Kampanja je u svakom pogledu drukčija od onih na koje smo naviknuli do sada. Između glavne dvije fronte možemo reći da se primarno vodi negativna kampanja protiv "onih drugih" - kaže Daniela Dolinar, viša komunikacijska savjetnica Quintana komunikacija, ujedno i predavačica na Sveučilištu Vern‘ iz Zagreba, te dodaje:

- Retorika je definitivno puno oštrija i često izlazi iz okvira očekivanog i primjerenog. Ono što je također drukčije nego u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa jest činjenica da su dvije glavne opcije uspjele dijelom zasjeniti drugi dio oporbe, među kojom su i neke stranačke opcije koje su imale važnu ulogu u prethodnim izbornim ciklusima. Što zapravo pokazuje da publika voli dramu i ovakvo okruženje djelovat će dvojako, neke će zaintrigirati i htjet će pratiti do kojih granica ovaj sukob može doći, a drugi će zbog teškog narativa gubiti interes.

Uvijek kažemo da je prvi dan nakon izbora i prvi dan nove kampanje, tako da ona zapravo traje jako dugo, a i bili smo otprije svjesni da je 2024. superizborna godina. Što se tiče kraćeg službenog dijela kampanje, svakako je lakše većim strankama, političkim opcijama koje su pravilu bolje organizirane, ali vidimo da sve opcije prate određeni ritam i da zapravo svi promotivni materijali i oglašavanja prate jedno drugo. Uzmemo li u obzir medijske trendove i zainteresiranost građana za te teme, dva tjedna su sasvim dovoljno da se intenzivno komuniciraju ključne poruke a da građani, publika... ne budu iscrpljeni dugotrajnim, neprestanim, ponavljanjem istog sadržaja.

Predsjednik Republike Zoran Milanović ne poštuje upozorenje Ustavnog suda, te je i dalje aktivan u kampanji. Koliko je to loša poruka ne samo javnosti i političkim protivnicima nego i društvu općenito, napose samoj demokraciji? Naime, što može pomisliti običan građanin, da se tako izrazim, kad se predsjednik njegove države prema institucijama odnosi na takav način...? Vaš komentar na cijelu situaciju?

- Više anketa pokušalo je dokučiti mišljenje građana o ovoj situaciji, ali ono je podvojeno. Vjerujem da ovaj potez neće rezultirati dodatnim pomanjkanjem povjerenja u institucije, poštovanja pravnih i demokratskih okvira. Ako izuzmemo pravni okvir i gledamo samo medijski, za građane postoje dvije stvarnosti. Jedna u kojoj je to hrabar potez s ciljem borbe za građane i bolje sutra, i onda je kao takva u toj stvarnosti ispravna, i druga, u kojoj je to divljački potez koji zaslužuje osudu. I svi izvan okvira jedne od tih stvarnosti ne mogu uvjeriti ni jednu ni drugu stranu da je ona u krivu. Ni jedna ni druga strana ne prihvaća argumente suprotne strane na kojima ona temelji svoj stav. Ovu situaciju više možemo gledati kao način kako je "Onaj čije ime ne smijemo spominjati" postao tema razgovora svakog dana.

Je li prezentacija izbornih programa, napose oporbe (SDP, Most, Možemo!, DP, Centar...), koja pretendira na pobjedu, sastavljena od previše fraza, sterilnosti, općih mjesta... Koliko to sve pomaže ili odmaže u pridobivanju glasova birača?

- Već sam spomenula da je kampanja u svakom pogledu drukčija negoli one prije. I to je bilo nešto što smo očekivali, jer su publike i trendovi u informiranju drukčiji nego inače. Govorimo o puno širem rasponu kanala kojima komuniciramo, poruke više nisu jedinstvene nego su prilagođene pojedinim, specifičnim skupinama, na specifičnim kanalima. Tako da je nekadašnja moć političkog programa alat koji sada daje rezultate samo kod određene niše biračkog tijela, a kod mlađih generacija ne daje rezultate u formi u kojoj ga poznajemo otprije. Ipak, ako izuzmemo i trendove i promjene kojima smo se u ovoj kampanji trebali prilagoditi, a to je primarno personalizacija, ne smijemo zaboraviti da tijek, ritam, ton kampanje diktiraju dvije najveće stranke, koje su kampanju fokusirale na degradiranju protivnika. Ostale opcije moraju preuzeti taj stil, jer se u ovom sada vrlo zagušenom medijskom prostoru ekonomske i gospodarske točke programa neće čuti, ili će se čuti premalo.

Kakva je, prema vama, kampanja u internetskom prostoru, napose društvenim mrežama? Koliko naše stranke, od vladajućih do oporbenih, u tom kontekstu pokazuju propagandnu vještinu, koliko su efikasne, i koliko im takav oblik kampanje može pomoći (ili odmoći) u konačnici, kad glasači iziđu na birališta?

- Kampanja u internetskom prostoru, posebno na društvenim mrežama, pokazuje da se stranke koriste novim tehnologijama i metodama kako bi privukle birače. Vidjeli smo i u ovom kratkom periodu krize vezane uz uporabu umjetne inteligencije u ovoj kampanji, nažalost, na krivi način, da su oglašavanja preko društvenih mreža vrlo snažna i usmjerena na široku publiku, neki su krenuli intenzivnijim tempom objavljivati na TikToku, a neki su se toj mreži tek priključili. Generalno uzevši, svi shvaćaju da je upotreba društvenih mreža nužna kako bi doprli do birača, osobito mlađih generacija, samo bi svakako bilo dobro da se tome pristupi planirano strateški i detaljno.

Ako je u izbornoj kampanji sve dopušteno, u retoričkom, komunikacijskom, promotivnom i propagandnom smislu, ali u okvirima zakona i Ustava, što se događa kad se prijeđe granica neke, uvjetno rečeno, normale, kad sve zastrani kao sad u nas (ili kao u SAD-u s Trumpom, recimo), koje su i kakve posljedice za društvo, pretpostavljam da su veće podjele neizostavne...? Vaš završni komentar?

- U kontekstu kampanje, kad se zastrani od norme, posljedice mogu biti podjele u društvu. Ali koje će se više odraziti na sam birački proces, ali neće dovesti do nereda i sukoba. Negativna kampanja, uvrede i fokus na svađu, uvrede, agresiju... mogu dovesti do demotivacije dijela birača i smanjene izlaznosti na izbore, što nije u interesu demokratskog procesa​. Iako je ovaj žestoki narativ izazvao puno pažnje, bilo bi preporučljivo da se tenzije malo smire i da se komunikacija normalizira. Vjerujem da u tom smjeru i idemo, ako usporedimo prvih nekoliko dana nakon objave datuma izbora i danas, kad je kampanje službena i u punom jeku. (D.J.)