Magazin
TEMA TJEDNA: DUBOKA DRŽAVA

Mate Mijić: Postoji
politički utjecaj koji nije
ostvaren na izborima
Objavljeno 17. veljače, 2024.
U nekim je režimima vojni vrh ta "duboka država", a u zapadnim se demokracijama pojam uglavnom odnosi na dobro umrežene pripadnike sigurnosno-obavještajne zajednice, bivše dužnosnike, predstavnike velikih industrija koje ovise o državi, vlasnike medija...

Pojam "duboka država" možemo definirati kao interesnu skupinu koju čine pojedinci na pozicijama moći koji nisu ovisni o izbornom legitimitetu i koji neovisno o idejama i politikama izabranih političkih dužnosnika vuku poteze šireg društvenog učinka kako bi zaštitili vlastiti interes - kažu Mate Mijić, politički i komunikacijski konzultant iz Zagreba, te dodaje:


- U nekim je režimima vojni vrh ta "duboka država", a u zapadnim se demokracijama pojam uglavnom odnosi na dobro umrežene pripadnike sigurnosno-obavještajne zajednice, bivše dužnosnike s puno utjecaja u sustavu, pojedine političke dinastije, predstavnike velikih industrija koje ovise o državi, vlasnike medija, lobiste... U tom smislu "duboka država" itekako postoji i koristi se svojom umreženošću za ostvarivanje partikularnih interesa, ali daleko od toga da je svemoćna, jer obnašatelji političkih dužnosti moraju makar donekle zaštititi i interese svojih birača da bi ponovno bili izabrani.

Kad se sve uzme u obzir, koliko je duboka država mit, a koliko stvarnost? Drugim riječima, kakva je aktualna društvena, politička i medijska percepcija tog globalnog i lokalnog fenomena kakvim se smatra duboka država, od Amerike preko Europe do Hrvatske i natrag, recimo tako?

- Briljantni Sir Nigel Hawthorne u poznatoj je britanskoj seriji "Da, ministre" glumio Sir Humphreya Applebyja, visokopozicioniranog činovnika koji je uvijek nastojao zaobići političku volju ministara i premijera, smatrajući da su njihove ideje kratkovidne, brzoplete, sebične i bedaste. Sir Humphrey kao fiktivni lik bio je ta "duboka država", čovjek koji zbog partikularnih interesa jedne okoštale strukture zaustavlja promjene i utapa svaku političku inicijativu u moru birokracije. Tako da to svakako nije nova pojava, ali novitet je potpuni gubitak povjerenja građana u politički sustav i vlast, kao i u srednjostrujaške medije, što onda često dovodi do prenapuhavanja. Ljudi sebi pokušavaju objasniti kako je moguće da glasuju za jedno, a dobiju drugo, da su određene teme praktično zabranjeno voće i da se neke stvari nikad ne mijenjaju neovisno o tome tko obnaša vlast. Treba reći da "duboka država" može biti i korisna, tako što bi potencijalno spriječila nekakvog manijaka da zaobiđe sve kontrolne demokratske mehanizme i, primjerice, uvede strahovladu.

Postoji li u Hrvatskoj duboka država? Ako postoji, kako se manifestira? Koliko su opravdane tvrdnje koje duboku državu i dalje povezuju s ostatcima bivše Udbe...? S tim u vezi, mogu li se i slučajevi curenja informacija (kako u svijetu tako i kod nas) tumačiti u širem okviru djelovanja duboke države?

- Hrvatski je kontekst ponešto drukčiji od zapadnoga i tu trebamo uzeti u obzir da je dio komunističkog aparata definitivno preživio demokratske promjene, jer bio je potreban kotačić za pobjedu u ratu. Zbog tih, uvjetno rečeno, zasluga nikad nisu lustrirani. Ti ljudi danas više nisu politički aktivni, ali zato jesu njihovi učenici ili oni koji su im dužni svoj politički uspon. Ne zaboravimo da je i u tranzicijskoj akumulaciji kapitala puno komunističkog kadra došlo do velikih firmi i dugo vremena bilo, a neki su i danas, gospodarski faktor u Hrvatskoj. Sve to tim ljudima, međusobno dobro umreženima, daje politički utjecaj koji nije ostvaren na demokratskim izborima, nego iz pozadine. I zato ih se doista može smatrati nekim oblikom "duboke države". Oni svoj interes, između ostaloga, štite i selektivnim proturanjem delikatnih informacija pojedinim medijima kad se osjete ugroženima, ali u tome nisu usamljeni. To je uobičajeni obrazac zaštite partikularnih interesa u političkom prostoru i način na koji se preuzima kontrola nad medijskim narativom oko važnih pitanja.

S obzirom na to da smo ušli u superizbornu godinu, ne samo u Hrvatskoj nego i diljem svijeta, priče o tzv. dubokoj državi, ali i teorijama urota s tim povezanima, iznova dobivaju veću pozornost u javnosti, u medijima, na političkoj sceni... Kako to komentirate? Koliko su mreže neformalne političke moći kakve se vežu uz duboku državu prijetnje stabilnosti vlasti, društva, demokracije...?

- Živimo u vremenu permanentnog informacijskog rata jer su internet i društvene mreže olakšali protok raznih informacija, a među njima i onih lažnih. Umjetna inteligencija i njezina uporaba u informacijskom ratu dodatno će ojačati utjecaj onih koji iz pozadine plasiraju lažne ili iskrivljene narative, radilo se tu o faktorima koje možemo legitimno smatrati dijelom "duboke države" ili samoprozvanim borcima protiv nje. Medijski "gatekeeperi" izgubili su kredibilitet čestim otvorenim svrstavanjem uz mainstream opcije i zagovaranjem statusa quo, ali ni ovo što sad imamo nije dobro jer iluzorno je očekivati da te internetske "prostore slobode" u kojima kola antisistemski sadržaj nitko ne kontrolira.

U kontekstu naše superizborne godine, treba reći da su hrvatski birači u više navrata dali ozbiljnu političku šansu protestnim opcijama koje su za sebe tvrdile da nisu ni pod čijom kontrolom i da se bore protiv “duboke države”. Čak i ako uzmemo u obzir da je za takve opcije politička utakmica otežana samom činjenicom da nemaju puno saveznika u političkom prostoru, manje-više sve su one propustile priliku nešto ozbiljnije napraviti, i to prvenstveno vlastitom krivnjom. Politika ima svoje zakonitosti, sviđale se one nekome ili ne, i potpuni izlazak izvan okvira teško može dati dugoročan rezultat. (D.J.)
Možda ste propustili...

IRAN I IZRAEL: SMRTNI NEPRIJATELJI

Eskalacija rata u sjeni

PROŠLOST U SADAŠNJOSTI: TASKO S RAZLOGOM I POKRIĆEM

Ironija kao feministički pogled

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana