Magazin
TEMA TJEDNA: MIROVINSKA REFORMA

Andrej Grubišić: Od iduće godine trebalo bi povećavati izdvajanje za privatnu mirovinsku štednju
Objavljeno 9. prosinca, 2023.
DR. SC. ANDREJ GRUBIŠIĆ, GRUBIŠIĆ & Partneri, Korporativne financije

Prema sveobuhvatnoj stručnoj analizi tima Grubišić & Partneri: Kroporativne financije (grubisic-partneri.net), takstavino su navedeni i objašnjeni prijedlozi izmjena postojećeg mirovinskog sustava. Prenosimo neke od najzanimljivijih dijelova te intrigantne analize:



Počevši od 2024. godine smanjivati doprinos za 1. mirovinski stup za 0,5 p.p. (ili manji postotak) bruto plaće godišnje tijekom perioda od 20 godina (ili tijekom duljeg perioda), odnosno dok s postojećih 15% bruto plaće ne padne na 5% bruto plaće. Preostalih 5% bruto plaće bi se nastavilo uplaćivati u "fond solidarnosti" iz kojeg bi se, zajedno s ostalih poreznim prihodima proračuna, isplaćivale mirovine (i) socijalno ugroženim kategorijama (koncept "minimalne mirovine"), (ii) korisnicima koji su u MOD-ovima nadživjeli ugovorene rokove isplate mirovine, a čiji rokovi korištenja moraju biti barem 20% vremenski duži od aktuarskog očekivanog perioda korištenja mirovine.

Počevši od 2024. godine trebalo bi povećavati izdvajanje za privatnu mirovinsku štednju za 0,5 p.p. (ovisno o prilagodbi uplata u I. stup) bruto plaće godišnje tijekom perioda od 20 (ili više) godina, odnosno dok s postojećih 5% bruto plaće ne poraste na 15% bruto plaće. Uplate dodatnih iznosa izdvajanih za privatnu mirovinsku štednju u cijelosti bi se liberalizirale u smislu da bi osiguranik mogao birati bilo koju obveznu privatnu mirovinsku shemu u zemljama EU-a, uključujući i hrvatske OMF-ove (ili druge obvezne mirovinske sheme koje bi bile pokrenute u RH za obvezni dio izdvajanja iz bruto plaće u svrhu privatne mirovinske štednje).

Počevši od 2024. godine, obveza uplate 5% bruto plaće u OMF bi se liberalizirala na način da bi se obvezni dio uplate u OMF smanjivao za 2,5 p.p. godišnje, odnosno od 2026. godine bi postojala mogućnost, ali ne i obveza uplate bilo kojeg dijela bruto plaće u OMF-ove (za dio ili cjelokupni iznos od 5% bruto plaće koji nije uplaćen u OMF-ove ostala bi obveza uplate u neku od alternativnih obveznih privatnih mirovinskih shema u EU odnosno RH).

Članovi bi trebali biti u mogućnosti:

1) Povući određeni dio sredstava iz OMF-a za potrebe podmirenje troškova liječenja samog člana ili užeg člana njegove obitelji, odnosno u slučaju smrti užeg člana obitelji itd.

2) Založiti dio imovine u OMF-u kod mlađih članova u situacijama kupnje prve nekretnine i sl.

U slučaju smrti člana OMF-a, sredstva na njegovom računu bi trebala biti bezuvjetno nasljediva isplatom u novcu njegovima zakonskim nasljednicima (kao i u slučaju nasljeđivanja bilo koje druge financijske imovina, poput npr. novca na računu u banci) uz razumne prilagodbe pri nasljeđivanju od strane maloljetnih osoba i ne treba ih miješati s drugim institutima poput prava na obiteljsku mirovinu i sl.

OMF-ovi bi mogli ulagati u:

A. U prenosive dužničke VP i instrumente tržišta novca RH, druge države članice EU, članica OECD-a, centralnih banaka istih zemalja ili javno međunarodno tijelo kojem pripada većina država članica EU.a:

1) Najmanje 15% (umjesto 30%) neto imovine fonda kategorije A.

2) Najmanje 40% (umjesto 50%) neto imovine fonda kategorije B.

3) Najviše 10% neto imovine bilo kojeg fonda može biti uloženo u VP iz ove odredbe iste zemlje ili institucije izdavateljice uz odobrenje perioda prilagodbe od 3 godina za fondove A i C kategorije, odnosno 6 godina za fondove B kategorije.

B. U prenosive dužničke VP i instrumente tržišta novca za koje jamči RH, druga članica EU ili neka od zemalja OECD-a, centralna banka u tim zemljama ili javno međunarodno tijelo kojem pripada većina država članica EU-a:

1) Najviše 10% neto imovine bilo kojeg fonda može biti uloženo u VP za koje jamči ista zemlja ili institucija iz ove odredbe uz odobrenje perioda prilagodbe od 2 godina za fondove A i C kategorije, odnosno 4 godina za fondove B kategorije.

C. U prenosive dužničke VP i instrumente tržišta novca uvrštene na uređeno tržište, čiji je izdavatelj jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u RH, druge države članice EU ili države članice OECD-a:

Najviše 5% neto imovine bilo kojeg fonda može biti uloženo u VP istog izdavatelja iz ove odredbe uz odobrenje perioda prilagodbe od 2 godine za fondove kategorije A, B i C.

OMF-ovi bi mogli ulagati u:

D. U prenosive dužničke VP i instrumente tržišta novca uvrštene na uređeno tržište čiji izdavatelj ima sjedište u RH, drugoj državi članici EU ili državi članici OECD-a:

1) Najviše 60% (umjesto 30%) neto imovine fonda kategorije B.

2) Najviše 30% (umjesto 10%) neto imovine fonda kategorije C.

3) Najviše 3% neto imovine bilo kojeg fonda može biti uloženo u VP iz ove odredbe istog izdavatelja uz odobrenje perioda prilagodbe od 2 godine za fondove kategorije A, B i C.

E. U prenosive vlasničke VP uvrštene na uređeno tržište čiji je izdavatelj sa sjedištem u RH, drugoj državi članici EU ili državi članici OECD-a:

1) Najviše 80% (umjesto 65%) neto imovine fonda kategorije A, uključujući i posrednu izloženost preko UCITS i drugih fondova te izvedenica.

2) Najviše 50% (umjesto 40%) neto imovine fonda kategorije B, uključujući i posrednu izloženost preko UCITS i drugih fondova te izvedenica.

F. U prenosive dužničke VP i instrumente tržišta novca za koje jamči RH, druga članica EU ili neka od zemalja OECD-a, centralna banka u tim zemljama ili javno međunarodno tijelo kojem pripada većina država članica EU-a:

1) Najviše 10% neto imovine bilo kojeg fonda može biti uloženo u VP za koje jamči ista zemlja ili institucija iz ove odredbe uz odobrenje perioda prilagodbe od 2 godina za fondove A i C kategorije, odnosno 4 godina za fondove B kategorije.

G. U prenosive dužničke VP i instrumente tržišta novca uvrštene na uređeno tržište, čiji je izdavatelj jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u RH, druge države članice EU ili države članice OECD-a:

1) Najviše 5% neto imovine bilo kojeg fonda može biti uloženo u VP istog izdavatelja iz ove odredbe uz odobrenje perioda prilagodbe od 2 godine za fondove kategorije A, B i C.

OMF-ovi bi mogli ulagati u:

H. U prenosive vlasničke i/ili dužničke vrijednosne papire koji služe za financiranje ili sekuritizaciju infrastrukturnih projekata na području Republike Hrvatske pod sljedećim uvjetima:

1) Najviše 10% (umjesto 55%) neto imovine fonda kategorije A.

2) Najviše 10% (umjesto 35%) neto imovine fonda kategorije B.

3) Najviše 10% (umjesto 25%) neto imovine mirovinskog fonda može biti izloženo jednom infrastrukturnom projektu.

I. Imovina mirovinskog fonda mora se ulagati na način da bude valutno usklađena s obvezama mirovinskog fonda, odnosno najmanje:

1) 5% (umjesto 40%) neto vrijednosti imovine fonda kategorije A.

2) 10% (umjesto 60%) neto vrijednosti imovine fonda kategorije B.

3) 15% (umjesto 90%) neto vrijednosti imovine fonda kategorije C mora biti uloženo u imovinu kojom se trguje ili koja se namiruje u valuti u kojoj se isplaćuju mirovine iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje.

OMF-ovi bi mogli ulagati u:

J. U prenosive dužničke VP i instrumente tržišta novca država koje nisu članice EU ili OECD-a (ili za koje jamče te države):

1) Najviše 15% neto imovine fonda kategorije A.

2) Najviše 10% neto imovine fonda kategorije B.

3) Najviše 5% neto imovine fonda kategorije C.

4) Najviše 5% neto imovine bilo kojeg fonda može biti uloženo u VP države (izdavatelja) iz ove odredbe.

E. U prenosive vlasničke VP uvrštene na uređeno tržište čiji je izdavatelj sa sjedištem u državi koja nije članica EU ili OCED-a:

1) Najviše 15% neto vrijednosti imovine fonda kategorije A.

2) Najviše 10% neto vrijednosti imovine fonda kategorije B.

3) Najviše 5% neto vrijednosti imovine fonda kategorije C.

4) Najviše 3% neto imovine bilo kojeg fonda može biti uloženo u VP istog izdavatelja iz ove odredbe.

Potrebno je ukinuti praksu kojom država budućim korisnicima mirovine koji prestaju biti članovi OMF-a nudi mogućnost primanja mirovine isključivo iz 1. stupa (umjesto kombinirane mirovine 1. i 2. stupa) jer država na taj način konkurira privatnim MOD-ovima i podriva temelje privatne mirovinske štednje jer je arbitrarno određena mirovina od strane države politička, a ne ekonomska odluka. Treba jačati konkurenciju među privatnim isplatiteljima mirovine prilagodbom postojeće regulative, a ne im kao država konkurirati.

Trenutno se isplata mirovina iz kapitalizirane štednje vrši preko MOD-ova. Radi poticanja konkurencije, potrebno je omogućiti obavljanje isplate mirovine po izlaska iz OMF-a (ili druge vrste mirovinske sheme) i drugim financijskim institucijama poput osiguranja i banaka.

Dogovor oko isplate mirovine treba biti ugovor na fiksni broj godina, koji u svakom slučaju nadmašuje za minimalno 20% aktuarsku procjenu perioda življenja korisnika mirovine od trenutka početka korištenja mirovinskih isplata. Npr. ako je procijenjeni broj godina korištenja mirovine 20 godina, tada se ugovora fiksni period isplate od 24 ili više godina.

Ciljani (ugovoreni) prinos bi trebao reflektirati benchmark konzervativnog i diverzificiranog portfelja, ali je razumno da se na dugi rok (od 25 ili više godina) ostvaruje prinos koji je neznatno iznad stope inflacije (dakle, u realnim terminima čuva postojeću kupovnu moć i kreira malu dodatnu kupovnu moć).

Ukinuti postojeću indeksaciju uz inflaciju jer MOD-ove izlaže riziku koji ima znatan negativan utjecaj na stvarnu stopu povrata korisnika mirovine u prvih 20 godina korištenja (što je trenutno 1 godinu kraće od prosječnog razdoblja korištenja mirovine nakon umirovljenja). Postojeća indeksakcija ne znači prinose jednake stopi inflacije.

Omogućiti MOD-ovima povrat uloženih sredstava kojima u godinama nedostatnih prinosa ˝pokrivaju˝ rezultate poslovanja i omogućavaju isplatu dogovorenih prinosa korisnicima mirovina. Drugim riječima, u godinama kada su prinosi ispod ugovorenih, MOD-ovi svojim kapitalom nadomještaju razliku, ali im se mora omogućiti povrati tih sredstava u godinama kad su prinosi iznad ugovorenih.

U slučaju smrti korisnika prije isteka dogovorenog roka isplate mirovine, nasljednicima bi se nastavila isplaćivati mirovina do isteka ugovorenog roka. Ovim bi se ukinula praksa "raspoređivanja preostalog iznosa" imovine preminulog korisnika na ostale korisnike u MOD-u.

U slučaju da korisnik mirovine nadživi dogovoreni rok isplate mirovine (npr. dogovoren je rok od 25 godina), mirovina mu se nastavlja doživotno isplaćivati iz I. stupa. Na ovaj način se zadržava element solidarnosti, ali uz razumno niski ukupan trošak za porezne obveznike jer će relativno mali broj korisnika nadživjeti aktuarsku procjenu roka korištenja mirovine uvećanu za 20% procijenjenog vremena, dok će istovremeno period korištenja mirovine iz I. stupa biti relativno kratak.

 
Piše: Andrej Grubišić
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana