Magazin
DALIBOR MIKULIĆ, O ENERGETSKOJ BUDUĆNOSTI

Otklanjajući administrativne prepreke, uz novu viziju i poboljšanu investicijsku klimu, Hrvatska ima lijepu energetsku budućnost
Objavljeno 25. svibnja, 2024.
Mr. sc. Dalibor Mikulić energetski je konzultant s dugogodišnjim iskustvom u vođenju međunarodnih energetskih tvrtki...
Teme vezane uz energetiku uvijek su sve samo ne jednostavne, uključujući i njihovu medijsku prezentaciju. Kompleksnost zahtijeva koliko stručna tumačenja, toliko i razumljivost u komunikaciji prema široj javnosti, koja sam pojam energetike nerijetko gleda kao područje u kojem se isprepleću različiti interesi, a cijenu uvijek plaćaju građani, svekoliko pučanstvo koje svakodnevicu odavno više ne može zamisliti bez plina, nafte/benzina, struje...

Za ovaj broj Magazina, o energetici u širem i dubljem smislu, razgovarali smo s energetskim stručnjakom, mr. sc. Daliborom Mikulićem, energetskim konzultantom s dugogodišnjim iskustvom u vođenju međunarodnih energetskih tvrtki.

Nakon što je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu i započela rat, za EU se odmah u startu, skupa sa sankcijama prema Moskvi, kao glavni problem nametnula i neizvjesna energetska situacija/energetska kriza, s obzirom na dotadašnju veliku ovisnost EU-a o ruskom plinu (više) i nafti (manje). Gledajući unatrag, kao i sadašnju situaciju, je li EU dobro reagirao kad se radi o energetskoj ovisnosti, stabilnosti i u širem smislu budućnosti?

- Europska komisija usvojila je Plan REPowerEU u svibnju 2022., sa ciljem brzog smanjenje ovisnost EU-a o ruskim fosilnim gorivima, ubrzavanjem čiste tranzicije i udruživanjem snaga kako bi se postigao otporniji energetski sustav. U rasponu od kolovoza 2022. do ožujka 2024. potražnja za plinom smanjena je za znatnih 125 milijardi kubičnih metara, što je ekvivalentno smanjenju od 18 % (a cilj smanjenja potražnje za plinom bio je 15 %). Ovo znatno smanjenje potrošnje plina također je pomoglo u osiguravanju dovoljne razine punjenja skladišta plina kako bi se izbjegli nestanci, ali i nestašica struje. U 2023. EU je dosegnuo svoj cilj od 90 % skladišta zadan u Uredbi o skladištenju plina već do sredine kolovoza, gotovo 2,5 mjeseci prije roka. Od 1. travnja 2024. godine razine skladišta plina bile su na 59 % kapaciteta, što je rekord za kraj zimske sezone.

S druge strane, sankcije EU-a zabranile su pomorski uvoz ruske sirove nafte i naftnih derivata, kao i ruskog ugljena. Uvoz ruskog plina (cjevovodi i LNG) pao je s udjela od 45 % u ukupnom uvozu EU-a 2021., na samo 15 % u 2023. godini. To su postignuća koja EU postavljaju na pravi put da postupno ukine uvoz ruskog fosilnog goriva do 2027. godine. Kao kompenzacija EU je opskrbu ruskim plinom zamijenio uvozom od drugih međunarodnih dobavljača. Norveška, SAD i Alžir postali su najveći dobavljači plina, predstavljajući 34 % odnosno 20 % i 14 % uvoza plina u EU u ožujku 2024. godine.

Može se zaključiti da je EU drastično smanjio uvoz ruskog fosilnog goriva i uspješno diversificirala opskrbu energijom.

EUROPSKA STVARNOST


No bez obzira na to što je EU uspio pronaći mogućnosti da i bez Rusije stabilizira svoju opskrbu plinom i naftom, jedan dio se i dalje uvozi iz Rusije unatoč provedbi sankcija. Zašto?

- Ukrajinski plinski transportni sustav tradicionalno je imao glavnu ulogu u isporuci ruskog plina u Europu. Unatoč ratu Rusije u Ukrajini, ruski plin nastavlja tranzit preko Ukrajine na svom putu do europskih kupaca, i to sporazumom o tranzitu plina iz 2019. godine. Prema tom sporazumu Gazprom je dužan isporučiti minimalno 65 milijardi kubičnih metara (bcm) u prvoj godini i 40 bcm do isteka krajem prosinca 2024. godine. Još 2019. obujam tranzita iznosio je oko 90 milijardi kubičnh metara, što je činilo polovinu ukupnog ruskog izvoza plina u Europu. I nakon invazije Rusije na Ukrajinu, nastavak tranzita ruskog plina kroz Ukrajinu osigurao je državama članicama EU-a energetsku sigurnost, dok je također osiguravalo vrijeme da uspostavu alternativnih pravaca opskrbe prirodnim plinom. U 2023. obujam tranzita pao je na manje od 13 milijardi kubičnih metara, a većina plina isporučena je Austriji, Italiji, Mađarskoj i Slovačkoj. Drugi veliki potrošači, Njemačka, Poljska i Češka, uspjeli su prekinuti svoju ovisnost o ruskom plinu iz plinovoda i ruskom plinu općenito. Stav EU-a je da nema potrebe za produženjem postojećeg sporazuma o tranzitu. U međuvremenu, čelnik ukrajinske tvrtke za tranzit plina izrazio je spremnost za nastavak tranzita bar do 2027. godine, tj. do predloženog ciljnog datuma za zemlje EU-a da postupno ukinu uvoz ruskih fosilnih goriva.

Argumenti u prilog tome da Ukrajina nastavi nuditi tranzit su slabi, temeljeni na zabrinutosti oko dostupnosti i cijene zamjenskog plina. Stvarna financijska korist i prihodi koje Ukrajina zarađuje od tranzita relativno je beznačajna i iznosi tek 0,46 posto BDP-a, a ukrajinski tranzit čini samo 4 posto ukupne europske potražnje. U međuvremenu, dodatni EU LNG kapaciteti do kraja 2024. rezultirat će ukupnim kapacitetom od oko 235 bcm, čime će se moći zadovoljiti više od 55 posto europske godišnje potražnje za plinom. Kraj ukrajinskog tranzita mogao bi teško pogoditi Slovačku, budući da većina ukrajinskog tranzitnog plina također prolazi kroz Slovačku kroz sustav plinovoda Eustream. Međutim, Eustream ima s Gazpromom ugovor o isporuci do 2028. godine. Gospodarska šteta za Austriju je vjerojatno manja, jer ona također zarađuje od neruskog plina koji prolazi kroz njezino čvorište Baumgarten.

Kontinuirana agresija Rusije i potencijal rata da eskalira u sukob NATO - Rusija ili EU - Rusija, naglašavaju potrebu za europskim jedinstvom i solidarnošću, posebice u smanjenju izvoznih prihoda Rusije kao agresora. Prekid tranzita preko Ukrajine nakon 2024. umanjio bi izvozni prihod Rusije, uz minimalne poremećaje u opskrbi plinom.

Kad se sve uzme u obzir, kakva je trenutačna energetska situacija u Europskoj uniji u širem smislu, ali i pojedinačno, u zemljama članicama, uključujući i Republiku Hrvatsku? Čini se da je u ovom trenutku, pred dolazak ljeta, energetika kao tema gurnuta nekako u drugi plan...

- Europska unija donijela je mjere da bi izgradila konkurentno, prilagodljivo i nediskriminirajuće tržište, usmjereno k potrošaču i s tržišno utemeljenim cijenama opskrbe. Godine 2021. objavljen je peti energetski paket, ali nakon ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. u smjeru ubrzanog gašenja uvoza ruskih fosilnih goriva, usvojen je REPowerEU, kojim su uvedene mjere za uštedu energije, diversificiran sav uvoz energije, donesene izvanredne i strukturne mjere na tržištima električne energije i plina te je ubrzano uvođenje obnovljivih izvora energije. I tu je puno posla napravljeno, iako izgleda kao da je sve gurnuto u drugi plan.

Već se godinama, pa i desetljećima govori o energetskoj tranziciji koja će po mnogima promijeniti dosadašnji način poimanja energije, ali i dosadašnji način života kako u EU tako i u RH. S tim u vezi postoje strategije, ambiciozni planovi i programi, no ipak se običnom čovjeku, da se tako izrazim, sve to čini pomalo ili podosta nejasno, obavijeno "maglom"... Kako to sve komentirate?

- I dalje će, kako ste se izrazili, običnom čovjeku, energetska tranzicija biti nejasna ili obavijena maglom. Energetski sustav mora, naravno, ispunjavati svoju osnovnu svrhu, a to je sigurna opskrba energijom svih kupaca, po prihvatljivim cijenama i uz minimalan utjecaj na okoliš. Temeljna je odrednica razvoj novih proizvodnih postrojenja za električnu energiju s ciljem povećanja domaće proizvodnje uz istodobno povećanje udjela Obnovljivih Izvora Energije (OIE) i smanjenje udjela termoelektrana na fosilna goriva. Očigledno se nameću vjetroelektrane, solarne, geotermalne i nuklearne elektrane, kao OIE kojima se može (i mora) postići domaća energetska samodostatnost.

ULAGANJA U NUKLEARKE


Kad smo kod energetske tranzicije, svi govore o tzv. energiji iz održivih izvora ("zelena energija" iz vjetra, sunca, biomase...), no koliko su to više teorije nego učinkovita praksa? U tom smislu koliki je zapravo solarni i vjetropotencijal EU-a, a koliki RH? Kakva je pozicija nuklearne energije, koliko u EU/svijetu, toliko i u RH? Hoće li i treba li RH ulagati skupa sa Slovencima u gradnju 2. bloka NE Krško?

- Domaće se potrebe za električnom energijom ne zadovoljavaju vlastitom proizvodnjom te uvoz čini oko 25 % ukupne potrošnje; proizvodimo 31 % domaće sirove nafte, a 25 % domaćeg prirodnog plina. Pozitivno je da je Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030., s pogledom na 2050. godinu, izglasana u Hrvatskom saboru u veljači 2020. godine. Ona počiva na dvije osnovne pretpostavke: a) BDP po stanovniku od EUR 16,323.82 za 2030. i b) 3.755.000 stanovnika u RH u 2030., a 3.295.000 stanovnika u RH u 2050. Već sada je vidljivo da je BDP za 2023. u RH dosegao EUR 19.687 po stanovniku (18 % veći), a broj stanovnika u RH je 3.879.000, prema posljednjem popisu iz 2021., s tendencijom pada.

No dogodila se ruska invazija na Ukrajinu koja je stubokom promijenila dosadašnje energetske dobavne pravce i izvore. Postojeća Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske predviđa da ukupna instalirana snaga elektrana 2050. godine prema scenariju S2 iznosi 10.337 MW, a prema scenariju S1 iznosi 12.901 MW, u odnosu prema sada instaliranih 5476 MW. Domaći potencijal je očigledan.

Kad govorimo o električnoj energiji, od ukupno raspoloživih 22.051 GWh u 2023. (prema podacima HEP-opskrbe), na uvoz otpada 5673 GWh. Od toga je Nuklearna elektrana Krško isporučila 2666 GWh, iz hidroelektrana došlo je 7495 GWh, a iz termoelektrana (na fosilna goriva) 4723 GWh. Ovu količinu proizvede 5476 MW, i to iz obnovljivih 3970 MW, iz neobnovljivih 1128 MW te 50 % NE Krško od 348 MW.

Belgija, Poljska, UK, Rumunjska... suočavaju se sa sličnim izazovima. Razmišljajući o stavljanju izvan pogona svih nuklearnih elektrana (osim Doel 4 i Tihange 3), kako je bilo planirano, Belgija se suočila s mogućnošću velikog oslanjanja na uvoz ako ne uloži znatna sredstva u nove nuklearne kapacitete. Slično je i s Hrvatskom. Nuklearna energija trenutno zauzima važno mjesto u energetskim sustavima brojnih zemalja, pridonoseći oko 10 % svjetske električne energije preko 436 operativnih nuklearnih reaktora.

Osim drugog bloka NE Krško, smatram poželjnim otvoriti raspravu (ali i referendum ako je potrebno) i u RH o ovoj reltivno novoj tehnološkoj mogućnosti. Mali modularni reaktori, SMR-ovi, su manji, kako u pogledu izlazne snage tako i u fizičkoj veličini, od konvencionalnih nuklearnih reaktora veličine gigavata. Zapravo, SMR su nuklearni reaktori s izlaznom snagom manjom od 300 megavata električnih (MWe), s nekima od samo 1 - 10 MWe. SMR-ovi imaju prednosti u smislu pojednostavljenja dizajna i sigurnosnih značajki. SMR-ovi su dizajnirani za modularnu i tvorničku proizvodnju, a imaju mogućnost skalabilnosti. Reaktori SMR-ovi koriste reakcije nuklearne fisije za stvaranje topline koja se može koristiti izravno ili za proizvodnju električne energije. EU je u ožujku ove godine osnovao Industrijsku alijansu za SMR, pa ćemo pratiti njihov razvoj te je možebitno (i poželjno) sudjelovanje hrvatskih tvrtki i institucija u ovom savezu na razini EU-a.

Istodobno bi se proizvedena električna energija iz termoelektrana i kupljena električna energija iz uvoza postupno zamijenile domaćom proizvodnjom iz OIE-a, uključujući i nuklearke.

Je li i u kojoj mjeri LNG terminal na Krku opravdao ulaganja, razvoj i općenito svoju ulogu, napose u kontekstu energetske krize nastale kao posljedica ukrajinskog rata?

- Kako sam već prethodno naveo, a zahvaljujući geostrateškom hrvatskom mediteranskom položaju, u stanju smo izgraditi vlastite LNG terminale. Po zahtjevu europskih susjeda i proširiti kapacitete kako bi im time omogućili nove dobavne pravce i potrebne količine. Konkretno, postoji i ciljana EU potpora (ukupno 1,6 milijardi eura) plinskoj infrastrukturi i objektima kako bi se zadovoljile trenutne potrebe za sigurnošću opskrbe i pomogla diverzifikacija od ruskih fosilnih goriva, i to se odnosi na sljedeća 3 projekta: povećanje kapaciteta LNG terminala Krk i razvoj povezane plinske infrastrukture prema Mađarskoj i Sloveniji (Hrvatska); infrastruktura jadranskog plinovoda (Italija); plinska mreža između Gdańska i Gustorzyna (Poljska).

Ovo samo potvrđuje opravdanost ulaganja i proširenja LNG kapaciteta na Krku.

TRENDOVI I REKORDI


Koji su novi energetski trendovi, nove inicijative, u području energetike? Je li to vodik? Biomasa? Koliko za njih EU daje sredstava, kako ih izvući...?

- Trendovi su proizvoditi čistu energiju - voda, vjetar, sunce, geotermalni izvori i nuklearna. Procjene EU-a pokazuju da su se instalirani kapaciteti vjetra i sunca kumulativno povećali za 36 % između 2021. i 2023., uštedjevši približno 24 milijarde kubičnih metara (bcm) plina tijekom dvije godine. S 56 GW novih solarnih energetskih kapaciteta instaliranih 2023., EU je postavio još jedan rekord od dodatnih 40 GW instaliranih 2022. godine. Iako su ovo impresivne brojke, daljnje ubrzanje još uvijek je potrebno kako bi se ispunili ciljevi REPowerEU u okviru Strategije EU za solarnu energiju i do 2030. dovelo u mrežu najmanje 700 GW, u odnosu prema procijenjenih 260 GW koliko je dosad instalirano. Što se tiče vjetroelektrana, 2023. u EU je instalirano 17 GW novih kapaciteta, što iznosi ukupno 221 GW, a što je porast u odnosu prema 188 GW 2021.

Svaka od 24 zemlje EU-a uključuju ulaganja i reforme u svoje planove oporavka i otpornosti u skladu s ciljem REPowerEU za proizvodnju čiste energije. Primjerice, Estonija jača izgradnju kapaciteta lokalnih nadležnih tijela za izdavanje dozvola i ima za cilj povećati proizvodnju i upotrebu održivog bioplina i biometana, s ciljem instaliranja najmanje 4 milijuna kubičnih metara novih održivih proizvodnih kapaciteta biometana. Danska podupire zamjenu najmanje 21.200 uljnih plamenika i plinskih peći dizalicama topline. Poljska će olakšati korištenje kopnene energije vjetra tako što će dopustiti da se vjetroelektrane smjeste bliže stambenim zgradama. Portugal olakšava postupke izdavanja dozvola i određuje područja ubrzanja obnovljivih izvora energije. Češka i Mađarska posebno imaju za cilj poboljšati predvidljivost, transparentnost i dostupnost mrežnog povezivanja. Španjolska i Njemačka financiraju 700 MW i 300 MW kapaciteta elektrolize za proizvodnju obnovljivog vodika.

U veljači 2024. EU je pokrenuo osnivanje Europskog industrijskog saveza za male modularne reaktore i okuplja tehnološke i energetske tvrtke kako bi što bolje iskoristili nove nuklearne tehnologije. SMR mogu osigurati proizvodnju energije za elektrifikaciju, pouzdan izvor topline za industrije i urbane četvrti, kao i za proizvodnju vodika s niskom razinom ugljika. A već u travnju 2024. EU je odobrio 300 milijuna eura za potporu podružnici Nuward tvrtke Electricité de France (EDF) u istraživanju i razvoju malih modularnih nuklearnih reaktora (SMR).

Najpovoljniji i najizdašniji je program financiranja REPowerEU. Ukupno, više od 42 % (275 milijardi eura) odobrenih NPOO sredstava pridonijet će klimatskim ciljevima, a više od 184 milijarde eura podržava mjere povezane s energijom. Uredba NPOO također predviđa mogućnost dobrovoljnih prijenosa iz drugih fondova EU-a u ukupnom iznosu od približno 52 milijarde eura. Uz NPOO tu je i nekoliko drugih izvora kao (CEF) Energetika, LIFE Tranzicija energije, Europski strukturni i investicijski fondovi, Horizont Europe, InvestEU ili Fond za inovacije.

Krajem ožujka, u intervjuu za jedan hrvatski portal, između ostalog upozorili ste kako Hrvatska za 10 godina ostaje bez vlastite nafte! Koliko je to realna opasnost, možete li pojasniti? Ima li nafte (i plina) u našem dijelu Jadrana...?

- Proizvodnja ugljikovodika ukupno je u stalnom padu i to zbog prirodnog pada na naftnim poljima i zavodnjavanja velikih plinskih polja Jadrana, Panona i Duboke Podravine. Ukupna proizvodnja ugljikovodika (barel/dan) u 2023. iznosila je 23.461 ($65/boe) u odnosu prema 2011. kada je bila 74.366 ($78/boe).

Što se tiče hrvatskih rezervi nafte i kondenzata, oni već godinama bilježe trend opadanja, zbog starosti eksploatacijskih polja, ali i zbog manjih ulaganja u istraživanje novih nalazišta. Primjerice, 3P rezerve sirove nafte (potvrđene rezerve) u 2018. su iznosile 9206,6 tis. m3, a u 2022. 5916,8 tis. m3. Ako je godišnja proizvodnja sirove nafte 586,2 tis. m3, naša naftna polja će se iscrpiti za desetak godina. S plinom koji je Hrvatska proizvodila npr 2016. od 1647,2 mm3, a procijenjene rezerve su 15.592 mm3, što je također desetak godina.

No unatoč tomu potrebno je ubrzano povećati, privući i ubrzati istraživanje i eksploataciju ugljikovodika te geotermalnih izvora u Lijepoj Našoj, naravno, u skladu s najmodernijim svjetskim i europskim tehnološkim rješenjima. Primjerice, u svijetu je poznata politika otvorenih vrata tzv. Multi Client inačica prikupljanja geoloških podata na kopnu i moru RH te oblikovanje poslovnih prilika koncesijama na ugljikovodike za europske, pa i svjetske energetske tvrtke spremne na istraživanje u RH.

I bez toga smatram da svakako trebamo konsolidirati geološko, naftno-rudarsko i geotehničko inženjerstvo (sposobnost) tako da na jednom mjestu RH ima istraživanje i eksploatacijiu na ugljikovodike, geotermalne izvore objedinjeno sa svim djelatnostima od nacionalnog značenja i među 35 zemalja svijeta (opskrba pitkom vodom, zaštita voda i tala, definiranje rezervi mineralnih sirovina, a time i zaštitu okoliša HGI/AZU). Forum Interenef (Split 13. rujan 2024.) na kojem sam međunarodni koordinator, izvanredna je prilika da i o ovome progovorimo i dobijemo možda neke kvalitetene odgovore i usmjerenja od domaćih, ali i stranih stručnjaka.

NEDOPUSTIVI PROPUSTI


Ako je situacija u tolikoj mjeri dramatična kad se radi o nafti, ali i plinu, kakva je onda hrvatska energetska budućnost? Drugim riječima, u kojem i kakvom se smijeru treba dalje razvijati? Također ste u jednom intervju naveli kako bi Hrvatska do 2032. godine trebala postati energetski samodostatna, a nakon toga i izvoznica energije. Zvuči poput znanstvene fantastike...

- Kad u OIEH izvješću o elektroenergetskim prilikama u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2023. godine i za 2023. godinu, stoji: "Regulatorno okruženje (prevelika i neučinkovita birokracija, duga čekanja i komplicirane procedure, nerazumljiv i neujednačen pristup), vidimo kao najveću prepreku s kojom se tržište obnovljive energije suočava", onda doista zvuči poput znanstvene fantastike.

U 2023. godini udruženje OIEH ističe sljedeći porazni primjer administrativne barijere: "Zbog nedonošenja odluke o iznosu naknade za priključenje koju je HERA (Hrvatska energetska regulatorna agencija) bila dužna donijeti u rujnu 2022. godine, u Hrvatskoj je na prisilnom čekanju oko 1300 MW OIE projekata s ukupnom investicijskom vrijednošću od oko 1,2 milijarde eura. Tih 1300 MW projekata, koji bi se u idealnim uvjetima mogli sagraditi u sljedećih pet godina, otprilike odgovara instaliranoj snazi svih vjetroelektrana i sunčanih elektrana koje su sagrađene u Hrvatskoj u posljednjih 20 godina. S obzirom na to da se zbog inertnosti HERA-e ne mogu ishoditi uvjeti priključenja, a time ni lokacijska dozvola, postoji realna mogućnost prestanka važenja do tada ishođenih akata, poput rješenja o zaštiti okoliša ili energetskog odobrenja za već postojeće OIE projekte."

Međutim, Hrvatska mora nastaviti raditi na ispunjavanju novih, ambicioznijih ciljeva zadanih (u Strategiji) za 2032. godinu, do kada bi u vjetroelektranama mogla imati instaliranih 2250 MW, dok u sunčanim elektranama imamo potencijal i interes prema kojima bi se do 2032. godine realiziralo 2750 MW sunčanih elektrana. Na geotermalne projekte koji zahtijevaju velika kapitalna ulaganja u početnoj fazi istraživanja, uz trenutno instalirane kapacitete od 10 MW, do 2030. ukupno bi moglo biti instalirano 155 MW. Predlaže se (najmanje) i dvije SMR - male modularne nuklearne elektrane od također 155 MW.

Posebno je važno uređenje domaćeg energetskog tržišta zajedno s Agencijom EU-a za suradnju energetskih regulatora - ACER. Ali je neugodno da RH, gotovo dvije godine, ima obezglavljenog regulatora tržišta energije čija godišnja izvječća nisu prihvaćena, a državna revizija poslovanje je regulatora ocijenila nepovoljno. Ovo stanje je neodgovorno kako prema svim sudionicima na energetskom tržištu, tako i prema građanima i poreznim obveznicima ove zemlje.

Otklanjajući sve administrativne prepreke, a uz novu viziju i poboljšanu investicijsku klimu, Hrvatska ipak ima lijepu energetsku budućnost.

Za kraj još jedno konkretno pitanje: Vlada je ograničavala poskupljenje cijena plina, benzina i struje zbog ukrajinskog rata, a to radi i dalje. Može li to trajati, i koliko dugo?

- Hrvatska je djelomično liberalizirala svoje tržište, a imajući na umu da je Vlada zatražila da se domaća proizvodnja prirodnog plina prodaje isključivo HEP-u, taj dio je narušen. EU komisija nedavno je zabranila subvencioniranje fosilnih goriva tako da će i ova Uredba morati biti ukinuta. Naravno, Vladi RH ostaju druge mogućnosti i vidovi subvencioniranja troškova energenata...

Darko Jerković
Poništen natječaj
 
 
Nakon što je nedavno u Narodnim novinama obznanjeno poništenje natječaja za tri sunčane elektrane kod Benkovca, priopćenjem se javila izraelska kompanija Enlight Renewable Energy, koja je u Hrvatskoj prisutna od 2016. godine i upravlja Vjetroelektranom Lukovac od 48,8 megavata, u općini Cista Provo: "Od trenutka naše prijave za energetska odobrenja (19. srpnja 2023.) do trenutka objave zaključka o poništenju navedenih natječaja (8. svibnja 2024.) prošlo je čak 294 dana. Podsjećamo da zakon propisuje da se ovakve odluke donose unutar 30 do maksimum 60 dana...". Osim Izraelaca, na natječaj se bila javila i zagrebačka tvrtka Ecodalm. (D.J.)

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

OBLJETNIČKA GODINA VELIKOG KORČULANINA

Marko Polo - čovjek
za sva vremena

2

TEMA TJEDNA: EU I RH NAKON IZBORA

Drugdje šokovi, kod nas mir i stabilnost

3

RAZGOVOR: VLADIMIR MILINOVIĆ MEDIJSKI STRUČNJAK I KONZULTANT

Više pluralizma i mogućnosti za dijalog među različitim strankama