Novosti
ALKOHOLIZAM SE MOŽE PRIKRIVATI I 10 GODINA

Borba s ovisnošću o alkoholu cjeloživotni je maraton u kojem nema osvrtanja za uspjesima
Objavljeno 28. studenog, 2023.
Ispijanje alkohola prihvatljiv je ritual, pa je alkoholizam raširena ovisnost

Devet godina prošlo je otkad sam posljednji put popio alkoholno piće i zbog toga se osjećam odlično, riječi su kojima je svoju životnu priču započeo 41-godišnji Patrik, rođeni Vukovarac, koji od svoje srednje škole živi u Osijeku.



- To znači da sam se uspio izliječiti od ovisnosti o alkoholu, jer kažu da se ovisnik nakon pet do deset godina apstinencije više ne vraća u taj pakao - nastavlja Patrik zadovoljan tom činjenicom premda mu ni danas nije jasno u kojem je trenutku i zbog čega "spas" počeo tražiti u alkoholu.

Premda je za nekoga tko je s 19 godina zakoračio u alkoholizam teško pronaći bilo kakvo opravdanje, Patrikova životna sudbina bila je sve samo ne bajkovita. Naime, zajedno s majkom i tada dvojicom malodobne braće Patrik je kao devetogodišnjak 19. studenoga 1991. godine iz logora Velepromet prebačen u neokupirani dio Hrvatske, a otac mu je, vukovarski branitelj, ubijen na Ovčari.

- Nakon okupacije Vukovara, gdje mi je pola obitelji poginulo, preselili su nas u Zagreb, gdje smo ostali do mog završetka osnovne škole. Iako sam bio mali kada smo došli u Zagreb, sjećam se da su nam svi nudili i obećavali pomoć, ali kako je vrijeme prolazilo, sve su manje za nas pitali. Nitko nam nije pomagao i život nam nije bio lagan. Nakon toga, 1998. godine preselili smo se u Osijek, gdje sam upisao srednju školu za hotelijera – ugostitelja - prisjeća se Patrik dodajući da je pokušao i sa studijem, no da baš i nije išlo.

Dnevno 2,5 litara žeste


Kaže kako je već tada osjećao košmare u glavi i da mu je alkohol bio poput antidepresiva kojim je rješavao sve poteškoće. Kako je vrijeme prolazilo, tako su se povećavale potrebe za alkoholom koji bi mu olakšao tegobe.

- Dnevno sam trebao i po 2,5 litre žeste kako bih mogao funkcionirati. Jutra su mi počinjala s drhtanjem ruku sve dok nisam popio barem deci, dva alkohola. Odlazio sam svaki dan na tržnicu gdje sam nailazio na ljude s kojima sam se družio dok je bilo alkohola. To su bila takva prijateljstva koja su prestajala kada više nije bilo ništa za popiti. Bio sam mlad i mogao sam dosta toga podnijeti, no rezultat dugogodišnjeg konzumiranja alkohola bile su dvije upale gušterače i problemi s jetrom. S obzirom na to da dok sam pio nisam imao apetit, izgubio sam i na težini - kaže Patrik opisujući razdoblje ovisnosti o alkoholu.

Kako je vrijeme prolazilo, oko njega je bilo sve manje ljudi, da bi na koncu uz njega ostala jedino obitelj. Shvatio je da je dodirnuo dno i da će, nastavi li s takvim načinom života, izgubiti i potporu obitelji, a i dovesti u pitanje vlastito zdravlje i život.

- Bila je 2013. godina kada sam se prijavio kod doktorice Nade Blagojević, koja mi je odredila terapiju i boravak od 21 dan na psihijatriji. Bio sam spreman i odlučan prekinuti s alkoholizmom, a tada sam shvatio da ovisnika o alkoholu nitko ne može natjerati da se liječi ako sam to nije odlučio. Tijekom boravka u bolnici dijagnosticiran mi je i PTSP - navodi Patrik dodajući da je tijekom ta tri tjedna nakon dugo vremena "došao do daha".

Kada je nakon tri tjedna izišao iz bolnice, nije znao koji korak dalje napraviti, ali je bio ustrajan u odluci da nastavi liječenje i apstinenciju. Logičan nastavak bio je dolazak u Klub liječenih alkoholičara.

- Doktorica Blagojević preporučila mi je KLA Tvrđa, gdje je ona radila na rehabilitaciji s korisnicima i članovima. Imao sam sreću da sam naišao na nju jer da nije bilo nje, sigurno bi još kaskao s tom borbom. Naime, borba s alkoholizmom nije sprint, već maraton od 5000 koraka. Svaki napravljeni korak uspjeh je za kojim se ne treba osvrtati, već gledati samo naprijed prema novom koraku. Znao sam da je taj prijelaz najkritičniji dio moje borbe s alkoholizmom, ali uz pomoć doktorice Blagojević, obitelji i svih članova kluba mogu reći da sam uspio - zaključio je Patrik napominjući kako svoja iskustva prenosi na nove članove kluba dajući im nadu koju je je i on dobio kada je došao.

U Osijeku su, do prije nekoliko godina, bila aktivna četiri kluba alkoholičara, no ugašena su dva te je uz KLA Tvrđa aktivan ostao još samo KLA Donji grad.

Budući da je ispijanje alkohola prihvatljiv ritual koji prati sva događanja, alkoholizam je široko zastupljena ovisnost u našem društvu, čije prikrivanje može trajati i do 10 godina, smatra odgajateljica savjetnica Gabriela Poslon, prof., terapeutkinja u Klubu liječenih alkoholičara Donji grad.

Poštovanje i povjerenje


- Moj prvi susret s radom Kluba liječenih alkoholičara bio je upravo u Mjesecu borbe protiv ovisnosti, kad je gospodin Franjo Ugljarević, socijalni radnik i jedan od osnivača klubova liječenih alkoholičara, radio na prevenciji mladih u Domu učenika Ugostiteljsko-turističke škole gdje radim kao profesor odgajatelj. Uključila sam se kao stručni suradnik u rad kluba, a od gospodina Ugljarevića dobila sam osnovna znanja i smjernice za rad u terapeutskim zajednicama i grupnoj terapiji. Prije šest godina zvali su me da budem terapeut u KLA Donji grad. Još uvijek sam s tim ljudima svakog utorka i doživljavam ih kao jednu od zdravijih socijalnih zajednica, u kojoj vlada iskrenost, poštovanje i povjerenje - kaže Poslon.

Podsjeća da je alkoholizam kronična recidivirajuća bolest i smisao klubova je potpora svakom članu da se snagom svoje volje održava u remisiji.

Prema njezinim riječima, ljudi se javljaju na liječenje najčešće tek nakon konfliktnih obiteljskih odnosa, zbog pritisaka poslodavaca ili obaveza prema probacijskim centrima.

- Liječenje započinje u specijaliziranim bolnicama, a nastavlja se u klubovima, cjeloživotno. Članovi našeg kluba redovito dolaze na susrete i recidivi su vrlo rijetki. Zajedno s dr. Milanom Uzelac, spec. psihijatrije, strukturiram i vodim sastanke, ali potpora koju članovi daju jedni drugima je ključna. Među ljudima vlada visoka razina povjerenja i poštovanja. Često zajedno tražimo rješenja za određenu problematiku. Budući da smo svi različiti, dobro se nadopunjujemo i odličan smo tim. Iako sastanci traju gotovo dva sata, članovi se rado druže i prije i poslije "službenog" dijela, ali isto tako svi jedni drugima stoje na raspolaganju za bilo kakvu pomoć, ne samo psihološke prirode nego i materijalne, fizičke, savjetodavne… Onaj tko ima potrebu razgovarati individualno, ne ostaje uskraćen, u tom se dijelu pristupa sastanku ili u nekom drugom terminu - ističe Poslon.

Naglašava da je cilj kluba kod cijele društvene zajednice podignuti razinu svijesti o ovom gorućem problemu.

- U Mjesecu borbe protiv ovisnosti svake godine, uz podršku brojnih psihijatara, organiziramo tribinu za mlade, otvorenu i za sve građene koji žele znati nešto više o alkoholizmu, prevenciji i liječenju. KLA Donji grad godinama surađuje s Domom Ugostiteljsko-turističke škole Osijek i vjerujem da smo mnogim generacijama učenika uspjeli prenijeti znanje o težini koju nosi ovisnost o alkoholu te da smo uspješno prevenirali ovu tešku bolest. Svi koji imaju problem, žele novi početak, a ne znaju kome se obratiti, mogu doći svaki utorak u 17 sati na Trg bana J. Jelačića 25 - zaključila je terapeutkinja Gabriela Poslon.

Tomislav Prusina
Kesić: Za rad klubova nitko ne daje novac
Predsjednik KLA Tvrđa Milan Kesić tvrdi kako je društvo diglo ruke alkoholičara jer za rad klubova ne izdvaja nikakva financijska sredstva. Klubovi su prepušteni samo entuzijazmu i volontiranju terapeuta i dugogodišnjih članova.

- Grad nam je ustupio prostor u Mjesnom odboru Tvrđa na adresi Vijenac Ivana Meštrovića 26, gdje se svaki tjedan sastajemo utorkom u 17 sati. Nemamo financijske pomoći za rad, nisu nam prošli ni neki projekti za koje smo tražili sufinanciranje, ali svi mi koji imamo iskustvo pomažemo svakoj osobi koja dođe s problemom ovisnosti o alkoholu - kaže Kesić.

Kaže da se onima koji tek kreću u tu borbu s alkoholizmom preporuča dolazak s članom obitelji u pratnji jer je za uspjeh iznimno važna podrška obitelji.

- U klubu je pak iznimno važna međusobna komunikacija i potpuna otvorenost. To je katarza i ovisnik se na taj način oslobađa onoga što ga muči. Osim toga, bitna je i aktivnost, društveni ili fizički rad. Svi smo mi kroz ovisnost izgubili osjećaj i to prazno vrijeme treba nečim ispuniti - pojašnjava Kesić napominjući kako sve ono što je rečeno u klubu i ostaje u klubu.

Ističe također da se nakon pandemije COVID-a smanjio broj dolazaka novih osoba iako se broj ovisnika o alkoholu neprestano povećava.

- Bilo bi dobro kada bi se Grad i Županija radi izlječenja svakog ovisnika uključili u rad klubova, jer taj je dio terapije iznimno važan - poručuje Kesić.

Možda ste propustili...

NA KRAJU OVOGODIŠNJEG SIJEČNJA

Blokirano gotovo 212.000 građana

DRŽAVNI TAJNIK MINISTARSTVA GOSPODARSTVA:

Slavonski Brod - za čišći zrak

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana