Psihijatrija je različito razvijena u različitim dijelovima svijeta, a Hrvatska nastoji uhvatiti korak s razvijenim zemljama. Hrvatska u odnosu prema Europi i svijetu živi u paralelnim svjetovima, ocijenio je za Glas Slavonije jedan od doajena hrvatske i svjetske psihijatrije, professor emeritus, dr. sc. Miro Jakovljević, predavač na medicinskim fakultetima u Zagrebu, Mariboru i Mostaru, član Europske akademije znanosti i umjetnosti te jedan od osnivača i predsjednik Hrvatskog instituta za istraživanje i edukaciju o mentalnom zdravlju te glavni urednik međunarodnog časopisa Psychiatria Danubina.

Povod dolaska u Osijek jednog od najcitiranijih psihijatara u Hrvatskoj i okolnim zemljama bio je njegovo sudjelovanje na kongresu "Multidimenzionalni pristup u liječenju psihijatrijskih poremećaja", koji su zajednički organizirali Zavod za akutnu i biologijsku psihijatriju s intenzivnim liječenjem Klinike za psihijatriju KBC-a Osijek i Medicinski fakultet Osijek.



Profesor Jakovljević napominje kako, s obzirom na to da danas tehologija i umjetna inteligencija postaju sve važnije i odlučuju o razvoju mnogih medicinskih disciplina, pa tako utječu i na psihijatriju, Hrvatska u tom dijelu još možda malo kaska za razvijenim zemljama. "Opet, u nekim stvarima smo jako dobri, jer promoviramo transdisciplinarni integrirani pristup, koji uključuje i biologijsku psihijatriju, psihodinamsku, socijalnu i duhovnu psihijatriju. U mnogim, čak i razvijenim, zemljama psihijatrija je fragmentirana, ne gleda čovjeka u njegovoj cjelovitosti. Liječenje je uspješno samo ako imamo integrativni pristup. Nama dolaze pacijenti iz drugih zemalja, i onda vidimo kako smo mi u nekim stvarima čak i uspješniji u liječenju, pojašnjava prof. Jakovljević.

Navodi također da je problem sa psihijatrijom što unutar nje postoji jako mnogo različitih pristupa i psihoterapijskih škola, koje često oponiraju jedna drugoj. "Zato nastojimo sistemskim pristupom uzeti iz svih ono što je bitno. Tako da za svakog pacijenta nađemo najbolju terapiju i to se zove medicina usmjerena na osobu ili personalizirani pristup medicini. Premda još uveliko u mnogim razvijenim zemljama ljude s istom dijagnozom liječe ili podtipovima te dijagnoze ili ih liječe na uobičajen način a ne da se traži ono što je specifično za oboljelu osobu. Tu smo i prepoznati u svijetu, zahvaljujući psihijatriji imali smo nekoliko skupova s tom temom, a imamo i školu kreativne, na osobu usmjerene, narativne psihofarmakoterapije", kaže ovaj vrhunski psihijatar.

Na pitanje gdje se Hrvatska nalazi po broju pacijenata, prof. Jakovljević odgovorio je vrlo kratko - imamo ih jako puno. "Kažu - psihijatrija je toliko napredovala da više nitko nije ‘normalan‘, postoje samo nepregledani", u šali kaže i podsjeća kako je iznimno važno graditi kulturu zdravlja, promovirati mentalno zdravlje i ne čekati da netko oboli, nego to prevenirati zdravim stilovima života. Prema njegovim riječima, nema zdravlja bez mentalnog zdravlja, a nema ni mentalnog zdravlja bez kulture empatije, na kojoj se i temelji zdravo društvo. "Kada su odnosi u društvu bolesni, to se odražava i na pojedince. Najveći je problem stoga što je obitelj ugrožena, a mi iz obitelji prenosimo i temelje zdravlja. Ako nema dovoljno empatije i ljubavi u obitelji, onda djeca pate. Tako je depresija jedan očajnički krik za ljubav. Ako nema dovoljno ljubavi, onda postoji osjećaj manje vrijednosti ili netko to želi nadvladati time da se iživljava nad drugima kako bi dokazao da je vrijedan. Ako nema empatije u školama, onda ima vršnjačkog nasilja, djeci je, nažalost, škola trauma. Mnogi nastavnici kažu ‘mi smo tu da obrazujemo djecu, a ne da ih odgajamo za zdrav i sretan život‘", tvrdi Jakovljević.

Kaže i da je, ako nema empatije na radnom mjestu, ljudima posao onda stresan, ne daju najbolje od sebe, te imaju sindrom izgaranja, tako da se danas i u biznisu traže transformativni empatički lideri, mendžeri.

“Isto je tako i u politici i u javnom prostoru. Pogledajte koliko kod nas ima mržnje, ljutnje, bijesa. Stoga je iznimno važno da naučimo poštovati jedni druge. Ne moram se slagati s vašim ponašanjem, svi mi griješimo i na pogreškama učimo, ali vas poštujem kao osobu, nisam ništa vrjedniji od vas. Svatko ima neko svoje poslanje, misiju, cilj i u nečemu je specifičan i u nečemu može pridonijeti zajedničkom dobru. Mentalno zdravlje nije samo individualni fenomen, ono je kolektivni fenomen. Mi kao pojedinci oblikujemo mentalno zdravlje svoje obitelji, ali i društva, a preko mreža i cijelu civilizaciju. Zahvaljujući umjetnoj inteligenciji povezani smo s cijelim svijetom", napominje.



Prof. Jakovljević podsjeća i da postoji posebna grana psihijatrije koja se zove cyber psihijatrija. "Preko mreža vidimo induciranje raznih psihopatoloških fenomena, ponašanja, seksting, krađe, samoubojstva koja su inducirana... Mi danas živimo u pet realnosti. Fizičkoj realnosti, koja određuje naše mentalno zdravlje, i sve se to događa u našem mozgu. U našem mozgu se susreću ideje, naša djela i kultura. Imamo psihičku dimenziju, to je svijet naših osjećaja, potreba, vjerovanja, naših vrijednosti koje slijedimo. Imamo socijalnu realnost - gdje su odnosi dobri, i mentalno je zdravlje dobro, gdje je narušeno mentalno zdravlje, lako se naruše i odnosi. Imamo i duhovnu dimenziju, koja je smisao općenito našeg postojanja, povezana s nečim većim od nas. Mi smo dio jednog univerzalnog života i tek sada vidimo da ugrožavamo cijelu civilizaciju. I imamo cyber realnost, svijet interneta, umjetne inteligencije, gdje ljudi na različite načine utječu jedni na druge, što može biti u funkciji promocije mentalnog zdravlja, ali može biti i u funkciji njegova narušavanja", analizira Jakovljević.

Smatra da je danas u školama i na fakultetima sve više učenika i studenata, među njima i onih s medicine, kojima je zavladao sindrom izgaranja. "Problem je što se danas sve mjeri novcem. Medicina je posebna profesija, koja treba biti i životni poziv, poslanje, ali ako se sve gleda kroz novac, kao što se gleda u golemoj većini profesija, onda sve ima svoju cijenu. Ima ona pjesma ‘ljubav se ne trži i ne kupuje‘, dakle, danas se sve trži, čak i istina.

Na konstataciju da se, prema onome što možemo vidjeti u našem javnom prostoru, čini kako je naše društvo prilično bolesno, profesor Jakovljević ističe da je cijela civilizacija bolesna i da se sada nalazimo u situaciji sukoba civilizacija, koji je još u prošlom stoljeću najavio Samuel P. Huntington u knjizi "Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka". "I mi u Jugoslaviji 90-ih imali smo sukob civilizacija. Hrvatska i Slovenija rekle su ‘mi pripadamo zapadnoj kulturi, hoćemo svoje‘, onda su Srbi rekli ‘mi smo junački narod, stvorili smo Jugoslaviju‘ i onda smo imali rat umjesto da smo se lijepo dogovorili. I sada imamo isto u Ukrajini, koja hoće u zapadnu civilizaciju, a ruska civilizacija kaže ‘ne, mi smo važniji‘. I ovo što se događa u Izraelu i Palestini, to je sve tragedija koja nam proizvodi razne psihičke poremećaje. Ratovi su i posljedica bolesnog političkog uma, ako želimo da naša civilizacija opstane, onda treba razvijati empatijsku civilizaciju, odnosno kulturu empatije", zaključuje profesor.