Magazin

Željko Poljak: Realno je očekivati da desni, ali i lijevi, populizam dominira
Objavljeno 11. svibnja, 2024.

Diskusija u politici, pa tako i u razdoblju formiranja koalicija, podrazumijeva pregovaranje oko javnih politika i načina uređenja društva. Nažalost, ono čemu svjedočimo od izbora je pregovaranje o tome tko bi trebao ili ne bi trebao biti dio vladajuće većine ili tko bi trebao predložiti predsjednika Sabora. Ništa od aktualnih pregovora nas u principu ne informira o temama kojima bi se stranke bavile ako bi bile u poziciji moći. To smanjuje političko znanje, koje je ključno za kvalitetnu demokraciju - kaže dr. sc. Željko Poljak, postdoktorski istraživač na Sveučilištu u Antwerpenu.

Koje bi inače trebale biti ključne komponente pri uspostavi parlamentarnih koalicija nakon provedenih izbora? Što nas o tome uči prošlost, a što sadašnjost, kad se radi o sastavljanju postizbornihkoalicija u drugim EU zemljama, ali i šire u Europi, primjerice u Njemačkoj, Italiji, Velikoj Britaniji...?


- Temelj formiranja koalicija trebao bi biti program, odnosno pregovaranje o javnim politikama koje bi vlada trebala provoditi. To mogu biti neke načelne smjernice, ali mnogi koalicijski programi idu u sitne detalje, poput konkretnih zakona koji se moraju uvesti, kako bi političke stranke osigurale provedbu svojih politika ili onih koje su im važne. To je dobro jer daje građanima jasnu sliku što ih očekuje u sljedećem razdoblju te im omogućava lakše procjenjivanje koliko su stranke na vlasti bile uspješne u provedbi koalicijskih programa kada dođu novi izbori.

Međutim, kod nas to nije slučaj. Čini se da je jedino važno oko čega su zainteresirane stranke HDZ i DP pregovarale bilo treba li SDSS biti dio vladajuće većine. Bilo bi puno povoljnije kada bismo imali uvid u to pregovaraju li HDZ i DP o politikama koje bi provodili skupa i kako će premostiti razlike u stavovima oko mnogih pitanja. Primjerice, DP se u svom programu protivi potpisivanju Međunarodnog sporazuma o kontroli pandemija koji predlaže WHO. Je li to pozicija za koju će se DP boriti i je li to pozicija koja je prihvatljiva HDZ-u? O toj i mnogo drugih tema oko kojih se HDZ i DP razilaze nismo čuli apsolutno ništa.

Pregovaranje na opoziciji nije ništa plodonosnije. Iako postoji određeni sadržaj usmjeren na ukidanje Lex AP-a i promjene izbornog zakona, važnija je tema je tko će biti predsjednik Sabora te smije li desnica biti dio vlasti.

Koliko su u političkom djelovanju kompromisi jedna strana, a isključivost druga? Drugim riječima, može li se, pa parafraziram glasovitu izreku, reći da je umijeće pregovaranja - umijeće mogućega, pri čemu treba razlučiti odgovorno odlučivanje i neodgovorno manipuliranje, da se tako izrazim? Vaš komentar na ove moje više primjedbe nego pitanje?

- Politika bi trebala biti umijeće kompromisa. U višestranačkom sustavu kakav imamo u Hrvatskoj, birači biraju u parlament različite ideološke opcije koje imaju drukčiju ideju o tome kako bi društvo trebalo funkcionirati. Sukladno s tim kompromis je nužan kako bi stranke mogle naći optimalna rješenja za društvene probleme.

Doduše, u Hrvatskoj kompromis često nedostaje. Primjerice, svaki prijedlog zakona ili amandmani koji dolaze od opozicije redovito budu odbijeni samo zato što nisu dio većine. Teško je povjerovati da baš svaki prijedlog opozicije nije dobar.

Retorika prije izbora i retorika poslije izbora, sličnosti i razlike? Mogu li se nepomirljivi stavovi, retorika i komunikacija prije izbora pretvoriti u pomirljive tonove u postizbornom dogovaranju koalicija?

- Logično je da u kampanji postoje napadi i kritike na političke oponente, koji prestaju u postizbornom pregovaranju. Doduše, komunikacija tijekom kampanje mora imati određenu težinu kada dolazi do formiranja koalicija. Primjerice, istraživanja provedena u zapadnim zemljama pokazuju da stranke koje formiraju koalicije nakon izbora imaju znatno manje negativnu komunikaciju međusobno tijekom kampanje, u usporedbi sa strankama koje ne formiraju koalicije.

S druge strane, u hrvatskoj politici i dalje svjedočimo tome da ono što se govori u kampanji ne odražava ono što se događa nakon izbora prilikom formiranja koalicija. Birače se dovodi u zabludu kada im se kaže da određena stranka ili političar nisu dostojni biti na vlasti, a zatim se s tom istom strankom formira vlast. Dovoljno je prisjetiti se raznih preletača koji su tijekom kampanje kritizirali HDZ na jedan način, a zatim nakon izbora ili čak tijekom mandata odlučili surađivati s HDZ-om.

Sukladno s tim, ne treba nas iznenaditi što velika većina građana ne izlazi na izbore te što je povjerenje u političare izrazito nisko.

S obzirom na sve što se zbiva, možemo li govoriti da desni populizam kroz sve bučniju javnu komunikaciju dominira (ili će dominirati) u ovoj superizbornoj godini kakva je 2024. u cijeloj Europi/Europskoj uniji, uključujući i Hrvatsku? Vaš završni komentar?

- Realno je očekivati da će desni, ali i lijevi, populizam dominirati kroz cijelu superizbornu godinu. Naime, istraživanja pokazuju kako se populističke stranke redovito koriste negativnom komunikacijom usmjerenom na napade političkih elita i takozvanog establishmenta. To smo vidjeli i u Hrvatskoj, kroz komunikaciju stranaka poput DP-a, koji je u kampanji usporedio glasove za Plenkovića s glasovima za silovatelje. Takva komunikacija ima efekta jer mediji, a samim time i birači, više pridaju pozornost takvoj političkoj komunikaciji nego drugim oblicima, poput pozitivne komunikacije u kojoj bi političari naglašavali svoje vrline i postignuća. (D.J.)