Kakva bi bila ocjena dosadašnje izborne kampanje, s obzirom na sve viđeno i čuveno, na komunikacijskoj i retoričkoj razini? Prevladava li više negativizam ili pozitivizam? Kome je u prilog išla ovaj put kratka službena kampanja, od samo dva tjedna? Na ta i neka druga aktualna pitanja za Magazin je odgovore dao dr. sc. Sven Marcelić, profesor na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru.

- Kampanja je, s obzirom na kratak rok, prilično bazična. U jednom smjeru može se reći da je Milanovićev manevar skratio vrijeme za reagiranje i snalaženje ostalima, pa se vidi da je podrška SDP-ovoj koaliciji rasla, ali s druge je strane i vladajući HDZ u privilegiranoj poziciji, jer je stalno u situaciji da je medijski prisutan i stavlja naglasak na projekte i veliko korištenje proračuna i transfera iz njega kao mamac za birače, jer je makroekonomska situacija takva da se kratkoročno može pojačati trošenje javnog novca. Generalno, ipak, vidimo da takvi momenti nisu mogli nadoknaditi nerad tijekom četiri godine, pa je tako SDP osuđen na još jednu injekciju adrenalina od Milanovića, koji je, realno, već istrošen kadar, a HDZ nema povoljnu okolnost slabe izlaznosti i COVID krize, koja je obilježila prošle izbore. S ostalim opcijama također ne vidimo neke dramatične promjene, njihov je rejting dobrim dijelom sličan onome na prošlim izborima. Sve u svemu, izbori se mogu svesti na dva pitanja. Jedno je postoji li dovoljno snažna volja i inicijativa koja bi se bazirala na platformi svrgavanja HDZ-a. Drugo je pak može li HDZ osvojiti dovoljno mandata da su mu za formiranje vlade dovoljni samo žetoni, a ne i neka konkretna cjelovita opcija poput Domovinskog pokreta.

Koliko su i u ovoj kampanji izraženi populizam i demagogija? Tko u tome prednjači, koje stranke, pojedini lideri...? S druge pak strane dojam je kako su i kod oporbe ideološke teme u drugom planu, a umjesto njih naglašavaju se demografski problemi, migranstka kriza...

- Izraženi su kao i inače, osim što dio oporbe nastoji pokazati da se radi praktično o referendumu o vladavini HDZ-a. Prije svega, ono što je najzanimljivije jest odnos i argumentacija potencijalne koalicije koja bi trebala svrgnuti HDZ. S obzirom na to da bi se tu trebalo slagati oko raznih ideološki suprotstavljenih pozicija, zanimljivo je iznenadno zadovoljstvo desnice određenim Milanovićevim stavovima, iz kojih se iščitava suverenizam i njima bliske pozicije. Stoga je ideologija u strukturnom smislu nužna, kao i određeno usklađivanje.

Za HDZ je očekivano da se hvali postignućima u područjima poput ulaska u Schengen, uvođenja eura, ekonomske stabilnosti u kriznim vremenima, mjerama financijske pomoći i dr., no u slučaju većeg dijela oporbe njihova se retorika uglavnom svodi na napade na Vladu, premijera, prozivanja za korupciju itd., pri čemu ne manjka agresije. Vaš komentar?

- Dio onoga čime se HDZ hvali jest kontinuitet orijentacije Hrvatske prema europskim integracijama. Sanader je Hrvatsku uveo u NATO, Milanović u Europsku uniju, a Schengen i euro su samo logični koraci koji bi se dogodili prije ili poslije. To, s druge strane, ne briše korupciju, "zarobljavanje države" i druge problematične prakse koje smo mogli gledati posljednjih osam godina, kao ni ostale probleme s kojima se Hrvatska susreće, od demografske krize preko problematične strukture ekonomije do velikih regionalnih razlika. Rekao bih da opozicija i inače slabo nominira te teme. Ne mogu reći da sam od ijedne stranke čuo suvisao i dobro nominiram program vezan uz ekonomiju kao dominantnu temu, osim od nekoliko marginalnih stranaka centra kojima se to logično veže uz liberalnu orijentaciju.

Manjka li u kampanji, napose oporbenih stranaka, prave supstance, konkretnih ekonomskih i gospodarskih tema? Drugim riječima, jesu li izborni programi, napose oporbe (SDP, Most, Možemo!, DP, Centar...), koja pretendira na pobjedu, sastavljeni od previše fraza, sterilnosti, općih mjesta...? Koliko to sve pomaže ili odmaže u pridobivanju glasova birača?

- Kao što sam maloprije rekao, ekonomija je vrlo slabo raspravljana tema, s izuzetkom općih mjesta o tome živi li se u Hrvatskoj dobro ili loše. Vladajući će, dakako, slikati stanje rajem na zemlji, a opozicija govoriti o kopanju po kontejnerima i slično. Suvislu, na podatcima i činjenicama utemeljenu raspravu rijetko ćemo čuti, čak i ondje gdje bi ona trebala biti ključna, kao u Slavoniji, koja je jedna od najslabije razvijenih regija Hrvatske. Nedavno sam na jednoj televiziji opisivao kako je Anušić rezultate popisa stanovništva 2021. isprva komentirao kao katastrofu, ali se nakon nekoliko dana "resetirao" i vratio stranačkoj liniji. Danas ga možemo čuti kako pjeva ode "projektu Slavonija" i velikom procvatu regije, ergo, stranka je u njemu prevladala slavonstvo i potrebu da se govori o zaista velikim problemima. To se može uzeti kao paradigma - stranka ispred činjenica - i vrijedi za većinu političkih aktera, ali i nameće sadržaj debata i posljedično tema koje se vežu uz politike. Rezultat je, dakako, depopulacija i gubitak prespektive, ali i povjerenja u politiku.

Kad se sve zbroji i oduzme, općenito uzevši, koji bi bili programi s kojima se izbore dobiva i (ne)programi s kojima se izbori gube, pojednostavljeno kazano? Koje se pouke, eventualno, mogu izvući iz nekih inozemnih izbornih kampanja, američke, recimo...?

- Američki izbori odvijaju se u posve drugom kontekstu i zato je tamo razgovor o, primjerice, ekonomiji uvijek važniji, kao i o nizu drugih tema ideološkog predznaka, kao što je pobačaj. Nije nužno usporedivo, pogotovo i zbog toga što je izborni sustav drukčiji. Vratio bih se ipak domaćoj sceni, pa rekao da nema zamjene za kontinuiran rad i uporno nametanje vlastitih tema, kao i profiliranje pojedinaca koji se prepoznatljivo bave nekim područjem. To je razlog, rekao bih, zbog kojeg primarno Most i Možemo! danas čine ipak nezanemariv udio mandata u Saboru, a Domovinski pokret izvjesno će se susresti s određenim padom i morao se orijentirati na suradnju s Kolakušićem i Sinčićem, koji mogu postojati u simbiozi s većim političkim organizmom, iako sami za sebe vjerojatno ne čine održiv politički organizam. (Portret: snimio Mislav Klanac/Zadarski list) (D.J.)