Magazin
DUBOKA DRŽAVA (I)

Manipulacije nisu bezazlene
i ne treba ih podcjenjivati
Objavljeno 17. veljače, 2024.
Svijet je odavno premrežen javnim i tajnim utjecajima različitih centara moći. ni Hrvatska nije iznimka...

Izbor Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika otvorio je u javnosti kao rijetko što prije niz racionalnih, a još više iracionalnih, pitanja i odgovora. Bilo je i još jest s tim u vezi svega, od aktualnopolitičkih teza pa sve do teorija urote, uključujući i ulogu tzv. duboke države u potkopavanju sustava. Zato krenimo od naoko "lakšeg", odnosno ponovimo još jednom neke od bitnih značajki svega što se događalo, a i još se događa, oko Turudića.



Primjerice, predsjednik Vlade Andrej Plenković potpuno je otklonio tezu o zarobljavanju institucija. Pojasnio je da je bila riječ o transparentnoj proceduri koju je, u skladu sa zakonom, pokrenulo Državnoodvjetničko vijeće. Ali, "ovakav zajednički i usklađeni napor više aktera institucija u Hrvatskoj, što otvoreno i javno što anonimno i tajno, dosad nije viđen. Netko bi mogao reći da se zakonski definiran i vremenski određen proces izbora glavnog državnog odvjetnika pretvorio u svojevrsni politički udar na Vladu", naglasio je premijer. Smatra da se objavu poruka između budućeg državnog odvjetnika i bivše državne tajnice tempiralo ne zato da bi se oponiralo kandidatu za glavnog državnog odvjetnika, nego kako bi se napravio politički udar na Vladu. "Privatna korespondencija koju su državna tijela dobila u kontekstu nekog sasvim drugog zahtjeva u određenom kaznenom postupku postaju predmet javnosti zato što ih netko iz struktura DORH-a pušta van ne bi li utjecao na političke procese", naglasio je Plenković i poručio DORH-u da se drži svojih ovlasti i nadležnosti te da se ne petlja u nadležnosti Vlade i Hrvatskog sabora. "I to je sve. Mi se ne petljamo u rad DORH-a", rekao je.

TEORIJE UROTE


Sada dolazimo do "težeg" pitanja - "duboke države", termina koji se odnosi na pretpostavku o postojanju mreže nevidljivih moćnika koji, prema mišljenju teoretičara urote, ali i nekih posve ozbiljnih analitičara, manipuliraju vladama i utječu na globalne događaje. No koncept duboke države nije nov. Može se pratiti kroz povijest, gdje su različite civilizacije imale slične ideje o tajnim društvima i skrivenim vladarima. U moderno doba ovaj se termin često povezuje s različitim teorijama urote koje uključuju vladine agencije, financijske institucije i korporativne divove. Kritičari tvrde da su teorije o dubokoj državi često zasnovane na nagađanjima, špekulacijama, bez stvarnog razumijevanja složenosti globalne politike i ekonomije. Ideja da postoji grupa ljudi koja upravlja svijetom je fascinantna, ali i kontroverzna. U realnosti, globalni događaji su rezultat složene interakcije mnogih aktera, uključujući vlade, međunarodne organizacije, korporacije, i civilno društvo. Pripisivanje globalnih promjena jednoj tajnoj grupi zanemaruje tu kompleksnost. Koncept duboke države i ideja o tajnim vladarima svijeta ostaju popularni u kulturi i teorijama urote. Međutim, važno je pristupiti tim idejama s kritičkim razmišljanjem i razumjeti da je stvarnost često mnogo kompleksnija i manje senzacionalistička nego što se može činiti na prvi pogled - može se pročitati u pojedinim relevatnim i objektivnim istraživanjima i stručnim elaboracijama u medijskoj javnosti.

Pitanjem kako u Hrvatskoj riješiti problem "duboke države" za Geopolitiku News bavio se i publicist Vladimir Trkmić, koji je tom problemu pristupio prilično ozbiljno i temeljito, iako bi se naravno o nekim tezama dalo raspravljati. Trkmić tako već na početku svoje analize navodi: "Duboku državu čine dijelovi stalnog profesionalnog osoblja u državnim subjektima povezani s ključnim poduzećima, medijima i slično. Duboka država istinski vlada državom, dok stranka koja je legitimno dobila vlast na izborima te službeno i formalno preuzela vlast u stvarnosti nije preuzela vlast. Jer, cijelim državnim sustavom, zbog stalnog osoblja, ‘do u dubinu‘ u zbilji upravlja taj dio državnog sustava. To se događa zato što politička garnitura naslijedi profesionalno osoblje koje je postavio netko drugi po načelu stranačke podobnosti i ortačkog poslovanja. Duboka država usporedni je sustav, ‘država u državi‘, koji svoje partikularne interese i interese svojih gospodara i istomišljenika nameće kao opće. Zato su interesi duboke države jači od interesa same države za koju nominalno rade. Duboka država jest način djelovanja upravitelja i nadziratelja nekog sustava, kao i samoodržavajući segment koji ne dopušta preveliko odstupanje od uvriježenih paradigmi i stanja stvari kakve jesu. Osim toga, duboka država obuhvaća sve ‘sive eminencije‘, strukture iz bivših režima ili obavještajnog sektora i ‘vječne‘ političare i mozgove iz think-tank organizacija, lobiste i generacijske ‘gremije‘, čiji političko-društveni planovi iz sjene utječu na sam sustav, te je vrlo teško nešto promijeniti", ističe Trkmić. Između ostaloga, nadalje posebno izdvaja da ljudi koje duboka država naziva "teoretičarima zavjere" pod izrazom "duboka država" podrazumijevaju i djelovanje tajnih društava kao što su masoni, za koje tvrde da su "nevidljiva ruka" koja iz sjene upravlja svim političkim, društvenim i ekonomskim procesima.

Trkmić se dotaknuo i Udbe, o kojoj piše kako je bila najmoćnija poluga "duboke države" bivše SFRJ, u kojoj je bez milosti zatirala hrvatske nacionalne interese. Ostatci toga zlokobnog sustava još postoje, djeluju iz sjene, upozorava Trkmić. Također naglašava kako su u korijenu stvaranja "duboke države" u Hrvatskoj prvenstveno duboki relikti bivših udbaških i komunističkih struktura, koje su, što im je omogućila politika nacionalne pomirbe, provele transmisiju moći i u samostalnu Hrvatsku. Ta je moć politička (bivši komunisti jako dobro poznaju tehnologiju vladanja), ali i financijska, s obzirom na to da su brojni "zaslužnici" bivšeg sustava u privatizaciji i prvobitnoj akumulaciji kapitala ugrabili prilično velik dio financijskog kolača.

Trkmić tu ne staje, nego nastavlja "dramatizirati", pa podsjeća javnost da su se pripadnici bivšeg udbaško-komunističkog elitnog kruga naglo, devedesetih godina, prerušili u "humaniste", ali su u biti, kao tehnomenadžeri, u privatizaciji (što nije čudno, jer je dobar dio menadžera prije devedesetih bio dio "struktura"), "okrenule" golem kapital, kojim su poslije presudno utjecale na financijske i političke procese u državi. Uz udbaško paraobavještajno podzemlje, u Hrvatskoj je sasvim moguće da je "duboka država" i u legalnim, civilnim i vojnim, sigurnosno-obavještajnim strukturama. "Duboka država", to jest država u državi, prema potrebi "unovačuje" političare, ove ili one političke opcije, a na usluzi su joj praktično svi glavnostrujaški mediji. Duboka država u Hrvatskoj je ondje gdje su kapital i moć, pa određene (posrnule) gospodarske divove možemo gledati kao klasičan proizvod "duboke države", to jest kao kumsko-rođačko-mafijaški model ekonomije, gdje postoji duboka sprega između političara, pseudopoduzetnika, obavještajnog podzemlja i kriminala. Do danas je malo koji ili ni jedan političar osuđen za kriminalno-korupcionaške pothvate, i nije u proračun vratio protupravno stečenu imovinsku korist. Što puno govori o neovisnosti i samostalnosti pravosuđa kao također dijela "duboke države", prema staroj latinskoj "ruka ruku mije", zaključio je Trkmić.

KORUMPIRANE STRUKTURE


Koliko god Trkmićeve tvrdnje bile naizgled pretjerane, neke od činjenica valja uzeti sasvim ozbiljno u kontekstu prošlih i sadašnjih društveno-političko-ekonomskih zbivanja u Hrvatskoj. O "dubokoj državi", koja navodno uspješno i dalje razara Hrvatsku, često je pisala i jedna od dugogodišnjih najdesnijih hrvatskih komentatorica Andrea Latinović. I ona je dio problema uočila u dijelu DORH-a, kako navodi, možda najkorumpiranije i najnesposobnije institucije u državi. "Trebalo bi nam nekoliko stranica teksta, ako ne i cijela knjiga, kada bismo htjeli nabrojiti sve one pripadnike hrvatskog društva, od medija do brojnih ‘uglednika‘, koji sofisticirano godinama potkopavaju ovu izmučenu državu. Na svim frontama. Jedan od stupova te ‘duboke države‘, uz moćne pojedince iz vlasti, jesu obavještajni, paraobavještajni, policijski i parapolicijski aparat. Postoji ogromna, visoka piramida ‘duboke države‘ koja čini nevidljivu mrežu neformalne moći koja vlada hrvatskim društvom", mišljenja je Latinović.

Sve u svemu, je li duboka država mit ili stvarnost, odgovor ovisi iz koje i kakve pozicije gledate na problem. Drugim riječima, svaki će teoretičar urote bez ikakve dvojbe kazati da postojanje deep statea nije upitno, a neutralniji i objektivniji promatrač zaključiti da "tu ima nešto", ali da situacija ipak nije toliko dramatična kako se percipira u medijima i na internetskim portalima. No ako i nisu iz portfelja duboke države, niz potkopavajućih manipulativnih tehnika (curenje informacija, recimo) kako bi se poremetila stabilnost vlasti, društva, demokracije... lako se može tumačiti i u širem okviru "duboke države", s navodnicima ili bez navodnika.

Damir Gregorović
Obavještajne službe
Terminom “duboka država” posljednjih godina često se koriste i geopolitički analitičari u kontekstu vladavine američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je u političkom djelovanju ograničen snagom i utjecajem “duboke države”. Trump je optužio ministarstvo pravosuđa SAD-a da je ono dio duboke države. U SAD-u se pod pojmom duboke države misli na “permanentni establišment” koji, neovisno o tome koji je američki predsjednik na vlasti, stvarno stoji iza strateških odluka Bijele kuće. Taj establišment obuhvaća vojnoindustrijski kompleks, obavještajne službe, ali i interese moćnih financijskih i medijskih korporacija. A “duboka država” u Rusiji, prema navodima, temelji se na nasljedniku KGB-a, sigurnosnoj službi FSB-a i na mreži lojalnih domaćih “djelatnika”.

Termin “duboka država” odnosi se na pretpostavku o postojanju mreže nevidljivih moćnika koji, prema mišljenju teoretičara urote, manipuliraju vladama i utječu na globalne događaje...

Dok neki vjeruju u postojanje duboke države, kritičari tvrde da su teorije o dubokoj državi često zasnovane na nagađanjima, špekulacijama...

Možda ste propustili...

PROF. DR. SC. VIKTORIJA CAR, STUDIJ KOMUNIKACIJA I MEDIJI SVEUČILIŠTA U SPLITU

U javnosti se izgubila svijest o vjerodostojnom izvoru informacije

UREDNIKOV IZBOR: HITOVI ZNANJA

Ženska magija

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana