Onome tko se u subotu nije odlučio malo "promuvati" po osječkom gradskom središtu, a i nešto šire, može uistinu biti žao. Lijepo sunačano vrijeme, na svakom koraku neki događaj, bilo je gostiju sa svih strana Hrvatske i iz susjednih zemalja, stigli su čak i iz Afrike. Grad je disao punim plućima, a u moru događaja središnji je bio - Osječki Ferivi polumaraton.

Već 20. put osječkim se ulicama, od Trga Ante Starčevića pa kroz Retfalu preko Gornjeg grada do Donjeg grada i natrag do Trga Ante Starčevića, trčao polumaratonski 21,1 kilometar, koji su, kao i lani, najbrže odradili Kenijci. Benard Kipkorir Koros prošao je prvi ciljem, a kod žena Ruth Nundu Mbatha. Iako je vrućina dosta iscrpila trkače, u cilju je u nekoliko navrata morala intervenirati i hitna pomoć, Kenijcima ništa nije smetalo. Niti im je bilo vruće, niti iscrpljujuće, oni su u Osijek došli po pobjedu i uzeli su je. Osim te glavne utrke na 21,1 km, naravno, trčala se i tradicionalna utrka na pet kilometara "Je l‘ trčiš, lega?", nastupale su i štafete 3x7 km, a u poslijepodnevnom programu sve se preselilo kod zooovrta, gdje su glavna bila djeca trčeći Ledo dječje utrke.

Jubilarna utrka nije iznevjerila, naprotiv, bila je odlična, nastupilo je više od 1500 trkačica i trkača, taj je broj malo iznenadio i organizatora, koji očito nije pripremio dovoljno medalja za sve finišere. Jednostavno, u jednom trenutku više ih nije bilo. One koje su priređene bile su i podijeljenje, to je razočaralo one koji ih po ulasku u cilj nisu dobili, no najveći broj trkačica i trkača osječku je utrku, iako iscrpljen, napustio zadovoljan. Bila je to još jedna lijepa razglednica grada Osijeka, natjecatelji nisu došli na polumaraton razgledati grad, bili su fokusirani na utrku i kako po vrućini istrčati svoje najbolje vrijeme, ali bilo je gostiju koji su nakon ulaska u cilj rekli "grad vam je predivan". Doista je predivan, a u subotu je zasjao punim sjajem. Dodatna draž utrke bila je bogat zabavni program, uoči, tijekom i nakon polumaratona. Uz trasu gdje se trčalo bilo je svirke, pjesme, plesa...

Nakon završetka programa na Trgu Ante Starčevića sve se preselilo na lijevu obalu Drave. Ledo dječje utrke okupile su golem broj djece, koja su došla uživati i trčati kod zoovrta, a jedini prigovor vezan uz taj događaj odnosi se na pojedine ambiciozne roditelje, kojima olimpijsko načelo "važno je sudjelovati" baš ništa ne znači. Srećom, ti roditelji bili su u manjini, ali teško ih je bilo gledati, posebice slušati. Recimo, kad dijete teško dišući stane nasred staze, vjerojatno umorno i iscrpljeno od vrućine, a roditelj sa strane uz sočnu psovku viče: "Ajd‘ trči, što stojiš, pokreni se.... No i roditelj koji se sa svojim djetetom gura na startu zanemarujući ostalu djecu i roditelj koji psuje bili su samo sitna mrlja na prelijepom poslijepodnevu kod zoovrta.