TvObzor
MARTIN ŽUNEC

Nema boljeg nego kad ti netko javi da se naježio i da je spremio pjesmu među favorite
Objavljeno 22. ožujka, 2024.
Koristim svaku priliku opustiti se i pustiti mozak na pašu, ali čak i onda se u pozadini uma kroje poneki stihovi

Martin Žunec mladi je vokalist, multiinstrumentalist, autor i producent čije je glazbeno putovanje počelo igrom na očevim instrumentima, a raslo s nastupima u zagrebačkim klubovima i suradnjama s poznatim estradnim imenima. Sigurnim koracima Martin svoj put nastavlja u diskografskoj kući Menart, a prva pjesma koju je predstavio balada je “Ako ne za nas”. Više o svemu talentirani glazbenik ispričao je za naš list.



Koja su tvoja najranija sjećanja vezana uz glazbu?



- Tata je također glazbenik, pa su to vjerojatno njegove kućne izvedbe Tomislava Ivčića uz akustičnu gitaru, ali i njegovi CD-ovi, među kojima su mi najdraži bili Eric Clapton, B. B. King i Billy Idol. Pada mi odmah napamet i moja fascinantna izvedba Petra Graše na nekom većem familijarnom okupljanju kad sam imao možda sedam godina, dali su mi u ruke minigitaru i otpjevao sam pred svima “’Ko nam brani”, uz nepodnošljivo lupanje nepostojećih akorda, ali sam se nagrađen pljeskom osjećao kao rock-zvijezda.

Kada si shvatio da će glazba postati važan dio tvog života? Sjećaš li se prve pjesme koju si napisao?



- Iskreno, nikad nisam imao luksuz baviti se samo glazbom i maksimalno joj se posvetiti. Kako sam dosta samokritičan i strogo realan, tek sredinom dvadesetih sam shvatio da sve skupa dolazi na stvarno ozbiljniji nivo. Negdje oko 2020., kad sam u Sloveniji bio na koncertu klape koja je izvodila pjesmu koju sam napisao, a među oko 1000 ljudi u publici čuo sam kako većina iz sveg glasa pjeva refren, shvatio sam da sam pokrenuo neko dobro poglavlje u svom životu. A prva pjesma..., vjerojatno je bilo nešto na engleskom jeziku jer kad si mlad i kad još ne znaš ni što riječi na tvom jeziku u biti znače, kad ne iskusiš određene scenarije i emocije kroz život da bi te riječi potpuno shvatio, sve ti na domaćem jeziku zvuči pomalo otrcano, pa ti je lakše manjak kreative i metafore nadomjestiti engleskim, koji naprvu, prividno zvuči dobro.

Isti “sport”


Imaš li autorske i pjevačke uzore? S kime te uspoređuju?



- Od autorskih uzora izdvojio bih velikane kao što su Max Martin, Timbaland, Đ. Novković, Ivčić, Kalogjera i Runjić, a pjevački Oliver Dragojević i Željko Joksimović. Najiskrenije, ne dobivam previše usporedbi, čini mi se da najčešće dobijem pohvalu za specifičnu i lijepu boju glasa, pa se iskreno nadam da me to čini svojim. Nedavno sam za jednu od svojih pjesama vidio komentar u stilu da me netko čuo na TV-u dok je u drugoj sobi tko zna što radio i, iako me nije vidio i nije pjesmu čuo prije, znao je da se radi o meni. To je ohrabrujuća povratna informacija i meni draže od usporedbi.

Je li ti lakše pisati pjesme za sebe ili za druge, kako bi to usporedio? Za kojeg bi ti izvođača bilo posebno drago kada bi otpjevao tvoje stihove?



- U isto vrijeme je drukčije, a opet je isti “sport”. Kad pišeš pjesme za druge, ti si poput glumca u filmu, imaš nečiju ulogu, ali svejedno moraš dati sve od sebe da odglumiš što bolje, ali kad pišeš za sebe, to si onda baš ti, tvoja realnost. Oba scenarija zahtijevaju predanost iskrenoj emociji i energiji te se zapravo često isprepleću, ali kad pišeš za sebe, onda ti sam snosiš svu odgovornost kad u jednom trenutku odlučiš da je pjesma završena. Za Olivera Dragojevića definitivno mislim da je on pjesmama znao udahnuti dušu na nekoj sasvim drugoj razini.

Mladenci u posljednje vrijeme sve češće za prvi ples biraju “Lako je tebe voljeti”. Kakav je osjećaj?



- Sve češće se pojavljuju snimke s vjenčanja, Vlado mi ih uvijek proslijedi, što me stvarno veseli i ugrije oko srca, a vjerujem i njega. Predivno je vidjeti kad ljudi za tako bitan dan i prvi plesni korak u zajednički život odaberu tvoju melodiju i tvoje stihove, ideju koja je proizišla iz tvog srca baš zato da pjesmom pomogne drugima izraziti tu neopisivu sreću i ljubav.

Kako je došlo do potpisavanja ugovora s Menartom i što to znači za razvoj tvoje glazbene priče?



- Nakon optimističnog starta prije nešto više od godinu dana i poguranca od jedne izdavačke kuće da krenem u pjevačke vode, ipak sam se odjednom našao u situaciji da sam bio prepušten sam sebi. Svejedno, nastavio sam hrabro dalje, a s vremenom je došlo do suradnje, gdje je Menart odlučio pružiti mi podršku koliko može. Nadam se kako to znači da ćemo ipak u tandemu uspjeti moju glazbu dovesti pred što više ljudi, jer iako je još daleko od najšire javnosti, uglavnom sve reakcije zasad budu iznimno pozitivne.

Hodajuće zamke


Predstavi nam svoj aktualni singl “Ako ne za nas”. Što bi volio da ta pjesma potakne u slušatelja?



- “Ako ne za nas” moj je najnoviji singl, koji je opjevao priču koja možda naprvu nije bila idealna, ali je s vremenom pronašla samu sebe te iz dana u dan bila sve moćnija. Možda tu prvu iskru ne treba uzimati zdravo za gotovo, nego je iskoristiti da se uz malo truda zapali puno veći plamen. Htio bih da pjesma potakne ljude da se više bore za stvari koje to zaslužuju. Da ne igraju na prvu loptu, pa da ako nešto u startu nije po njihovu, odmah sve odbace kao staru robu i mijenjaju novim. Stvari u koje se više damo poprimit će veću vrijednost, nikad ne znamo što se skriva ispod zagrebane površine, ali treba biti pametan te ih dobro procjeniti i prepoznati. Hodajuće zamke su na svakom uglu.

Kako si zadovoljan dosadašnjim reakcijama na pjesmu i spot?



- Oduševljen sam jer po reakcijama vidim da ljudi stvarno dožive pjesmu i respektiraju je, od slušatelja do radijskih urednika. Nema boljeg nego kad ti netko javi da se istinski naježio i da je spremio pjesmu među favorite. Spot također dobiva pozitivne kritike, a na temelju njega bilo je i upita drugih izvođača, jer bi htjeli da im naš kolektiv Krešendo Kreativa snimi nešto na sličnu foru, što je svakako dobar znak.

Kako najradije provodiš slobodno vrijeme? Kako bi se okarakterizirao kao osobu?



- U miru i tišini, u prirodi, bilo da je to šuma, bilo more, i, naravno, bez tehnologije i ega u blizini iako je nogomet jedna od iznimaka. Rekao bih da sam vrlo posložen i marljiv u konstrukciji želja i ideja, ali u isto vrijeme rasterećen radi svijesti o “nebitnosti” i prolaznosti svega. Mislim da sam češće neozbiljan nego ozbiljan, ali za pravu i stvarnu vibru su mi najvažniji dobri ljudi oko mene. Koristim svaku priliku opustiti se i pustiti mozak na pašu, ali čak i onda se u pozadini uma kroje poneki stihovi koje ću što prije skrivečki zapisati.

Koji su ti glazbeni i neglazbeni planovi za skoriju budućnost?



- Trenutno puno radim kao autor, producent i aranžer, a paralelno gradimo i novi studio u Zagrebu, jedan mali kreativni centar i minitvornicu novih zvukova i ideja pod nazivom Krešendo Kreativa. Glazbeni planovi su mi što više raditi i manje gubiti vrijeme, a neglazbeni planovi su mi što manje raditi i više gubiti vrijeme, pa je teško iz toga zaključiti nešto pametno, osim da mi je cilj da sve skupa bude što interesantnije.
Danijel Miklić
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

U DISKOGRAFSKOJ SPAJALICI, NAKON KONCERTA U LONDONU

Goran Bare: Svirali smo u kultnom klubu i vidjeli Abbey Road, ja sam sretan čovjek!

2

UBITI JE LAKO

Agatha Christie u punoj snazi

3

KONAČNO NOVA SEZONA “BRIDGERTONA”

Radnja se vrti oko Penelope i novih likova