Dobila je ime po hrvatskoj skladateljici Dori Pejačević, a s obzirom na to da je već kao malena razvila ljubav prema glazbi, u njezinu slučaju doista vrijedi latinska izreka Nomen est omen. (Ime je znamen.) Rođena je u Našicama, ali, za razliku od svoje slavne imenjakinje iz poznate plemićke obitelji, koja je u Našicama provela dio djetinjstva, Dora Vestić (28) Našičanka je tek po rodnom listu. Riječima "Osječanka sam od glave do pete" odmah će na početku našeg razgovora potvrditi kako je odlična sugovornica za naš prilog u povodu Dana grada, baš kao i njezin partner Josip Horvat (40), s kojim se sjajno dopunjuje, s obzirom na to da njegova ljubav prema glazbi i Osijeku nije ništa manje snažna.

Oboma je glazba život, i u duhovnom i u materijalnom smislu. Ona ih je u konačnici i spojila, no o tome nešto poslije. Dora je završila Glazbenu školu Franje Kuhača, a onda i studij glazbene pedagogije na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Danas u školi koju je nekoć pohađala predaje teorijske i glazbene predmete plesačicama na suvremenom plesu te zbor i solfeggio. Josip se glazbeno obrazovao drugim, neformalnim putem. Odrastajući uz oca glazbenika i njegovo društvo s kojim je svirao, oduvijek je bio okružen instrumentima i glazbom. Okušao se na više njih, a zadržao na gitari, pa ga danas osječki ljubitelji dobrog rock-zvuka 60-ih poznaju kao gitarista The Red Roostersa, benda koji je s prijateljem osnovao još u srednjoj školi.

Prednost ćemo dati dami, pa krenimo najprije s njezinom, a onda i Josipovom pričom, prije nego što ih uvežemo u savršenu osječku sinergiju.



“Roditelji su moju ljubav prema glazbi prepoznali na vrijeme, te su me odveli na prijamni u Glazbenu školu, gdje su profesori koji su mi danas kolege primijetili moj sluh, pa sam upisala violinu, a paralelno sam završila i osnovnu školu za suvremeni ples. Ipak, shvatila sam da me više zanima pjevanje, pa sam završila prvi i drugi pripremni razred za teoriju i prvi i drugi pripremni razred za solopjevanje. Po završetku srednje škole upisala sam studij glazbene pedagogije i diplomirala kod prof. Antoanete Radočaj-Jerković, koja je jedna od iznimno važnih figura u mom glazbenom razvoju, uz HPD Lipa, gdje sam dugo bila pod dirigentskom palicom prof. Valerije Fischbach. Dugo sam bila i član vokalnog sastava Akvarel, gdje sam također imala priliku raditi s predivnim ljudima, a posebno bih istaknula Ozanu Tomić, koja je i kodirigentica u Lipi i koja mi je jako puno pomogla svojim znanjem. Ondje sam upoznala i Olju Dešića, koji nas je podučio postavi vokala i svega ostalog. Njih volim uvijek istaknuti kao ljude koji su jako utjecali na moju tehniku i pjevanje", reći će Dora, koju poznajemo i iz popularnih televizijskih glazbenih emisija The Voice i A strana.

“Sudjelovanje u Voiceu i A strani jako mi je puno pomoglo, ondje sam uz sve vezano uz produkciju naučila i kako se zapjevavati na bini. Bilo je to iskustvo suvremenog pjevanja u pravom smislu i od tog trenutka raste i mijenja se i moj vokal", ističe.

Sve navedeno iskustvo dovelo ju je do pokretanja vlastitog vokalnog studija Kaliopa, koji je nazvala po jednoj od muza iz grčke mitologije, zaštitnici epskog pjesništva i govorništva, no čije ime u doslovnom prijevodu znači "ona lijepog glasa".

“Danas postoje YouTube, Tik-Tok, razni masterclassovi, no zaključila sam da je Osijeku potrebna platforma za mlade i odrasle koji se žele baviti suvremenim pjevanjem. Iako se još i sama usavršavam, nekako sam smogla hrabrosti zakotrljati cijelu tu priču i za sada je odaziv jako dobar. Lijepo radimo, a do kraja školske godine planiramo i javni nastup. Mislim da Osijek zaslužuje nešto takvo, jer teži tomu da bude suvremeni grad koji mladima može pružiti i takav oblik usavršavanja. Iako nije riječ o školi, već o nečemu što se ubraja u slobodnu aktivnost, mislim da mladi kod mene mogu dobiti otvorenost glazbi, bilo da je riječ o klasičnoj, bilo o suvremenoj", ponosno najavljuje Dora.

“Ta je ljubav prema pjevanju ostala, međutim, nikada me nije osobito zanimalo solopjevanje, iako sam rado sudjelovala u operetama i operama tijekom studija, a dobila sam, kao i ostali kolege, rektorovu nagradu za sudjelovanje u operi Ljubavni napitak. Super mi je sve to i mogu se vidjeti kako radim u nekom kazalištu, ali još od malih nogu moja najveću ljubav bila je suvremeno pjevanje. To se, međutim, nikada nije moglo studirati kod nas, pa nekoliko kolegica i ja dijelimo istu nesreću, voljele bismo upisati taj studij, postoje neke mogućnosti u inozemstvu, nude se i stipendije, no potrebno je otići iz Osijeka, što je meni velik problem jer sam jako vezana uz Osijek, koji mi je puno dao. Ne govorim ovo zato što razgovaramo u povodu Dan grada (smijeh), uistinu volim ovaj grad i voljela bih ostati u njemu, jer je grad po mjeri čovjeka", odlučna je Dora.

Jednako o svom rodnom gradu govori i Josip Horvat, koji je veliki doprinos osječkoj glazbenoj sceni najprije dao sa svojim The Red Roostersima, a onda i brojnim drugim projektima.

“Kada govorimo o Osijeku, mislim da smo s Roostersima najbolje predstavljali grad, dvaput smo svirali u Londonu, a po Hrvatskoj posvuda. To bi bio neki moj prvi glazbeni otisak u voljenom gradu. Bend je trajao oko 15 godina, kroz koje sam stekao izvođačko iskustvo, koje sam u jednom trenutku nastavio prenositi u glazbenoj radionici Ars Nova, gdje sam i upoznao Doru. Iako nisam imao formalnu naobrazbu, sve sam svoje slobodno vrijeme oduvijek posvećivao samo glazbi te sam nastojao tu ljubav prenositi i na druge, a osobito na mlađe naraštaje.

Tako dolazimo do još jednog glazbenog otiska koji je Hrvoje ostavio u Osijeku. Naime, među djecom koju je podučavao i članovi su najmlađeg osječkog rock-benda Uholaže, koji je u sklopu ovogodišnjeg festivala HeadOnEast oduševio osječku javnost nastupom na Trgu Sv. Trojstva. Glas o tom genijalnom mladom bendu brzo se proširio, a njegove izvedbe hitova Nirvane, U2, Boba Marleya i drugih velikih glazbenika brzo su se publici uvukle pod kožu.

“Jako mi je drago što sam u članovima Uholaža pronašao istomišljenike i što nastavljaju svirati. Drugi bend koji bih istaknuo, a koji čine i dva dečka koja su kod mene pohađala gitaru, i koja su mi otrkila da sam ih motivirao svojom prezentacijom i iskustvom, mladi je rock-bend Galanthus", ističe Josip.

Iz glazbe i nastupa rodila se i ljubav između njega i Dore. Ona će otkriti da su se upoznali u Ars Novi 2017., dok je još bila studentica. Česta glazbena druženja i neki zajendički projekti, poput benda formiranog ad hoc u povodu Dana Julija Knifera, koji su činili i njihovi zajednički prijatelji, rezultiurali su ovom ljubavnom pričom. I dalje sviraju i pjevaju zajedno, pomažu jedno drugome, pokazujući koliko je uzajamnost važna za izgradnju zdravog odnosa.

“Dopunjujemo jedno drugo na razne načine, on mene podsjeti što znači konstantan rad i predanost nečemu, a ja njega kako se ponekad ipak treba opustiti", kaže Dora. "Sve je jasno", potvrđuje uz smijeh Josip.

Iako je između njih 12 godina razlike, složni su i kada je u pitanju grad u kojem žive.

“Osijek kao grad po mjeri čovjeka ima ogroman potencijal i smatram da je odgovornost na svakome od nas da u okviru onoga čime se bavi, a mi se bavimo glazbom, radi na razvijanju ukusa mladih. Na nama je da u svojim nastupima serviramo urbanu glazbu, da ne podilazimo prevladavajućim trendovima u pokušaju da dođemo do novca, da svojim primjerom motiviramo mlade naraštaje da u toj glazbi prepoznaju ljepotu te u jednom trenutku preuzmu štafetu", poručuje Josip.

“Ono što je u Osijeku jako pozitivno su ljudi. Ljudi poput Valerije Fischbach i Antoanete Radočaj-Jerković. Tu je i Ivan Kristijan Majić, ravnatelj Kulturnog centra, koji sa svojim ljudima donosi toliko toga dobroga u Osijek. I kazališna scena sve više dolazi do izražaja, a što se tiče glazbene scene, vapim za koncertnom dvoranom. Evo, Damir Urban&4 i gudači nastupit će ispod koševa u Zrinjevcu, kao i neki drugi glazbenici kada dolaze u Osijek, a glavni grad Slavonije i Baranje ipak zaslužuje bolji koncertni prostor", Dorina je poruka za kraj.