Magazin
ŽENE U DIPLOMACIJI REPUBLIKE HRVATSKE: KNJIGA O KOJOJ SE PRIČA I IZ KOJE SE UČI

Povijesne pouke i moderna vremena
Objavljeno 18. svibnja, 2024.
OVO JE PRVO ISTRAŽIVANJE U HRVATSKOJ O TEMI POLOŽAJA ŽENA U DIPLOMATSKOJ ZAJEDNICI...

Žene su oduvijek bile prisutne u diplomaciji. Od vremena prvih međudržavnih interakcija, čak i prije formiranja država, žene su imale važnu ulogu. Osobe poput Kleopatre, Theodore, Jadwige, Elizabete I., Katarine Velike, Marije Terezije te mnogih kćeri Džingis-kana samo su neke od poznatih povijesnih ličnosti koje su oblikovale međunarodne odnose svoga doba i ostavile dubok trag za budućnost. Tim rečenicama prof. dr. sc. Vesna Pusić započinje svoj predgovor novoobjavljenoj knjizi Žene u diplomaciji Republike Hrvatske (izdanje Novog retka i Instituta za razvoj i međunarodne odnose, 2023.), autorica dr. sc. Vere Tadić, dr. sc. Anamarije Pisarović i dr. sc. Marine Funduk, kojim nas poučno vodi kroz povijesni prikaz neformalne pozicije žena u svjetskoj diplomaciji do formalnih položaja u diplomaciji današnjice.

Gledajući kroz povijest, kada je Mediteran bio središte civilizacije zapadnog poznatog svijeta, Kleopatra je uspostavljala veze između sjeverne i južne obale, trgujući s vođama Rimskog Carstva u nastojanju da ratove zamijeni trgovinom. Theodora, carica Bizanta, bila je ključna savjetnica svome suprugu Justinijanu I., čija je odlučnost bila presudna u njegovu suzbijanju ulične pobune, učvršćivanju položaja na tronu te kasnijoj obnovi Konstantinopola. Džingis-kanove kćeri upravljale su mnogim osvojenim zemljama i kraljevstvima, osiguravajući stabilnost pregovorima i savezima. Jadwiga, jedina žena proglašena poljskim kraljem, udajom za litavskog Velikog vojvodu postala je suvladarica Poljsko-litvanske Unije, šireći kršćanstvo i promičući suradnju s istočnim susjedima. Elizabeta I. vodila je ratove sa Španjolskom, pregovarala s Francuskom te istraživala Novi svijet. Katarina Velika proširila je Rusiju prema Crnome moru i njegovala odnose s Europom. Marija Terezija reformirala je državnu upravu, njegovala odnose s Francuskom i uvela progresivne zakone, uključujući zabranu progona vještica.

Osim tih važnih vladarica, većina je žena kroz povijest sudjelovala u najstarijem diplomatskom projektu - udaji. Dogovaranje brakova između plemićkih, kraljevskih i carskih obitelji bilo je ključno za prevenciju ratova, uspostavu mira i stabilnosti te jačanje ekonomskih i političkih veza. Brakovi su bili složene diplomatske i sigurnosne operacije kojima su se krojile sudbine carstava, međunarodni odnosi te politička karta svijeta.

POVIJESNA ISKUSTVA


S početkom stvaranja moderne države diplomacija dobiva novu institucionalnu formu. Kardinal Richelieu osniva prvo Ministarstvo vanjskih poslova u Francuskoj 1626. godine, uvodeći princip raison d‘état (danas najčešće prevođeno kao državni ili nacionalni interes) kao vodeći princip u diplomaciji. Žene su u toj institucionaliziranoj diplomaciji moderne države bile zapostavljene, ali su i dalje imale utjecaj kao kraljice, supruge, ljubavnice i špijunke.

U Velikoj Britaniji je 1782. godine osnovano Ministarstvo vanjskih poslova (engl. Foreign Office). Te je godine Charles James Fox kao prvu "potrebnu ženu" imenovao "domaćicu" Martu Southcott. "Potrebne žene" su kuhale čaj i dvorile osoblje zaposleno u diplomaciji. Otvaranjem nove zgrade Ministarstva vanjskih poslova (Downing Street) 1868. godine "domaćica" je morala spremati i ručak za osoblje ("kvalitetom kojeg neki nisu bili zadovoljni"). Prva tipkačica Ministarstva vanjskih poslova bila je Sophia Fulcher, ali je smjela tipkati samo nepovjerljive dokumente. Smatralo se kako žene ne smiju imati uvid u povjerljive dokumente i tipkati ih, jer nisu u stanju čuvati tajne. Donošenjem Zakona o seksualnoj diskvalifikaciji, odnosno njezinu uklanjanju, 1919. godine prvi je put omogućeno pristupanje žena administrativnom stupnju u diplomatskoj i konzularnoj službi Velike Britanije.

Prva veleposlanica u povijesti bila je Ruskinja Aleksandra M. Kollontaj 1923. godine. Današnja Ruska Federacija, odnosno bivši Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR), prva je država u svijetu koja je imenovala ženu za veleposlanicu, pa je tim činom Rusija ušla u povijest diplomacije, a slijedile su je druge zemlje: Sjedinjene Američke Države (SAD), Velika Britanija i ostale. U Velikoj Britaniji nakon Drugog svjetskog rata nastaje preporuka da "ženama kao i muškarcima budu jednako dostupna radna mjesta u vanjskim poslovima, ali one trebaju odstupiti (umiroviti se) kad se udaju". Brak je, kao zapreka ulasku žena u diplomaciju, ukinut 1972. godine, ali su još 1985. godine sve žene na višim diplomatskim položajima bile neudane.

U diplomaciju Sjedinjenih Američkih Država žene ulaze 1922. godine, kada je u Ministarstvu vanjskih poslova (engl. US Department of State) zaposlena Lucille Atcherson. Od tada su žene postupno, ali sigurno krčile put do najviših pozicija, pa je godine 1933. Ruth Bryan Owen imenovana prvom ženom na čelu američkoga veleposlanstva u Danskoj i na Islandu.

PRIMJERI IZ HRVATSKE


Iskustvo diplomacije Republika Hrvatska baštinila je od Dubrovačke Republike i SFR Jugoslavije. Hrvatska diplomacija uspostavljala se u ratnim okolnostima nakon proglašenja suverene i samostalne države, a mlada se diplomacija suočavala s manjkom kadra koji je regrutiran iz različitih profesija i prema različitim kriterijima. Bile su to teške godine za novonastalu državu i njezinu diplomaciju. U tom je razdoblju malo žena angažirano u diplomaciji Republike Hrvatske, što je odraz i činjenice da je u Hrvatskoj malo žena bilo uključeno u politički život.

Sudjelovanje žena u političkom životu Republike Hrvatske u zakonodavnoj, sudbenoj i izvršnoj vlasti također je tema navedene knjige. Naglasak je, ipak, na razvitku diplomacije Republike Hrvatske od proglašenja neovisnosti i uspostave diplomatske mreže do današnjih dana. Prikazana je diplomatska mreža i brojnost diplomata i diplomatkinja, a posebno poglavlje posvećeno je analizi sociodemografskog profila diplomatkinja, njihovih stavova o zastupljenosti žena u diplomaciji, te analizi stavova o utjecaju na položaj i rad diplomatkinja. Analizirani su podaci o brojnosti diplomatkinja i diplomata, trendovima promjena brojnosti jednih i drugih, strukturi jednih i drugih po diplomatskim zvanjima te dinamičkim promjenama te strukture.

Na temelju dostupnih podataka o zaposlenim djelatnicima u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske (MVEP) i Diplomatsko-konzularnim predstavništvima (DKP) od 1991. do 2016. godine i njihove analize može se zaključiti kako se broj diplomata i diplomatkinja dinamično povećavao, osobito tijekom prvog desetljeća 21. stoljeća te kako je u hrvatskoj diplomaciji bilo zaposleno između jedne trećine i dvije petine žena. Taj se udio postupno povećavao. Nadprosječan je udio bio u nižim diplomatskim rangovima, a ispodprosječan u višim diplomatskim rangovima. Najmanji je udio diplomatkinja bio među veleposlanicima i generalnim konzulima.

Republiku Hrvatsku je u razdoblju od 1991. do 2019. godine predstavljalo195 hrvatskih veleposlanika (muškaraca i žena) od kojih 38 veleposlanica ili 19,49 %. Zdenka Babić Petričević bila je prva žena imenovana voditeljicom prvoga inozemnog ureda Republike Hrvatske u Stuttgartu (generalna konzulica), za područje Savezne pokrajine Baden Württemberg u SR Njemačkoj, Neda Rosandić Šarić bila je prva imenovana veleposlanica Republike Hrvatske u Argentini, prva veleposlanica Republike Hrvatske pri Stalnom predstavništvu UNESCO-a u Parizu bila je Vesna Girardi Jurkić, a prva veleposlanica Republike Hrvatske pri Uredu Ujedinjenih naroda u Beču bila je Ana-Marija Bešker.

Provedena anketa među hrvatskim diplomatkinjama omogućila je podrobniji uvid u njihov položaj i poteškoće s kojima se suočavaju, a dostupni podaci upozoravaju na današnju znatnu feminizaciju hrvatske diplomacije.

Dobna i socioekonomska struktura hrvatskih diplomatkinja vrlo je raznolika. Većinom su to mlađe i fakultetski obrazovane diplomatkinje iz područja društvenih ili humanističkih znanosti. Manjina ih je s diplomama s područja prirodoslovnih, medicinskih i tehničkih znanosti. U svojim osvrtima na anketu ističu kako je diplomatska kadrovska piramida u Hrvatskoj zanimljiva - bazu piramide tvore diplomatkinje, a vrh piramide diplomati.

Život diplomatkinja je specifičan i zahtjevan. Rezultati ankete upozoravaju na specifičnosti i poteškoće života diplomatkinja na mandatima u inozemstvu. Organizacija života je bitno drukčija nego tijekom rada u MVEP-u u Hrvatskoj, što se osobito odnosi na udane diplomatkinje, a ponajviše na diplomatkinje s djecom. Posebno je specifičan položaj udanih diplomatkinja čiji su muževi zaposleni u Hrvatskoj te ne žele ili ne mogu napustiti svoje zaposlenje. To je nažalost čest slučaj. Supruge su češće spremne pratiti supruga na diplomatskom mandatu u inozemstvu nego obrnuto. Gotovo jedinstveno ispitanice izjavljuju da im je tijekom boravka na mandatu u inozemstvu bitna podrška supruga ili životnog partnera te obitelji. Za diplomatkinje je najpoželjnije rješenje da su na mandatu zajedno s muževima i djecom, na tzv. obiteljskom mandatu.

Stereotip kako vanjski izgled žena znatnije pridonosi njihovoj mogućnosti zapošljavanja i napredovanja u karijeri demantiraju odgovori anketiranih diplomatkinja. Samo ih 14,5 % drži kako vanjski izgled pomaže ženama pri zapošljavanju u MVEP-u, da "osrednje pomaže" misli ih 30,9 %, "malo pomaže" izjavilo je njih 29,1 %, a "nimalo ne pomaže" odgovorilo je 25,5 % anketiranih.

Većina se ispitanica tijekom boravka na mandatu u inozemstvu suočila s bullyingom, a gotovo trećina njih i sa seksualnim uznemiravanjem. To iznenađuje zbog činjenice da su hrvatske diplomatske misije relativno male organizacije, odnosno organizacije s malim brojem djelatnika.

PRVO ISTRAŽIVANJE



Često se misli kako je rad u diplomaciji vrlo atraktivan. Treba, međutim, imati na umu vrlo raznolika diplomatska zvanja i diplomatska radna mjesta te različitu razinu njihove atraktivnosti. Odlazak na diplomatski mandat u inozemstvo i boravak na mandatu povezani su s brojnim problemima, koji su često veći od "koristi". Naročito se to odnosi na diplomatkinje, i to posebno one koje su u braku ili imaju životnog partnera.

Ovo je prvo istraživanje u Hrvatskoj o temi položaja žena u diplomatskoj zajednici u odnosu prema položaju muškarca, brzinu napredovanja na hijerarhijskoj ljestvici, izazovima i preprekama s kojima se žene danas susreću s obzirom na obitelj i posao tijekom svoje diplomatske karijere. Posvećeno društveno aktualnoj temi, istraživanje se bavi propitivanjem položaja žena u Hrvatskoj u odnosu prema "muškom svijetu diplomacije" propitujući rodnu ravnopravnost u kreiranju vanjske politike, međunarodnih odnosa i diplomacije. Isto tako poticaj je za senzibilizaciju hrvatske javnosti ne samo o položaju žena u diplomatskoj službi već i u drugim područjima javne uprave u Republici Hrvatskoj kao i poticaj za posljedične promjene i u samom hrvatskom društvu.



 

Pišu: Marina FUNDUK Anamarija PISAROVIĆ
Važni izvori
Breault, Y. (2013). Usponi i padovi ruske diplomacije. Dostupno online: https://arhivalmd.wordpress.com/2013/11/29/usponi-i-padovi-ruske-diplomacije/[pristupljeno: 15. ožujka 2024.]



The Foreign & Commonwealth Office (1999). Women in Diplomacy (1781-1999). Dostupno online: https://issuu.com/fcohistorians/docs/history_notes_cover_h phn_6 [pristupljeno: 5. ožujka 2024.]



Tadić, Vera; Pisarović, Anamarija; Funduk, Marina (2023). Žene u diplomaciji Republike Hrvatske. Zagreb: Novi redak; Institut za razvoj i međunarodne odnose.



Wright, A. (2005). For the Record: Breaking Through Diplomacy’s Glass Ceiling. Foreign Service Journal 82(10), 53-62. Dostupno online: https://afsa.org/sites/default/files/flipping_book/1005/ [pristupljeno 6. ožujka 2024.]

IRMO aktualno
U novom broju publikacije IRMO aktualno dr. sc. Marina Funduk i dr. sc. Anamarija Pisarović predstavljaju prvo istraživanje provedeno u Republici Hrvatskoj o vrlo osjetljivoj temi uloge i položaja žena u diplomaciji. Istraživanje je objavljeno u knjizi nakladnika Novi redak i Instituta za razvoj i međunarodne odnose pod nazivom Žene u diplomaciji Republike Hrvatske i predstavlja prvi pokušaj sustavnijeg osvrta na sudjelovanje žena u hrvatskoj diplomaciji s obzirom na rodnu pripadnost. Pokriva razdoblje od uspostave Republike Hrvatske do dvadesetih godina ovoga stoljeća, a donosi i globalni kontekst i povijesni pregled ulaska žena u diplomacije odabranih država u svijetu. Prvo je djelo tog tipa na hrvatskom jeziku te daje svoj doprinos znanosti i struci međunarodnih odnosa i diplomacije, rodnim studijima, politologiji i sociologiji.

Provedena anketa među hrvatskim diplomatkinjama omogućila je podrobniji uvid u njihov položaj i poteškoće s kojima se suočavaju, a dostupni podaci upozoravaju na današnju znatnu feminizaciju hrvatske diplomacije...

Samo ih 14,5 % drži kako vanjski izgled pomaže ženama pri zapošljavanju u MVEP-u, da "osrednje pomaže" misli ih 30,9 %, "malo pomaže" izjavilo je njih 29,1 %, a "nimalo ne pomaže" odgovorilo je 25,5 % anketiranih...

Odlazak na diplomatski mandat u inozemstvo i boravak na mandatu povezani su s brojnim problemima, koji su često veći od “koristi”. Naročito se to odnosi na diplomatkinje...

Možda ste propustili...

KLIMATSKA UTOPIJA: OSTVARENJE CILJA NEDOSTIŽNO DO 2030.

Sunce i vjetar u sjeni nafte i benzina

NAŠ ČOVJEK NA HIMALAJSKOM VISOČJU...

Od Osijeka do Nepala i natrag: Stazama jetija i redovnika