Magazin
IZV. PROF. DR. SC. GABRIJELA KIŠIČEK, FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

Retorička edukacija i kritičko mišljenje sve više padaju u drugi plan
Objavljeno 25. svibnja, 2024.
U knjizi Gabrijele Kišiček i kolege Davora Stankovića, nešto starijem izdanju Retorika i društvo, zapravo vezano uz predavanje Razvijanje komunikacijskih vještina, između ostalog naglašeno je (retoričko) pitanje: Što nam govor može reći o pojedincu, a retorika o društvu?

Kakav bi bio odgovor, koji jednako vrijedi danas kao i jučer, a vjerojatno i sutra - pitali smo koautoricu spomenute knjige, izv. prof. dr. Gabrijelu Kišiček, pročelnicu Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu...

- Zanimljivo je koliko mnogo otkrivamo govorom. I o sebi samima, ali i o društvu općenito. Naime, ljudi o nama stvaraju dojam dominantno prema našem govoru - i onome što govorimo i kako govorimo. Klasična retorika to naziva etosom. No etos ne predstavlja ono što mi doista jesmo ili nismo, nego je etos percepcija drugih o nama. To je i sam Aristotel naglašavao. Što nam vrijedi ako smo pametni i stručni, a nitko nas takvima ne doživljava. Dakle, naša retorika je slika nas u očima drugih. Uz to se veže i staro Kvintilijanovo načelo: Što vi ljepše govorite, ljudi vas radije slušaju i lakše vam vjeruju. Retorički vješti govornici brže će i lakše osvajati povjerenje slušača, bit će percipirani kao stručniji, mudriji. I kad to imamo na umu, doista je nevjerojatno da ljudi čiji profesionalni uspjeh (ponajprije političari) toliko malo pozornosti poklanjaju usavršavanju svojih retoričkih sposobnosti. Naravno, druga strana medalje jest ona tamnija, lošija, a podrazumijeva da će netko retorički vješt, a manje stručan, mudar i dobronamjeran, koristiti te svoje vještine za manipulaciju. Povijest je doista dobar pokazatelj posljedica vještih retoričara, a loših ljudi. No to bi samo trebao biti dodatan poticaj onima koji vjeruju kako mogu činiti dobro da se naoružaju govorničkom snagom. Jer bez toga teško da će išta postići.

Što se pak društva tiče, civilizacijska razina zemlje usko je povezana s kulturom javnoga govora i kulturom dijaloga. Vrijeđanje, ponižavanje, vulgarnosti i nizak stil komunikacije samo su korak udaljeni od fizičkih obračuna - korak od kapitulacije retorike pred nasiljem.

POLITIČARI RETORIČARI


Kad smo kod retorike i društva, u širi kontekst ulazi odmah i politika. Što nas o tome uči prošlost, a što sadašnjost? Zašto je povijest retorike neodvojiva od politike?

- Politika ne postoji bez retorike. Naravno, ona uz retoriku uključuje i mnoge druge vještine i znanja, ali retorika je u njezinu središtu. Ne mislim da će dobar retoričar nužno biti i dobar političar. Najbolji primjer tome je sam Ciceron, koji je bio vrhunski retoričar, no mnogi povjesničari će se složiti da je bio loš političar i da ga je to na kraju koštalo i karijere i života. Ipak, većina političara koje povijest i danas pamti bili su izvrsni retoričari. Doduše, treba naglasiti da ne postoji univerzalni recept kako postati izvrstan retoričar niti je dobro kopirati nečiji, ma koliko hvalevrijedan, stil. Dobar govornik je dobar u procjeni publike, situacije i konteksta, kulture i vrijednosti društva. Stil DonaldaTrumpa ne bi bio uspješan u vrijeme J. F. Kennedyja, ali danas, uzimajući u obzir društvene okolnosti, i u SAD-u i svijetu, Trump je pronašao učinkovite strategije. No, i prošlost i sadašnjost nas uče tome koliko su mir i demokracija krhki. Uzmimo za primjer nedavni atentat na slovačkog premijera. Da je njegov stranački kolega retoriku usmjerio na smirivanje strasti, na zajedničke vrijednosti, da je govorio o tom događaju kao tragediji koja treba ujediniti političke neistomišljenike u zajedničkoj borbi protiv nasilja, da je istaknuo važnost rješavanja političkih neslaganja dijalogom i argumentima za dobrobit demokracije i mira u društvu, tada Slovačka ne bi bila na rubu građanskog rata. Međutim, on je umjesto toga odlučio napasti oporbu, tražiti krivca u medijima i samo produbiti postojeće podjele. Koliko god se političari ne slagali međusobno, neki ciljevi bi, poput dobrobiti građana, trebali biti zajednički. A to je dobar temelj za početak dijaloga. I prošlost i sadašnjost nas uče kako needucirani i neodgovorni političari podcjenjuju moć retorike.

Da se malo dotaknemo i aktualnog aspekta retorike i politike. Koliko, naime, superizborna godina kakva je ova 2024. otvara i superizborne mogućnosti u retoričkom smislu? Možete li navesti neke primjere kako se u tom i takvom superizbornom kontekstu postavljaju, snalaze i funkcioniraju političari iz svijeta (SAD, EU zemlje, Indija, Rusija...), kao i političari iz Hrvatske...?

- Izbori su jako dobra prilika da se političari ili retorički proslave ili osramote. Hrvatska je odradila najvažnije izbore, one parlamentarne, i tu se, zapravo, nije otkrilo ništa novo. Nekoliko je imena koja uz Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića dominiraju na političkoj sceni, poput Sandre Benčić ili Nikole Grmoje, ali čini se kako uvijek ostaju u sjeni sukoba premijera i predsjednika. Zanimljivo, Domovinski pokret, koji se prometnuo u relevantnog političkog igrača, nema ni jednog relevantnog retoričara koji bi ne samo preuzeo dominaciju nego bi uopće mogao konkurirati. Hrvatska politička scena je čudnovata jer nije neobično da retorički nevješti političari poput Grbina i dalje ostaju na čelnim pozicijama svojih stranaka. Dobar pokazatelj kako politički probitak nije uvijek proporcionalan retoričkome.

Doduše, bit će zanimljivo vidjeti kandidate na predsjedničkim izborima. Tu nema skrivanja iza vještijih stranačkih kolega. Personalizirani predsjednički izbori u fokus će staviti upravo retoričko umijeće samih kandidata.

Što se tiče svijeta, čini se da je u modi postala jedna emotivno angažirana politička retorika, kandidati koji svojim govorima iskaljuju ljutnju, "pravedni gnjev" i koji iste te osjećaje pobuđuju kod publike. Mislim da će se dogoditi zasićenje takvom retorikom, doći će do zaokreta prema smirenosti i staloženosti koje će tada ulijevati veću sigurnost građanima. Što su vremena u kojima živimo nesigurnija, to nam je staloženost političkih lidera važnija.

Između ostalog, o čemu govorimo kad govorimo o retorici medijske poruke? Ako medije gledamo kao sredstva komunikacije u širem kontekstu, pa i onom političkom, može li se zaključiti kako se mediji prilagođavaju društvenim promjenama, ali uvijek u funkcije održavanja dane strukture društvene moći? S tim u vezi, društvena funkcija medija nekad, u analogno doba, i danas u vrijeme globalne digitalizacije i umreženosti?

- Tradicionalni mediji moraju se, naravno, prilagođavati društvenim trendovima. Bitku u brzini donošenja vijesti su izgubili. Ne mogu ni radio, a pogotovo televizija, nadomjestiti izravnost i brzinu internetskih portala ili društvenih mreža. No zato mogu pružiti širi kontekst vijesti, ponuditi analize i tumačenja. I tu je retorika važna jer mediji više nisu samo informativni već postaju interpretativni. I to njihovu ulogu čini većom i odgovornijom. Građanima se pruža više izvora informacija, a kome će vjerovati, čija će interpretacija biti uvjerljivija, ovisi o medijskoj strategiji. Nije stoga začuđujuće što brojni političari za svoje neuspjehe okrivljuju medije. Svjesni su njihove moći. No često svojim reakcijama postižu kontraefekt, napadi na medije samo pokazuju njihovu veću nemoć. Dobri politički retoričari dobro će promisliti i osmisliti svoje medijske nastupe, svoje PR strategije, svoj marketing. Najlakše je krivca za neuspjeh tražiti u drugima. Mediji vas ignoriraju, "trolovi" na društvenim mrežama napadaju, "botovi" pomažu oponentima, protivnici plasiraju "fakenews" da bi vas diskreditirali. Sve su to opravdanja onih koji se ne snalaze u politici 21. stoljeća. Neki će reći da je danas veći izazov biti uspješan političar nego u vrijeme Lincolna i Douglasa, koji su putovali po saveznim državama da bi se koji put sučelili. Neki će pak reći da je danas lakše doći do velikog broja publike i iznijeti svoje ideje. Odgovor ovisi o tome pitate li izborne pobjednike ili gubitnike.

BUKA I ZBUNJIVANJE


Ukupno uzevši, u globalno umreženom komunikacijskom svijetu, koliko su pojmovi "sloboda medija" ili "medijske slobode" tek usputne fraze ili pak ozbiljne teme za širu raspravu u okvirima digitaliziranog doba kakvo je ovo sadašnje koje i medije "pritišće" svojim brzim i nezaustavljivim razvojem...?

- Mislim da nema jednoznačnog odgovora na ovo pitanje. Jedino što je točno jest da živimo u vremenu velikog i brzog razvoja tehnologije i medija te da se svi tome trebamo prilagođavati. I medijski djelatnici, i javni govornici, i publika. A ta prilagodba uključuje kontinuiranu edukaciju, ne samo u tehničkom smislu već edukaciju medijske pismenosti i kritičkog mišljenja. Zapravo smo svjedoci paradoksa: informacije su lako dostupne, a ljudi sve zbunjeniji. Prezasićenost informacijama stvara "buku", previše komunikacijskih platformi i alata olakšava manipulaciju informacijama, ljudi su previše online i zaboravljaju offline, u miru i tišini promisliti o onome što čuju i vide.

Na kraju krajeva, kritičkom razmišljanju se niti u obrazovanju ne posvećuje dovoljno pozornosti. Zaslijepljeni razvojem tehnologije, STEM područjem, retorička edukacija i kritičko mišljenje padaju u drugi plan. Svi su fascinirani umjetnom inteligencijom koja će jednog dana umjesto nas i razmišljati. Naravno da UI/AI olakšava život u brojnim segmentima, ali sa svom tehnologijom važan je dobar balans. Čovjek i dalje mora moći čuti, promisliti i odlučiti komu će i što vjerovati. Samo tako može izbjeći postati žrtvom nečije manipulacije, bilo medijske ili političke. (D.J.)
Možda ste propustili...

IRANSKO VRENJE: TEHERAN UOČI IZBORA NOVOG PREDSJEDNIKA

Sukcesija je ključni trenutak u oblikovanju putanje Irana

ISTOK PREMA JUGU: STRAH OD PEKINGA

Latinska amerika pod pritiskom Kine

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

OBLJETNIČKA GODINA VELIKOG KORČULANINA

Marko Polo - čovjek
za sva vremena

2

TEMA TJEDNA: EU I RH NAKON IZBORA

Drugdje šokovi, kod nas mir i stabilnost

3

RAZGOVOR: VLADIMIR MILINOVIĆ MEDIJSKI STRUČNJAK I KONZULTANT

Više pluralizma i mogućnosti za dijalog među različitim strankama