Nogometaši Osijeka u Kranjčevićevoj su ispustili veliku priliku za produžetak napetosti aktualne sezone. Bijelo-plavi su ispali iz SuperSport hrvatskog Kupa nakon što su minimalno poraženi od Lokomotive i sada su se olujni oblaci opet nakupili iznad Opus Arene.

Navijači su bijesni nakon čudne utakmice koja je samo ogolila brojne probleme koje Osijek ima, a svima su poznati već duže vrijeme. Kranjčevićeva je bila samo kulminacija i, ako hoćete, kap koja je prelila čašu, posebno zbog okolnosti u kojima je Osijek ispao, točnije zbog svega što je propustio iskoristiti u tom susreta. Bila je to toliko tipična utakmica za inače nedorečenu momčad kojom raspolaže trener Zoran Zekić. Film koji smo odgledali bezbroj puta s vječno istim završetkom koji ne sadrži hepiend kada je Osijek u pitanju. Naivno primljen pogodak, ono što bi se reklo "ni iz čega", a onda pravi horor za osječku momčad i navijače.



Osijek je od 60. minute imao čovjeka više na terenu nakon što je zbog drugog žutog kartona isključen Jon Mersinaj. Jasno, nakon toga pritisnuli su Osječani domaćina, stvorili i više nego dovoljno prilika za izjednačenje, a vrhunac trilera dogodio se u 86. minuti kada Ramon Mierez nije uspio iskoristiti kazneni udarac. Četiri dana prije u prvenstvenom ogledu s istim suparnikom na istom mjestu donio je Osječanima bod kada je u sudačkoj nadokonadi bio siguran realizator najstrože kazne, ali ovaj put noga mu je ponovno zadrhtala. Pucao je loše, što kod njega nije iznimka, već pravilo, pa je Zekićev izbor da on bude izvođač kaznenih udaraca teško shvatljiv. Objasnio je Zekić to kao nagradu, za trud i doprinos koji Ramon daje, ali kakva vražja nagrada. Ramon je vrlo nestabilan ‘penaldžija‘, i to zna baš svatko, ali Zekić je odlučio ignorirati logiku, što je Osijek na kraju platio ispadanjem iz Kupa.

- Težak je ovo trenutak za navijače i Klub, za mene kao trenera i za igrače. Bili smo uvjereni da ćemo proći i nastaviti tu borbu za trofej sve do kraja, ali nismo uspjeli. Dobili smo opet gol iz prekida, na način koji se ne smije ponavljati, ali smo zaspali u toj situaciji i bili kažnjeni. Nakon toga smo imali četiri zicera i neiskorišteni jedanaesterac. Da smo uspjeli zabiti bar jednom iz takvih šansi, vjerujem da bismo do isteka 90. minute preokrenuli rezultat, a ne samo dočekali produžetke - prokomentirao je ispadanje iz Kupa trener Bijelo-plavih.

I nije samo u tom promašenom penalu problem. Osijek je ostao u raljama vratara Lokomotive Zvonimira Šubarića, koji se između vratnica zapravo našao slučajno jer je cijelu sezonu pričuva mladom Nikoli Čavlini, koji se ozlijedio u petak baš tijekom susreta s Osijekom. Šubarić se pretvorio u pravog junaka iz sjene jer osim kaznenog udarca ima još tri velike intervencije, u kojima je zaustavljao udarce Bralića, Prekodravca i na kraju mladog Matkovića, koji je pucao sa samo dva-tri metra. Kad te neće, onda neće i točka. Kud je Osijek vidljivo limitiran kvalitetom, tud ga tog dana još uopće nije išla ni karta.



I opet se moramo vratiti na konačnu istinu o kojoj se uglavnom šuti. Klub je posljednjih nekoliko godina počinio priličan broj pogrešaka vezanih uz sportsku politiku, a sve ovo što se sada događa samo je vrhunac tog promašenog razdoblja. Momčad je skromne kvalitete, bar za standarde koji bi trebali vrijediti za klub koji ima godišnji proračun od 13 milijuna eura, a kad se uz tu spoznaju dogodi izostanak pravog doprinosa trojice najboljih igrača u drugom dijelu sezone. Roko Jurišić ga nije ni mogao dati jer je ozlijeđen, a Nejašmić i Mierez nisu bili na razini očekivanog standarda. Osijek je vrlo tanak na bekovskim pozicijama (opet izostanak Jurišića), a zapravo najveći problem opet izvire na pozicijama gdje se pojavljuje već godinama - na sredini terena. Neš ti veznih igrača koji će 155 puta vratiti loptu stoperima, a za to vrijeme ne pada im na pamet upustiti se u kreaciju napada ili preuzimanje odgovornost. Kao rezultat dobiješ sporu igru koju su prisiljeni, ni krivi ni dužni, voditi stoperi. U tome niti ima ideje, a još manje smisla. Čisto sumnjamo kako je takav način igre Zekićeva vizija nogometa, no strah od pogreške kod veznih igrača očito je prevelik, pa se su se odlučili igrati zihericu, što bitno utječe na kompletnu sliku. Najbolji dokaz koliko su Osijekovi vezni igrači inertni kada su u pitanju ulasci iz drugog plana u završnicu akcija je taj što jedino to radi mladi Marin Prekodravac. Istina, zasad ga neće pogodak, ali konstantno dolazi u prilike i nagradit će ga lopta prije ili poslije. I tako, mogli bismo nedostatke koje momčad Osijeka ima nabrajati do sutra, ali sve se jasno kaže jednom izrijekom - nedostatak kvalitete. I tko je tome kriv? Ha, nitko, ali odgovorni su svi odreda. Čelnici zbog promašene sportske politike koja je od Osijeka napravila sasvim osrednji klub, a Zekić jer predugo trpi lošu formu nekih pojedinaca, dok je druge otpisao bez pardona zbog poneke pogreške na treningu. S takvim predrasudama teško se može napredovati. I zato nije čudo što su navijači bijesni.

- Teško mi je nešto sada i pričati, svjestan da će atmosfera oko nas sljedećih dana biti loša. Bio sam na sve spreman kada sam dolazio, iako nisam očekivao da će biti baš ovako teško. No ne želim sada upasti u nekakav defetizam, nije mi prvi put da ovo proživljavam kao trener. Osjećam veliku odgovornosti za ono u čemu nismo uspjeli, ali i u smislu da izvedem momčad na pravi put, da imamo što bolje rezultate i što bolju igru do kraja sezone - kaže Zekić.

Za to će jednostavno morati napraviti određene promjene u momčadi, a u tome mu manevarski prostor nije baš velik. Praktično mu je jedina opcija osloniti se na mlade snage, pa što Bog da. Sve drugo nakon ispadanja iz Kupa jednostavno više nema smisla. Glupo bi bilo naricati zbog svega što se događa.W Sada svi koji u Klubu odlučuju o važnim stvarima trebaju pokazati lidersku crtu, a nju ponajviše krasi - inat.

Najlakše bi bilo kada bi svi krenuli linijom manjeg otpora i sada dignuli ruke. Treba se uhvatiti ukoštac s problemima i navijačkim buntom, donijeti prave i hrabre odluke i krenuti dalje koliko god će biti dug i trnovit put do kraja ovog prvenstva. Ako ništa drugo, treba uzeti bar to prokleto četvrto mjesto...