Kampanja je užasno dosadna i bez velikog sadržaja. Nevjerojatno je da su nam politički akteri - kako oni najveći, tako i oni manji - priredili ovakvu dosadu kad se znalo da je pred nama superizborna godina ogromne političke važnosti - kaže Mate Mijić, konzervativni komentator i politički konzultant, te dodaje.

- Osjećaj je kao da je većina njih iznenađena izborima. Koalicije su se sklapale u zadnji tren, poruke su dosta nerafinirane, spotovi su se tek snimali kad smo već i službeno bili u kampanji… Neke su stranke u godinu dana prije izbora promijenile saveznike dva ili čak tri puta. Takvo strateško glavinjanje nije normalno. Zato mislim da je na kraju svima dobro došlo to što je kampanja kratka jer bi, da je duža, ovo bilo pravo mučenje. Uvod u kampanju već je bio dosta nabijen negativnom energijom - od napada vladajućih na Ured europskog javnog tužitelja do napada oporbe na Vladu zbog imenovanja Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika. Temperatura se već bila jako podigla, a onda je u utrku uletio predsjednik Republike i iza njega je ostala spaljena zemlja. Sad čujemo isključivo prepucavanja i otrovne prozivke, a čak je i cijela ta priča oko potencijalno velike afere vezane uz obnovu od potresa koju je istraživao EPPO pala u drugi plan.

Za HDZ je očekivano da se hvali postignućima u područjima poput ulaska u Schengen, uvođenja eura, ekonomske stabilnosti u kriznim vremenima, mjerama financijske pomoći i dr., no u slučaju većeg dijela oporbe njihova se retorika uglavnom svodi na napade na Vladu, premijera, prozivanja za korupciju itd., pri čemu ne manjka agresije. Vaš komentar?

- Takav je odnos logičan jer oporba nije ni u poziciji raditi nešto drugo doli kritizirati, a vladajući će uvijek pokušati na kritike odgovoriti nekim dobrim potezima koje su tijekom mandata odradili. Imali smo COVID-pandemiju i potres, ali i razdoblje nikad povoljnijih makroekonomskih pokazatelja i jeftinog je novca bilo gotovo u neograničenim količinama, samo ga je trebalo uzeti. Plenkovićeva je vlada u tome bila relativno uspješna i to sad u kampanji prezentira biračima, a oporba se drži onoga što je bilo loše, u što svakako spadaju i korupcijske afere. Problem oporbe nije to što je negativna prema vladi, to birači i očekuju, nego što biračima ne nudi puno toga pozitivnoga. Nije dovoljno samo reći da je HDZ "lopovska stranka" jer, da je to nešto čime se HDZ-u ozbiljno može naštetiti, ta stranka danas više ne bi postojala, a kamoli vladala Hrvatskom. Oporba mora ponuditi nadu i vođe za koje će ljudi povjerovati da su bolji od onoga koji trenutno vlada.

Manjka li u kampanji, napose oporbenih stranaka, prave supstance, konkretnih ekonomskih i gospodarskih tema u javnoj komunikaciji okrenutoj prema biračima? Slušamo li previše fraza, općih mjesta, otrcanih parola...?

- Mislim da nije toliko problem u samim idejama i rješenjima, jer ima tu i dobrih stvari, već u nemogućnosti uvjeravanja birača da su to što zagovaraju doista sposobni i provesti. Ako ljudi percipiraju da je vaš maksimum izgraditi kućicu od blata, teško ćete ih uvjeriti da ste sposobni izgraditi gotičku katedralu. Komunikacija vladajućih također je puna jeftine frazeologije i općih mjesta, sam slogan HDZ-a upućuje upravo na takav vid komunikacije za kojim premijer često poseže, ali birači su na svoje oči vidjeli da je unatoč problemima, krizama i aferama, Plenkovićeva vlada neke stvari i dobro odradila. Poražavajuće je za oporbu to što ne može uvjeriti birače da ipak može više i bolje od toga.

Kad se sve zbroji i oduzme, općenito uzevši koji bi bili programi s kojima se izbore dobija i (ne)programi s kojima se izbori gube, pojednostavljeno kazano?

- Većinu birača uvijek će se lakše motivirati ideološkim porukama, nego konkretnim programima, ali to ne znači da program ne treba imati ili da nije važan. No, on mora kvalitetno adresirati prvenstveno one teme koje zanimaju birače te političke opcije. Primjerice, ako ste desna opcija, od vas se očekuju kvalitetna rješenja za rastuću ovisnost Hrvatske o masovnom uvozu stranih radnika, vaši birači žele čuti kako mislite integrirati trenutno prisutne strance ili vratiti naše Hrvate iz emigracije itd. Prioriteti različitih biračkih skupina nisu isti i te razlike treba poštovati.

Zaključno, kakva će biti Hrvatska nakon ovih parlamentarnih izbora, da se malo poigramo predviđanjima, u slučaju da pobjedi HDZ s partnerima ili oporba, neke od koalicije, lijevih ili desnih? Može li tu problem praviti Milanović, s obzirom da Predsjednik RH daje (ili ne daje) mandatoru "zeleno svjetlo" za formiranje nove vlade...?

- Moramo vjerovati da će Hrvatska nastaviti svoj put od tranzicijske zemlje do prosperitetne države koja u svakom smislu pripada razvijenom Zapadu. Siguran sam da glavnina političkih aktera, koliko god povremeno ostavljali dojam nerazumnih, ipak Hrvatsku želi kao bogatu, razvijenu, sigurnu i u društvu kojemu ona od svojih najranijih dana pripada. Prema dostupnim istraživanjima, ako HDZ uspije izvući još poneki mandat i približiti se onome što smatramo njihovom trenutnom gornjom granicom, imat će lakši put do većine. Milanoviću kao mogućnost ostaje neka Frankenstein većina, manjinska vlada kojoj nedostaje barem 20-ak ruku u Saboru i koja te ruke, pritom ideološki vrlo raznorodne, mora skupo plaćati pri svakom važnijem glasovanju. Nisam siguran koliko bi to bilo održivo i mislim da bismo u roku od najviše godinu dana išli na nove izbore. (D.J.)