Magazin
MEDIJI I IZBORNA KAMPANJA

Zoran Pucarić: Lakše je biti većina
Objavljeno 25. svibnja, 2024.

Kako su mediji odradili svoj posao tijekom izborne kampanje, postizbornog dogovaranja i pregovaranja, odnosno ukupnog izvještavanja o svemu što se zbivalo, a i još se zbiva, na hrvatskoj političkoj sceni - pitali smo Zorana Pucarića, komunikacijskog savjetnika iz Zagreba, predavača na Londonskoj školi za odnose s javnošću.

- Uvijek na predavanjima iz odnosa s javnošću polaznicima objašnjavam da su "odnosi s medijima" zapravo odnosi s ljudima - novinarima i urednicima. Jasno vam je u kojem smjeru želim krenuti s odgovorom. Mediji nisu odradili ništa, jer nisu ni mogli. Medij je tiskovina, internetski portal, televizija, radio... Tehnička platforma koja je bez novinara prazna i neupotrebljiva. Kako su novinari odradili svoj posao tijekom kampanje, pravo je pitanje. A odgovor bi mogao biti: kako tko. Postoje novinari i urednici eruditi, čiji uradci to zorno prikazuju, i postoje "fušeri".

Kampanja je bila neinventivna, prepuna klišeja i da nije bilo Milanovićeva, nazovimo ga, izleta u nepoznato, praktično ne bismo ni primijetili da smo bili u kampanji. Iz mnogih napisa novinara mogle su se iščitati i njihove političke preferencije. Tu ne vidim ništa spornog, i novinari su ljudi s izraženim svjetonazorskim i etičkim vrijednostima, ali bih volio da tijekom kampanja takve stavove jasno deklariraju, da ih ne prikrivaju.

Vezano uz prethodno pitanje, kakva je općenito uloga medija u izbornim godinama, prezentira li se stvarnost realno ili se manipulira percepcijom, između ostalog, i pojedinih stranaka...?


- Kampanje su postale jako personalizirane. Pogledajmo dvije najveće stranke - obje su praktično jedino isticale svoje premijerske kandidate. Jedna je to radila imenom i prezimenom, a druga je govorila o onom kojeg ne smiju imenovati. Već smo o tome govorili: nisu ključni programi, nego ljudi koji bi ih provodili. Isto rade i novinari i urednici u medijima. U Rusiji su mediji ili za Putina, ili imaju egzistencijalnih problema. U SAD-u, u kojem se vole hvaliti da su zemlja vladavine prava, mediji se također svrstavaju, jesu li za Trumpa ili su protiv njega. A ta će podjela biti sve izraženija kako se bliži dan izlaska na izbore. Govorimo o velikim ulozima: prisjetimo se što je Trump sve uspio promijeniti tijekom svojeg mandata, a toga su pogotovo svjesni Amerikanci.

Novinarska etika propisuje da će novinar uvijek iznijeti obje strane, da će objektivno informirati u svojim člancima. No često se pojave i novinari s misijom, pogotovo u ovako polariziranim političkim trenutcima. Tada svjedočimo više ili manje suptilnim manipulacijama.

Društvena uloga medija nekad i danas, u vrijeme globalne digitalizacije i umreženosti?

- U mom je rodnom gradu davno napisano: "Ma se je trijeba s bremenom akomodavat; trijeba je bit vjertuozu tko hoće renjat na svijetu!" Vjerujem da Držića ne treba prevoditi na moderni hrvatski jezik. Pogledajte kako danas izgleda tipičan nacionalni dnevni list. Na stranicama je sve više ilustracija u boji, a sve manje teksta. A i kod tekstualnog sadržaja opet imamo sve više istaknutih okvira u kojima su izvučeni "sound bitei". Nekada su dnevni listovi imali crno-bijele fotografije tu i tamo, ne na svakoj stranici, i jako puno teksta. I tada su postojali tabloidi, no njih nismo smatrali ozbiljnim tiskovinama.

Ove promjene najbolje ilustriraju promjene u navikama čitatelja. Površni smo i nestrpljivi. Jako se teško natjeramo pročitati neki dulji tekst, više volimo infografike. Razvoj modernog čitatelja počinje u najranijoj dobi: dajte djetetu stari mobitel da se igra, onaj koji će njegovu omiljenu videoigricu vrtjeti malo sporije i vidjet ćete što će se dogoditi...

Mediji su uvijek ovisili o oglašivačima. Pogledamo li strukturu prihoda svakog medija, svi oni žive od reklama, prihodi od prodanih primjeraka tiskovine ili od pretplate nisu dostatni ni za pokrivanje osnovnih troškova. Ako javna poduzeća plaćaju reklame, jasno vam je kakve će uvjete imati uprave tih poduzeća, a redom su politički imenovane.

Činjenica je da mediji gube na važnosti kada promatramo moderne izvore informiranja jer su se pojavile društvene mreže, koje u sebi nose i opasnost koje mnogi nisu svjesni: algoritam prema kojem radi društvena mreža pokušava održati vašu pozornost jer cilj je društvenih mreža progurati reklame i ostvariti profit. Vaša informiranost uopće nije bitna i zato algoritmi odabiru vijesti koje će vam se svidjeti, koje će zadržati vašu pažnju. Zaključit će koji su to sadržaji koji vam se ne sviđaju i neće vam ih prikazivati. Zapravo nećete imati pojma što se još zbiva ili govori u javnosti, jer vijesti koje će vam biti prikazane samo će potvrđivati vaša uvjerenja. Najbolje se ta opasnost društvenih medija mogla vidjeti tijekom Brexita.

Uzimajući sve o obzir, može li se uopće govoriti o medijskim slobodama...?

- U Hrvatskoj smo devedesetih privatizirali sve medije osim nacionalne televizije i tako ih pokušali osloboditi od kontrole države. Većina tih medija nije preživjela. Ideja privatizacije medija nije bila loša, mediji će sebi međusobno konkurirati na tržištu, a profitirat će čitatelji zbog bolje informiranosti. Jasno je da to baš nije tako funkcioniralo. Nije trebalo dugo da nam se dogodi prva velika medijska devijacija s pojavom Todorića i Agrokora. Todorić je bio vlasnik Tiska - najvećeg distributera tiskovina u zemlji. Koji se medij usudio tada pisati protiv njega? Pisali su reportaže o tome kako ljubi bika među rogove. Jedini koji se tada nešto usudio pisati bio je jedan internetski portal koji je znao da ne može očekivati reklame od njih. A distribucija tiska im nije bila bitna.

Sada imamo pojavu novog moćnika, koji je posljednjih mjeseci aktivno gurao preko pojedinih novinara i medija priču o 3D skeniranju i Ministarstvu kulture. Uz medijske aktivnosti EPPO-a na istoj temi dovele su do toga da se svašta tu pisalo, ali ponajmanje o činjenicama. Vijest da je Uskok ušao u urede jedne tvrtke koincidirala je sa slabljenjem interesa medija, a sada će potpuno iščeznuti nakon što su prošli izbori. Istovremeno i EPPO znatno smanjuje iznose navodne štete.

Mediji i novinari su tu priču zdušno pratili. Nisu bili prisiljeni na to. Možda su bili dodatno stimulirani, ali novinari su profesionalci i to im je posao koji prehranjuje njihove obitelji. No također nitko nije branio novinarima da budu kritični "u svim smjerovima". Ali nekada je lakše prikloniti se većini i ne stršati. To je postao problem novinarstva... Neupitno je postojanje medijskih sloboda, ali i autocenzure. (D.J.)

Možda ste propustili...

KLIMATSKA UTOPIJA: OSTVARENJE CILJA NEDOSTIŽNO DO 2030.

Sunce i vjetar u sjeni nafte i benzina