Magazin
PROF. DR. SC. PERO MALDINI, POLITOLOG I SVEUČILIŠNI PROFESOR IZ DUBROVNIKA

Politikom se sve manje žele baviti sposobni, obrazovani i uspješni
Objavljeno 2. prosinca, 2023.

Godina se bliži kraju, na političkoj sceni RH politikantstva i demagogije sve je više, skupljanje poena prije izbora odvija se u sve bržem tempu. Jesmo li doista u predizbornoj, iako neslužbenoj, ali opet - kampanji? Je li uobičajeno da se mjesecima prije izbora (napose parlamentarnih) kreće u tako oštru i napetu predizbornu retoriku kakvoj svjedočimo posljednjih tjedana? Nedostje li pravih oporbenih lidera u kampanji kakva je sadašnja? Na ta i neka druga pitanja, odgovara prof. dr. sc. Pero Maldini, politolog i sveučilišni profesor iz Dubrovnika.



- Službena predizborna kampanja počinje objavom izbornih lista i traje do izborne šutnje, tj. do dana uoči samih izbora. Međutim, neslužbena kampanja redovito se odvija i u razdoblju znatno prije službene, kada politički takmaci nastoje povećati svoju vidljivost u javnosti te utjecati na javno mnijenje na način za koji drže da im može priskrbiti povećanu političku potporu. U tom smislu, ništa se neobično ne događa i očekivano je jačanje političkog sukobljavanja, poglavito na relaciji vlast - oporba.

Međutim, ono što je problematično jest sadržaj i način političke komunikacije. Naime, strast i kritičnost, ironija i sarkazam uobičajeni su u demokratskom političkom nadmetanju, pa i pretjerivanja u tom smislu. Ipak, za očekivati je da se politički suparnici nadmeću u svojoj političkoj ponudi, da se sukobljavaju oko političkih interesa i javnih politika koje predlažu biračima. Tada je politički sadržaj u središtu rasprave i pozornosti javnosti, a primjerena retorika može pomoći da njihovi argumenti budu jasniji, bolje prepoznati i prihvaćeni među biračima. No kada je sadržaj sekundaran ili potpuno izostaje i kada u političkoj komunikaciji prevladavaju uvrede i diskreditacije, poglavito one na osobnoj razini, te fabriciranje afera i optužbi, to pak upućuje na slabost i izostanak političkog sadržaja kod političkih aktera koji se time služe te nesposobnost racionalne i argumentirane političke rasprave, koju nastoje nadomjestiti takvom retorikom.

POLITIZIRANI STOŽER


Kako se u svemu tome, u tako napetom predizbornom "cirkusu", snalaze vladajući, a kako oporba? Koliko je oporba, gledajući po strankama i predizbornim koalicijama, slabija danas nego prije tri i pol godine? Ili je jača, kako se neki hvale (DP, Most..., primjerice)?

- Vladajući se, kako je to i uobičajeno i očekivano, pozivaju na svoja postignuća tijekom tekućeg mandata, konkretno, na evidentne socioekonomske i političke rezultate, koje nastoje politički kapitalizirati stjecanjem potpore birača. Jesu li mogli bolje i više ili pak drukčije, to je svakako tema za javnu i političku raspravu. To preispitivanje, uz nuđenje boljih i kvalitetnih prijedloga, trebalo bi biti u središtu djelovanja političke oporbe.

Međutim, znatan dio oporbe već duži niz godina iskazuje ozbiljnu političku insuficijentnost, koja se ogleda u nemogućnosti artikulacije konzistentnih političkih programa i oblikovanja prijedloga javnih politika koje bi bile konkurentne vladajućima. Što zbog nekompetentnosti, a što zbog nesklonosti sustavnom radu, malo što mogu ponuditi, čime su sami sebe marginalizirali. Istodobno, sve teže podnose tu poziciju u koju su se doveli, pa njihova retorika sve više zrcali frustraciju i gnjev te otvorenu nesnošljivost prema vlasti i nesklonost dijalogu i argumentiranoj raspravi. Tako je dio oporbe već dugo fokusiran samo na proizvodnju slučajeva i afera te na ispitivanje mogućnosti međusobnog koaliranja samo s jednim ciljem - smjene vladajućih, neovisno o međusobnoj ideološkoj ili programskoj (ne)kompatibilnosti. S obzirom na izrazitu političku heterogenost i sklonost precjenjivanju sebe, to im ne uspijeva, što upućuje na vrlo nizak koalicijski potencijal većine oporbenih stranaka. Usto, i dalje izostaje jasan politički sadržaj jer nema osmišljenih i provedivih novih ideja ni političkih programa, pa time ni programske osnove mogućeg koaliranja. S druge strane, razmjerno najveća i stabilna potpora birača koju ima HDZ nije dostatna za formiranje parlamentarne većine, a upitno je hoće li HDZ-ovi sadašnji koalicijski partneri moći zadržati postojeću potporu, dostatnu da s HDZ-om oblikuju većinu i u sljedećem mandatu. Pomak HDZ-a prema desnom centru utjecao je na jačanje dijela desne, populističke oporbe, koja im je postala najveći politički oponent. Stoga je i koalicijski potencijal HDZ-a razmjerno manji, jer nije za očekivati da bi mogao uspješno koalirati sa strankama koje su mu sada najžešća oporba, neovisno o nominalnoj ideološkoj kompatibilnosti.

Kad se radi o aktualnim napetostima, u priču se uključio i Stožer za obranu hrvatskog sela prijeteći većim blokadama graničnih prijelaza i prometnica. Premijer se odbija s njime sastati, a lider Stožera Tomislav Pokrovac najavljuje drastičnije mjere. Koliko je u svemu tome politike?

- Taj stožer je očito neka ad hoc udruga, koja baš i nema puno veze sa svinjogojcima i poljoprivredom, nego iskorištava aktualnu situaciju izbijanja svinjske kuge kako bi manipulirala svinjogojcima za, u osnovi, političke ciljeve. Naime, legitimne udruge poljoprivrednika koji se bave uzgojem svinja ne sudjeluju u ovome, nego razgovaraju s Ministarstvom poljoprivrede o mjerama suzbijanja zaraze te o financijskoj i tehničkoj pomoći oštećenim uzgajivačima, što resorno ministarstvo i Vlada provode. Širenjem dezinformacija i straha, poglavito među manje obrazovanim i nedostatno informiranim poljoprivrednicima, tzv. stožer, sugestivnog imena, želi stvoriti ozračje krize, za što pak optužuje Vladu, želeći se nametnuti kao partner s kojim bi Vlada pregovarala i time mu dala legitimitet koji objektivno nema. Kako im to ne uspijeva, pojačavaju svoje populističko djelovanje inscenirajući blokade cestovnog prometa i prijeteći njihovim proširenjem ako se ne udovolji njihovim zahtjevima. Međutim, razvidno je da su ti zahtjevi neutemeljeni, nerealni i u suprotnosti s nužnim biosigurnosnim mjerama koje se poduzimaju svagdje u EU-u gdje se pojavila svinjska kuga. Međutim, njihov cilj nije suzbijanje bolesti. Iza tog samozvanog stožera stoji dio desne političke oporbe, koja na taj način, tj. populističkom manipulacijom, mobilizira dio poljoprivrednih proizvođača za svoje političke ciljeve - prije svega kompromitaciju vladajućih i stjecanje političkih bodova - služeći se pritom klasičnom populističkom dihotomijom o pokvarenoj eliti i poštenom narodu, koji, nota bene, upravo oni predstavljaju. Slične pokušaje već smo vidjeli tijekom pandemije koronavirusa prilikom ispolitiziranih antivakserskih skupova protiv javnozdravstvenih mjera.

MANJAK LIDERA


Da se dotaknemo još jednog važnog aspekta trenutačne političke scene u Hrvatskoj. Naime, dok s jedne strane imamo dominantnog premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića s imidžem europskog državnika koji superiorno upravlja državom, s druge strane dojam je da opoziciji manjka istaknutiji i kapacitiraniji lider, pa i državnik (Grbin to sigurno nije, Benčićka teško da je, Penava se trudi biti...), koji bi mogao parirati Plenkoviću u retorici, u javnosti, u kampanji... Kako to objašnjavate?

- Kriza liderstva opći je problem u mnogim demokracijama. Niz je razloga za to, od jačanja tehnokratizma i utjecaja eksperata bez izbornog legitimiteta na politike vlada, preko sve veće izloženosti političara medijima i pritiscima koji nisu uvijek demokratski, do jačanja populizma, a s njime i političkog primitivizma, koji diskreditira institucije države i racionalnu i demokratski vođenu politiku. Sve to utječe i na negativnu selekciju, jer se politikom sve manje žele baviti sposobni, obrazovani i uspješni, što pak otvara prostor onima koji to nisu i koji svoju socijalnu promociju traže kroz politiku. Ti trendovi nesumnjivo postoje i kod nas, dakako, uz specifičnosti našeg društva, tj. političku kulturu, koja je još uvijek opterećena elementima autoritarnog nasljeđa, te strukturu političkih aktera, koju obilježava pretežno stranački duopol uz više manjih, pretežno populističkih, stranaka. Međutim, njihova je baza relativno malena jer smo brojem neveliko društvo, pa je time i kadrovski potencijal stranaka razmjerno skroman. Izuzetak je HDZ, koji ima veliku bazu i funkcionalnu organizaciju, a donedavno to je bio i SDP, koji to više nije, poglavito zbog postupne disolucije njihove sociostrukturne osnove, a još više zbog dubokih unutarstranačkih podjela i entropije, koju ne uspijevaju zaustaviti.

Što se tiče obilježja političkih lidera, Plenković je primjer obrazovanog, organiziranog i kompetentnog političara, koji je kao predsjednik uspio ojačati stranku, osvojiti i kao premijer održati stabilnu vlast tijekom dva mandata te ostvariti zamjetne socioekonomske i političke rezultate, što je i razlog kontinuiranoj političkoj potpori koju on i njegova stranka imaju. Njegovi osporavatelji ne uspijevaju mu parirati jer nemaju taj radni i politički kapacitet ni sposobnost komuniciranja, pa posljedično ni autoritet. (Razgovor vođen 28. studenoga 2023.) (D.J.)
Možda ste propustili...

UREDNIKOV IZBOR: KNJIŽEVNO PROLJEĆE ZA ČITANJE I RAZMIŠLJANJE...

Stvarnost bez mašte je kao svijet bez ljudi

S INOM NA KAVI: DRUGA STRANA DIPLOMACIJE

Gotovo svaki stoti stanovnik Australije ima hrvatski identitet

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana