Kultura
UČENICI I PROFESORI OSJEČKE GIMNAZIJE SVIRAJU ZAJEDNO

Popravni ro(c)k u osječkom školstvu
Objavljeno 21. lipnja, 2024.
Sjajnu urbanu i pametnu tradiciju uspostavlja jedna osječka gimnazija jer - ne samo da na odmorima između nastavnih sati razglasom stiže svjetska glazba Nirvane i Majki te EKV i RHCP - nego barem desetljeće na njenim svečanim programima svira glazbena skupina nazvana Popravni ro(c)k. Skupina je složena od zajedništva učenica i učenika te profesora Škole, što znači da su na svim dijelovima benda i nastavnici i učenička postava.

Treba li uopće opisivati što simbolički, a eto u izvedbi i potpuno stvarno znači kada - i solo i ritam-sekcijski - skladbe zajednički izvode "obje strane" bez ikakve hijerarhijske razlike i ikakvih hijerarhijskih odnosa, osim prema onome najvažnijem što rock and roll šalje – prema Slobodi!

I ova je školska godina završila i glazbeno označena izvedbom najpoznatije uopće rock and roll skladbe, Berryjeve: Johnny be good. U njenom je slanju učenicima i nastavnicima u publici sudjelovalo četvoro nastavnika i petoro učenika. Tako su na vokalima bile dvije vedre pop-soulerske učenice, jedan novovalno odgojen učenik i nastavnik hrvatskoga, u ritam sekciji žustra i nasmiješena nastavnica geografije i jazzerski učenik te kao basist suveren nastavnik povijesti, a na solo dionicama precizni solo-trećaš uz ritam gitaru jednog hardrockerskog drugaša. Još jedna Solo gitara je također stajala u odgođenoj pozadini cijele izvedbe, u ritmičnoj podršci nastavnika fizike i njegove najčvršće rnr-odluke. Očigledno je tu uravnotežen odnos prirodoslovlja i humanistike te posebno talentirane mladeži s obje strane stagea, ali kontaktnu je riječ s publikom u plesu i pljesku održavao kroatist.

Podsjetimo, navedena skladba pjeva sljedeće: someday you will be a man and you will be the leader of a big old band, a ta poruka kreativne buduće slobode je najvažnija koju Škola uopće može poslati odnosno omogućiti. Jednog ćeš dana, doslovno ili simbolički, biti prvak velikog jakog benda – aktivni član kolektiva, čemu se može dodati i objašnjenje cijele pjesme o tome da nije važno koju vrstu kreativnosti ćeš razviti ali tvoja sloboda će "otići iz djetinjstva u grad" i tamo ćeš moći sam sebi dati nadimak, dakle odlučiti što ćeš i tko biti.

Taj veliki simbolički gest jedne Škole, izvedba moćne i krhke plesne skladbe koja pripada najvažnijoj umjetnosti sredine i kraja dvadesetoga stoljeća, onoj koja je u potpunosti i najizravnije naslonjena na slanje koncepta slobode i kreativne emocije, najvažnije je što Škola uopće može.

To je naravno uvijek najvažnije, koncept Slobode, a pogotovo u vremenu kada se i na vedrim svečanostima nažalost opravdano pjeva "gdje je nestao čovjek", usred njegova vlastitog i globalnog i lokalnog umnožavanja destruktivnog osporavanja brojnih humanističkih vrijednosti. Pljesak Školi, ples slobodi i opredijeljenost ultimativnom rock and rollu, a poziv Gradu da preda sve svoje prazne lokale Centra upravo bendovima za njihovu rockersku maštu povratka u budućnost!
Goran Rem
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana