Magazin
ZIMSKO UKOPAVANJE

Ukrajina: Rat bez kraja ili početak pregovora o miru...
Objavljeno 9. prosinca, 2023.
UKRAJINCI GUBE BITKE DA BI ZAPAD DOBIO RAT: UVJERLJIVU POBJEDU NE JAMČE NI UKRAJINSKA HRABROST NI RUSKA LUDOST...

Sibirski šamani poznaju tehniku kojom čovjeka mogu dovesti u stanje nesvijesti i bez njegova znanja, no već nakon nekoliko sati ili čak nekoliko sekundi može mu se vratiti sva lucidnost, bez ikakvih štetnih posljedica. Da sve bude čudnije, čovjek u trenutku dok govori, završit će svoju rečenicu prilikom buđenja poput Putina koji je nakon dugog izbivanja nastavio govoriti o Ukrajini zapadnim političarima.



Podsjetimo, Putin je prošli mjesec u osmominutnom virtualnom obraćanju Grupi 20 vodećih gospodarstava svijeta poručio da odbacuje kritike prema kojima je ruski napad na Ukrajinu "šokantan" i kako zapadne nacije imaju dvostruke standarde zbog njihove reakcije na sukob između Izraela i Hamasa. Nazvao je rat u Ukrajini "tragedijom" koja se mora zaustaviti i da Rusija nikada nije odbila uključiti se u mirovne pregovore. "Da, naravno, vojne akcije uvijek su tragedija. I naravno, trebali bismo razmišljati o tome kako zaustaviti ovu tragediju", kazao je Putin, ponovivši službeni stav da je Kremlj spreman za mirovne pregovore, okrivljujući Ukrajinu za odbijanje pregovora. "Rusija nikada nije odbila mirovne pregovore s Ukrajinom... Ukrajina je, a ne Rusija, javno objavila da se povlači iz pregovaračkog procesa", podsjetio je Putin. Poslije je to potvrdio i ukrajinski pregovarač iz Pripjata, David Arahamija alias David Braun, istaknuti član stranke Zelenskog "Sluga naroda", kazavši: "Cilj Rusije bio je izvršiti pritisak na nas kako bismo zauzeli neutralnost. To im je bilo glavno: bili su spremni prekinuti rat ako prihvatimo neutralnost, kao svojevremeno Finska. I mi bismo se obvezali da nećemo u NATO."


Nije naodmet ponoviti da su prvi pregovori između Ukrajine i Rusije, o kojima govori Arahamija, održani četvrtog dana rata u glasovitom "atomskom" Pripjatu. Malo zatim su organizirani i posljednji pregovori u Istanbulu, gdje je sugerirano da će Ukrajina pristati na neutralni status i da neće prihvatiti nikakve strane vojne baze na svom teritoriju. Zauzvrat je trebala dobiti sigurnosne garancije zapadnih zemalja u slučaju agresije na nju, a Rusija je također trebala biti jedna od tih zemalja.

OD RATA DO RATA


Drugi dio sporazuma odnosio se na uzajamno uvažavanje kulture, s tim da je najvažniji dio bio jezik kao glavna poluga horizontalne diferencijacije naroda nastanjenih uz rijeku Dnjepar i Crno more. Povijesno gledano, službeni ukrajinski književni jezik, nastao iz poltavske varijante ruskog i suržika, usvojen je kao državni jezik Zakonom o jezicima u Ukrajinskoj Sovjetskoj Saveznoj Republici 1989. godine. Ruskim se pak kao materinjim jezikom služi približno 40 posto ukrajinske populacije i većinski je na jugoistoku Ukrajine. Godine 1994. održan je referendum u Donjeckoj i Luganskoj oblasti na kojem je 90 posto ljudi podržalo zahtjev da ruski dobije status službenog jezika uz ukrajinski te da bude službeni jezik na regionalnoj razini, što je parlament zanemario. Godine 2002. donesen je novi zakon o jeziku kojim je ruski jezik dobio status službenog regionalnog jezika. No njega brišu majdanski pučisti 2014., uz poduzimanje akcija za ubrzanu derusifikaciju pojmova i toponima diljem Ukrajine. Postoji i divlja kombinacija ruskog i ukrajinskog jezika koja se zove suržik, kojim govori 15 posto populacije. Također na dalekom zapadu države narod priča galičničkim jezikom, sličnim poljskom, dok se u Karpatima manjine sporazumijevaju na mađarskom i rumunjskom jeziku. Davno je britanski Economist, upozorio da će smanjuje rasprostranjenosti ruskog jezika u Ukrajini "zapaliti rat u zemlji što će Vladimir Putin iskoristiti kao dokaz da ukrajinski nacionalisti ondje žele izbrisati rusku kulturu". Očekivanje se materijaliziralo 2014., kada kulturni rat prerasta u oružani. Isprva kao posrednički, a zatim, od veljače 2022., i otvoreni rat preko kojeg je Ruska Federacija stvorila uvjete da, nakon priznanja samoproglašenih narodnih republika Lugansk (LPR) i Donjeck (DPR), referendumom pripoji Lugansku, Donjecku, Hersonsku i Zaporošku oblast.

ZEMLJA BEZ PLANINA


Prisjećanje na aneksiju teritorija vraća nas Putinovu govoru na summitu G20, u kojem je prvi put sukob u Ukrajini javno nazvao ratom umjesto specijalnom vojnom operacijom. Ovo se tumači kao poruka da je Rusija kondicionirala uvjete za dugotrajni rat. I to uzduž jedinih preostalih prirodnih barijera, rijeke Dnjepar i njezina ušća u Crno more, radi zaštite volgogradskog brisanog prostora, čiji bi gubitak lišio Rusiju utjecaja na Kavkazu, Crnom moru i Kaspijskom jezeru.

Britanski novinar Tim Marshall u knjizi "U okovima geografije" (2015.) o obrambenim problemima Rusije piše: "Vladimir Putin kaže da je pobožan čovjek, veliki pobornik Ruske pravoslavne Crkve. Ako je tako, možda svake večeri legne u krevet, pomoli se i upita Boga: Zašto u Ukrajini nisi postavio planine?" Da je Bog u Ukrajini podigao planine, veliko ravno prostranstvo Sjevernoeuropske nizine ne bi bilo tako poticajno područje za opetovane napade na Rusiju. Ovako Putin nema izbora: mora bar pokušati kontrolirati ravnice na zapadu… Kada Vladimir Putin ne misli na Boga i planine, misli na pizzu. Konkretno, na oblik komada pizze - trokutastu krišku. Tanji kraj kriške je Poljska. Tu širina goleme Sjevernoeuropske nizine koja se proteže od Francuske do Urala iznosi samo petstotinjak kilometra. Ali ondje se kriška počinje širiti, a kada dođe na granicu s Rusijom, široka je 3000 kilometra i ravna je cijelim putem do Moskve i dalje. Čak i s velikom vojskom bilo bi teško čvrsto braniti takvu liniju. No Rusiju nikada nisu pokorili iz tog smjera, djelomično zbog njezine strateške dubine. Dok se vojska približi Moskvi, njezine opskrbne linije već će biti neodrživo duge, što je pogreška koju je Napoleon načinio 1812., a Hitler ponovio 1941".

Što god mučilo stare, uopće više ne muči nove osvajače Sjevernoeuropske nizine jer su sebi, uz pomoć ratom homogenizirane, društvenim inženjeringom i kreditima pridobivene Ukrajine, trajno osigurali i uknjižili opskrbne linije. Linije uz koje će prema riječima ukrajinskog ministra vanjskih poslova Dmytra Kulebe biti "euroatlantsko zajedničko područje obrambene industrije".

OBUZDAVANJE RUSIJE


Vezano na to analitičari američkog časopisa Foreign Affirs Liana Fix i Michael Kimmage u članku Strategija obuzdavanja za Ukrajinu: Kako Zapad može pomoći Kijevu da izdrži dugi rat, pišu: "Dugo vrijeme potrebno za pripremu protuofenzive omogućilo je Rusiji utvrđivanje obrane, posebice minskih polja, što je poništilo mnoge prednosti Ukrajine u sofisticiranom naoružanju. Ukrajina i njezini saveznici moraju se suočiti s trenutnom realnošću rata, a ne strahovati od nje. Trebali bi prihvatiti i pripremiti se za višegodišnji rat i za dugoročno obuzdavanje Rusije umjesto da se nadaju ili brzom ukrajinskom trijumfu ili, ako toga nema, skorom rješenju dogovorom. Uvjerljivu pobjedu ne jamče ni ukrajinska hrabrost ni ruska ludost. A svaka nada da bi pregovori upravo sada mogli koristiti Ukrajini je naivna: Rusija ne postaje podatnija ni podložnija kompromisu. Zapravo, težnje Kremlja da preoblikuje cijeli međunarodni poredak kroz nasilne sukobe sada bi mogle biti ambicioznije nego što su bile prije godinu dana. Ruska vojska zaglavila je u Ukrajini, a kao rezultat toga, regionalni utjecaj Moskve u središnjoj Aziji i Južnom Kavkazu je smanjen. (Da je Rusija zauzela Kijev, bilo bi suprotno) U nadolazećim godinama obuzdavanje će morati biti podržano s više europske i održive američke vojne pomoći; Zapad također mora ustrajati u sankcijama Rusiji i bolje nadzirati njihovu provedbu. Pomoć Ukrajini nije filantropija. Za Europu će uspjeh ili neuspjeh obuzdavanja Rusije oblikovati sigurnost cijelog kontinenta. Za Sjedinjene Države, uspjeh ili neuspjeh obuzdavanja Rusije u Europi definirat će budućnost međunarodnog poretka. Obuzdavanje Rusije treba konceptualizirati - i slaviti - kao stabilan kontinuitet djelovanja koji je započeo prije veljače 2022. i potvrđen s ukrajinskom obranom Kijeva i napredovanjem na bojnom polju u jesen 2022".


Bio bi to solidan plan za dugoročno slabljenje i konačno rješenje Rusije da je Ukrajina zaista kompaktan, stabilan i nekoruptivan politički subjekt s odanom vojskom odgovarajuće vatrene moći. Međutim, kako je trenutna Ukrajina ovisna o milosti vanjskih kreditora i nemilosti Dnjepropetrovskog, Donjeckog, Harkovskog, Kijevskog i sličnih klanova, tisućama i stotinama kilometara udaljenih od lokalnog svjetionika slobode Lavova, budućnost joj je krajnje neizvjesna. Stoga da bi udovoljio saveznicima, razjedinio sve glasniju unutarnju oporbu, prikrio društvene i ekonomske probleme te osobne pogreške, Zelenski se sa šačicom odanih ljudi ne libi progoniti neistomišljenike pod optužbom da s Rusijom pripremaju novi puč: "Naša obavještajna služba ima informacije koje također dolaze i od naših partnera, da u Kremlju pripremaju puč kojega zovu Majdan 3. Prema tom planu potrebno je posijati raskol u ukrajinskom društvu, stvarajući kaos", upozorio je Zelenski.

A u žrvnju paranoičnog nepovjerenja našao se i njegov donedavni prvi savjetnik Aleksej Arestovič, za kojega su iz ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu, zbog upozoravanja na korupciju i nedemokratske tendencije, rekli da radi za interese Rusije i da ga organi reda zbog toga traže. Arestovič se sakrio negdje u Europskoj uniji, koja pak jako želi otvoriti službene pregovore o članstvu Ukrajine u EU-u, iako ona vodi rat i ne kontrolira vlastiti teritorij.

 
Piše: Dario MAJETIĆ
Proturječio generalu
Glavni ukrajinski general, Valerij Zalužni, u intervju britanskom Economistu u povodu stanja u svojoj zemlji je kazao: “Baš kao u Prvom svjetskom ratu, ukrajinska i ruska vojska dosegnule su razinu tehnologije koja nas stavlja u pat-poziciju. Osim ako golemi skok u vojnoj tehnologiji ne da jednoj strani odlučujuću prednost, najvjerojatnije neće biti dubokog i lakog proboja.” Ukrajinski predsjednik Zelenski proturječio je svom glavnom generalu ustvrdivši da rat “nije pat-pozicija, to naglašavam”. Zamjenik šefa ureda predsjednika primijetio je da su komentari izazvali “paniku” među zapadnim saveznicima Ukrajine. (D.Ma.)

Boksač protiv glumca
Gradonačelnik Kijeva, Vitalij Kličko, za kojega britanski novinar Tim Marshall od 2014. tvrdi da je njemački igrač, obrušio se na ukrajinskog predsjednika Zelenskog u intervjuu za švicarske novine na njemačkom 20 Minuten. Naveo je da obrana Kijeva funkcionira vrlo dobro zahvaljujući njemačkom obrambenim sustavu Iris i da proračun Kijeva uspješno obračunava njemačka IT tvrtka. U vezi Zelenkog, s kojim dugo ima problema, kazao je: “Ljudi se pitaju zašto se nismo bolje pripremili za ovaj rat, zašto je Zelenski do kraja poricao da će do ovoga doći... Previše je informacija koje nisu odgovarale stvarnosti... Naravno da možemo euforično lagati svojim ljudima i partnerima, no ne možete to činiti zauvijek”, kazao je Kličko te dodao kako smatra da je general Zalužni rekao istinu koju “ljudi ponekad ne žele čuti”. Izjasnio se protiv političkih igara u Ukrajini ustvrdivši da u zemlji koja se bori za opstanak ne bi trebalo biti unutarnjih sukoba. Zbog toga je odbijao razgovarati o svojim osobnim planovima i javno je iskazivao podršku Zelenskom: “Predsjednik danas ima važnu funkciju i mi ga moramo podržavati do kraja rata, no kad rat završi svaki će političar morati odgovarati za svoje uspjehe i pogreške”, zaključio je bivši sovjetski boksač Kličko. (D.Ma.)

Ratovi za nizinu
Možda biste pomislili da Rusiju nitko ne želi napasti, ali Rusi se ne bi s time složili, i to s pravom. U posljednjih 500 godina doživjeli su nekoliko napada sa zapada. Poljaci su prešli Sjeverozapadnu ravnicu 1605., slijedili su ih Šveđani pod vladavinom Karla XII. 1708., Francuzi pod Napoleonom 1812., te dvaput Nijemci u oba svjetska rata, 1914. i 1941. Gledajući iz drukčije perspektive, ako računamo od Napoleonove invazije 1812., a ovaj put uzmemo u obzir i Krimski rat od 1853. do 1856. i dva svjetska rata do 1945., Rusi su se na Sjevernoeuropskoj nizini ili oko nje borili svake 33 godine. (T. Marshall/D.Ma.)

Prisjećanje na aneksiju teritorija vraća nas Putinovom govoru na summitu G20, u kojem je prvi put sukob u Ukrajini javno nazvao ratom umjesto specijalnom vojnom operacijom...

Povijesno gledano službeni ukrajinski književni jezik, nastao iz poltavske varijante ruskog i suržika, usvojen je kao državni jezik Zakonom o jezicima u Ukrajinskoj Sovjetskoj Saveznoj Republici 1989.

Za Europu će uspjeh ili neuspjeh obuzdavanja Rusije oblikovati sigurnost cijelog kontinenta. Za SAD, uspjeh ili neuspjeh obuzdavanja Rusije, definirat će budućnost međunarodnog poretka...

Možda ste propustili...

FANTASTIČNI KULTOVI: ROGER CORMAN U SVEMIRU...

Zvjezdana sapunica

INTERVJU: PREDRAG HARAMIJA, O PREDIZBORNOJ RETORICI U SUPERIZBORNOJ GODINI

U Hrvatskoj se negativna izborna kampanja ne isplati

DR. SC. KRISTIJAN SEDAK, HRVATSKO KATOLIČKO SVEUČILIŠTE

Mediji nameću pojedine teme i stavljaju političare u reaktivni položaj

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana