Djevojčica iz Zagreba nikada nije ni pomislila da bi jednoga dana mogla živjeti u Osijeku. Još je manje bilo vjerojatno da će kao iskusna magistra farmacije u tom Osijeku skinuti bijelu kutu i obuti gumene čizme te blistavost gornjogradske ljekarne zamijeniti vinogradom i vinarijom. Doduše, kada znate da su njezine Remete na obroncima zagrebačke Medvednice, erdutski se maleni brijeg više ne čini nespojivim s tom vedrom i znatiželjnom rođenom Zagrepčankom, čiji su korijeni i slavonski, jer roditelji su joj odrasli u Vinkovcima, odakle su u Zagreb otišli na studij. "Tata je podrijetlom Dalmatinac, pa su moji ljetni praznici bili čarobni, u Vinkovcima, u Borovu na bezenu, na moru", prisjeća se Ivana Siber (43).

Ivanin prvi i svaki sljedeći dolazak u Osijek nije imao nikakve veze s vinom, nego s potpuno drugom vrstom opijenosti - zaljubila se u studenta stomatologije iz Slavonije, Stjepana Sibera, na nekoj brucošijadi u Zagrebu još 2002. i hodali su osam godina. Diplomirali su 2005., nakon čega je Stjepan došao u Osijek na staž, potom upisao specijalizaciju, a nakon još godinu dana u Osijeku vratio se u Zagreb. Kad je završio specijalistički, magistrica farmacije i specijalist oralne kirurgije spakirali su kofere i zajedno, prije 13 godina, došli u Osijek, kako se to kaže, za stalno. Odlučili su - u Osijeku će oboje raditi i osnovati obitelj. Osijek je tako postao rodnim gradom njihove kćeri Dee (12) te sinova Borne (10) i Frana (5).

Ivana je i sama odrasla u obitelji s troje djece. Njezin je tata, svestrani inženjer elektrotehnike, preminuo kada je imala 20 godina, pa je mama, profesorica biologije, podignula Ivanu, njezinu mlađu sestru i mlađeg brata. Kao učenica MIOC-a planirala je studirati matematiku, no jedan joj je oglas u novinama privukao pozornost na farmaciju i više ništa drugo nije dolazilo u obzir.

“Dok sam radila u ljekarni, jako sam rado pomagala ljudima. Nisam gledala da nešto prodam, nego da pomognem, naša uloga i jest savjetodavna. I sestru sam htjela nagovoriti na farmaciju, ali ipak je diplomirala medicinu. Nisam zauvijek digla ruke od farmacije, jednostavno sam smatrala da je dobra odluka u ovom razdoblju života angažirati se u vinariji. Moj svekar Mladen, koji je sa suprugom Dušicom pokrenuo taj posao iz hobija, ima 77 godina i želi nekome na vrijeme prenijeti svoja vinarska znanja i iskustvo. Njegovi sinovi Stjepan i Josip uspješni su stomatolozi, kakvi su im bili i roditelji, Josipova supruga Tamara radi na fakultetu, a meni se, eto, činilo dobrom idejom da se ja uključim u vinarski biznis", kaže Ivana.

Ivanin je svekar podigao vinograd baš u vrijeme kada su ona i Stjepan počeli hodati. Taj je vinograd jako važan cijeloj obitelji, ali donedavno su se o njemu brinuli samo Dušica i Mladen, zajedno sa svojim zaposlenicima. "Stjepan i ja razgovarali smo da bih mogla početi učiti od Mladena, zbog čega sam prije godinu dana dala otkaz u ljekarni i hrabro krenula u drugi posao. Upisala sam program obrazovanja Sommelier regionalnih vina, jer se želim permanentno educirati. S Mladenom se odlično slažem, a kad imaš troje male djece i jako zaposlenog muža, lakše je kada ti je radno vrijeme fleksibilno i kad si sama raspoređuješ obveze nego kad radiš u dvije smjene i svaku drugu subotu", otvorena je Ivana.

Od svekra je preuzela digitalni dio poslovanja, svu korespondenciju, sve je dublje u marketingu i prodaji... "Kad radiš od kuće, stalno ti neki posao visi nad glavom, uvijek imaš nešto za riješiti, a između hendlaš obveze oko djece, kućanstva i drugo. Mladen cijeli dan razmišlja o vinima, svako ga jutro nazovem da čujem kakav nam je plan za taj dan, a on je već u uredu. Ipak, smjena generacija je nužnost kad-tad, to je i Mladen osjetio, bez obzira na vitalnost i nepresušnu energiju. Posla ima za oboje, imamo 13 hektara vinograda - deset je Mladenovo, tri hektara kupili smo Stjepan i ja jer je Stjepan želio chardonnay i graševinu. Ja sam, dok sam još radila kao magistra farmacije, otvorila OPG, pa Mladenovu OPG-u prodajem grožđe, a on proizvodi vino. Mladen je počeo s 3000 litara vina godišnje, a sad proizvodimo oko 24.000 litara. To nije puno u odnosu prema nekim drugim vinarima, pa svi nagovaramo Mladena da povećamo kapacitete. S prodajom nemamo problema, najbolje nam ide, osim u Slavoniji, na dubrovačkom području. Vina iz erdutskog vinogorja doista su fantastična, ne samo naša. Ova je godina bila loša za vinare, međutim, erdutsko je vinogorje bilo uvelike pošteđeno nedaća. Dapače, imali smo tako dobre vrijednosti grožđa da smo prijavili izbornu berbu", otkriva Ivana koja, sudeći prema entuzijazmu s kojim govori o vinima, nije pogriješila napustivši ljekarnu.

Za svekra kaže da je druga osoba kad je u Erdutu, a i svi su se ostali u obitelji zarazli ljepotom tog kraja nadomak Osijeku. "Kupili smo zemljište s pogledom na Dunav. Kakav je to zen! Zašto bismo kupovali vikendicu na moru kad ovdje možemo doći kad god poželimo i uživati. Djeca su u Erdutu sretna, razigrana, dođu kući sva zmazana, ozarenih lica... U planu nam je kušaonica, možda se u budućnosti počnemo baviti i turizmom ili kozmetikom na bazi grožđa, nikad se ne zna", priča Ivana, koja mašta o sljubljivanju farmacije i vinarstva. Prije je pila samo slatka vina, sad voli teža, punija, kao i Stjepan. Hvali Siberova vina: cabernet sauvignon, sauvignon blanc, chardonnay sur lie, muškat žuti, rose, pjenušce... Sretna je što ih vole i Osječani, pa i njezini i Stjepanovi prijatelji, s kojima se rado i često druže. "Doselila sam se u magloviti Osijek u veljači 2010. i poznavala sam samo Stjepanovu obitelj i nekoliko njegovih prijatelja, No došla su djeca, poznanstva s posla i iz kvarta, pa sada imam puno pravih prijatelja, na koje mogu uvijek računati. Moj Borna toliko voli Osijek da ni na more najradije ne bi išao samo da ga ne ostavi", kaže Ivana. Sviđa joj se to što joj je u Osijeku sve na dohvat ruke, što posvuda može biciklom, što djeca mogu sama u Glazbenu školu i na nogometne treninge na Elektru. "Ljudi sve češće bježe iz velegradova, evo, naši su se prijatelji Orlići doselili iz New Yorka", kaže.

Za razliku od Ivane, koja se u Osijek doselila prije 13 godina, njezin svekar Mladen Siber (77), doktor dentalne medicine, gotovo cijeli svoj život živi na istoj osječkoj adresi, onoj u Zagrebačkoj ulici, koju zna cijeli grad jer je ondje sa suprugom, dr. Dušicom Siber, desetljećima imao privatnu stomatološku praksu. Ondje sada u tom poslu jednako dobro radi njihov mlađi sin Josip, a stariji nedaleko, u zgradi Doma zdravlja. Dušica i Mladen odložili su instrumente i otišli u zasluženu mirovinu, ali prije toga osigurali su se da u mirovini - ne miruju. Podigli su vinograd i otvorili vinariju. Budući da su nekada imali vikendicu na obali Dunava, u obzir je dolazilo samo erdutsko vinogorje. "Da nije bilo Dušice i njezine podrške, od toga ništa ne bi bilo. Zajedničkim smo snagama stigli do 13 hektara vinograda i oko 24.000 litara vina godišnje. Zajedno smo obilazili vinarije i vinograde po Europi i išli po sajmovima, učili", kaže, dodajući kako je on možda malo teža narav, no "Dušica svojom dobrotom to amortizira". U Erdut, kaže, ide i kad ima i kad nema posla. Nekada je imao zanimljiv hobi - držao je golubove, a uzgajao je i dudove svilce. Kolekcionar je umjetničkih djela, pa se ne treba čuditi što su takve i etikete vina Siber, Voli se družiti s umjetnicima jednako kao i s vinarima - i jedne i druge smatra dobrim ljudima.

Siberovi (Süber) pravi su Esekeri, što se vidi i po Dušičinim ručkovima, koje Mladen fotografira i objavljuje na svom profilu na Facebooku. "Supruga kuha, ja se hvalim", kaže kroz smijeh Mladen, spominjući i svoju punicu, koja je bila poznata po najfinijim kolačima. "I moja snaha Ivana kuha svaki dan, doduše nešto modernije ručkove. Shvatila je da su Siberovi nervozni kad su gladni. (smijeh) Šalu na stranu, Ivani nikada ništa nije teško kada su djeca u pitanju, doista je sjajna mama. Dobro se snašla i u novom poslu, ne samo što uči od mene, koji sam iskusan u vinarskom poslu, nego ima i dobre ideje za njegovo unaprjeđenje. Najvažnije je da pohvata konce u marketingu i prodaji te da zna kako doći do nekog majstora kada nam zatreba. Bila mi je najveća mora tko će nastaviti posao, zbog toga mi je drago što je Ivana odlučila otići iz ljekarne i pridružiti mi se", hvali snahu Mladen Siber.

Nazdravite vinom Siber Osijeku u čast! Ja sam već podignula čašu s njihovim čarobnim kapljicama.