U prijeporima uz novi zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji najteže je, zasigurno, bilo parovima koji se bore s problemom neplodnosti. To je za njih i egzistencijalna drama, a ne samo akademska ili politička rasprava.

Iz dubokog poštovanja prema njihovoj čežnji za očinstvom/majčinstvom, kao i zbog radosti onih koji su tu čežnju preko MPO-a ostvarili, radosti koju s njima svaki razuman čovjek dijeli, ipak treba otvoriti neka pitanja koja nadilaze njihovu pojedinačnu sudbinu. Hrvatska je, uz Španjolsku i Britaniju, donijela jedan od najliberalnijih zakona u Europi. MPO će biti dostupan u nas i osobama koje su promijenile spol, gay parovima, ženama koje se odluče, bez supruga, dati si proizvesti dijete... Za razliku od Hrvatske, nije moguće da je većina naprednih europskih zemalja, od Švicarske preko Francuske, Italije, Austrije, Njemačke..., restriktivnija od Hrvatske samo iz "svjetonazorskih razloga", kako kukurikavci stalno serviraju.

Naime, začinjanje ljudskih bića u laboratoriju najveća je antropološka revolucija u povijesti čovječanstva, to područje toliko je kompleksno kako pod biomedicinskim, tako i etičkim, juridičkim i sociopsihološkim vidom. Nije to samo "svjetonazorsko pitanje", niti sukob "naprednih i nazadnih", riječ je o procesu u kojem se zadire u korijene ljudskog života, a koji otvara prostor manipulacijama, kriminalu, trgovini "ljudskim materijalom", kao i raznim perverznjacima koji ne pitaju svoje buduće dijete ima li ono pravo na oba roditelja, na oca i majku, što je suprotno svim međunarodnim konvencijama i deklaracijama.

Švicarska tako, primjerice, MPO dopušta samo stabilnim heteroseksualnim parovima koji su vjenčani. To nije zemlja mračnjaka. U njihovom je fokusu buduće dijete, a ne samo nečija želja, ma koliko bila legitimna. Posebna priča je heterologna oplodnja i donori sperme koji po svijetu imaju već par stotina djece, kao i proces sazrijevanja istog djeteta uz spoznaju da ima stotine braće i sestara od biološkog oca koji ih je, oprostite na izrazu, izdrkao.

U Engleskoj se od 100 zametaka, a to je ljudski život, više od polovine "škartira". Netko će reći da to radi i priroda, no tu je riječ o prirodnoj selekciji bez moralnih konotacija, dok je MPO i "zamrzavanje" ljudski čin, etički i juridički ubrojiv. Istinabog, nijedan zakon ne može supstituirati savjest liječnika/biologa niti mu držati svijeću dok radi na MPO procesu, koliko je stvarno zametaka "proizveo", a koliko upisao u protokol. Pitanja i dilema je mnogo, zbog čega su puno naprednije zemlje od naše znatno opreznije i restriktivnije. Zato je čudna lakoća s kojom su kukurikavci nametnuli i izglasali ovaj zakon. Zakon je dokaz njihove površnosti začinjene ideološkom zadojenošću koju su pokazali na svim drugim područjima, od gospodarskih do kadrovskih pitanja. Ljudi će i tim putem rađati djecu. Ali ta djeca, da bi dobila kruh u ruke, trebat će preporuke neke Mirele Holy ili Čačića, svejedno. Zato bi bilo dobro naznačiti već u zakonu i koliko će se embrija u procesu MPO implantirati u kvoti SDP-a, koliko u kvoti HNS-a, kako pri zapošljavanju ne bi proklinjali dan kad su ih začeli prema njihovom zakonu.