Magazin
PRIČA IZ PARKA PRIRODE: LONJSKO POLJE - MAGIJA RAVNOTEŽE...

Nema života bez močvare
Objavljeno 25. studenog, 2023.
HRVATSKI FENOMEN FLORE I FAUNE: ŽIVUĆI KRAJOBRAZ I NIZINSKI POPLAVNI EKOSUSTAV...

Premda uzduž Parka prirode Lonjsko polje postoji četrnaest sličnih sela, baš je Krapje zbog broja očuvanih posavskih drvenih hiža, trijemova i čardaka dobilo status sela graditeljske baštine. Sve tradicijske kuće u selu i šire sagrađene su od vodoravno poslaganih hrastovih planki međusobno povezanih drvenim klinovima. Kuće su užim dijelom okrenute cesti, a dužim se protežu u dvorište, na koje se nastavljaju drvene staje, sjenice, svinjci, različita spremišta, kokošinjci i drugi pomoćni objekti.



Takvih je kuća u Gornjoj Posavini oko šesto. Uglavnom su građene u vrijeme Vojne krajine za smještaj graničarskih obitelji. Uz granicu s Bosanskim pašalukom od istog materijala građene su i stražarnice na stupovima, čardaci. Prvi čardaci potječu iz 16. i 17. stoljeća, a cijeli ih je niz sagrađen u 18. i 19. st. Čardaklije su se koristili posebnim sustavom signalizacije, danju se signaliziralo pucanjem ili alarmnim zvonom, a noću paljenjem motki sa slamom umočenom u smolu.

ORNITOLOŠKI RAJ


Replike čardaka napravljene su u Posebnom rezervatu prirode Krapje đol, jednom od najstarijih rukavaca rijeke Save. U bujnoj vegetaciji tog ornitološkog raja postoje staništa raznih vrsta čaplji, a posebna je vrijednost što se jedino tu žličarke koriste riječnim rukavcem kao gnjezdilištem i vlažnim pašnjacima kao hranilištem u vrijeme gniježđenja.

Kako god, kroz puškarnicu čardaka nagledali smo se svakakvih nepoznatih i poznatih ptica. Najviše vitkih čaplji, nježnih vodomara, ljupkih čigri i prijetećih štekavaca. Krapje je zanimljivo i po velikom gateru kritično ugroženih turopoljskih svinja. Ta autohtona hrvatska pasmina nastala je u predantičko doba križanjem šiške i krškopoljske svinje, a poslije i drugih svinja. Prvi pisani trag o uzgoju svinja u Turopolju datira iz 1352. godine, kad je hrvatsko-ugarski kralj Ljudevit naložio istragu pljački svinja u Turopoljskom lugu. Do kraja 20. stoljeća turopoljska svinja gotovo je nestala. Onda je zahvaljujući entuzijazmu nekolicine uzgajivača i uz pomoć države počela revitalizacija uzgoja. Trenutačno je u Republici Hrvatskoj dvadesetak registriranih proizvođača s ukupno 124 krmače. Pasmina je inače izvanredno prilagođena na močvarne pašnjake i livade te naplavne hrastove i bukove nizinske šume, gdje boravi cijele godine.


Pokraj gatera je farma moćnog podolskog goveda, čiji su volovi, bez posebnih prehrambenih zahtjeva, stoljećima služili ljudima kao vučno sredstvo kroz šume i poplavna posavska polja. Podolci više nisu radna marva, ali bršćenjem suzbijaju invazivne vrste grma čivitnjače, koji obrasta poplavne pašnjake potiskujući domaće vrste. Podsjećamo, na području Parka prirode Lonjsko polje registrirano je 550 biljnih vrsta. Posebno vrijedna među njima je četverolisna raznorotka koja u gustom sklopu pokriva muljevite površine travnjaka u depresijama, a u vrijeme povlačenja poplavnih voda postaje kopnena biljka. Zanimljiva biljna vrsta je i rezac, biljka koja raste u rukavcima i dubljim vodama stajaćicama. U srpnju se mogu vidjeti njihovi bijeli cvjetovi i oštri mesnati listovi kako vire iz vode. Ima i medonosne metvice, zbog koje u kolovozu travnjaci poprimaju ljubičastu boju.

OD KRAPJA DO ČIGOČA


Nakon Krapja, koje je ime dobilo prema krapanu, otišli smo do po rodama poznatog sela Čigoč.

- Naše selo je, kao što sigurno znate, zbog izuzetno povoljnih uvjeta za život roda Europska zaklada prirodne baštine 1994. proglasila Europskim selom roda. Mnogi zaboravljaju da je Park prirode Lonjsko polje proglašen na temelju našeg Čigoča, a tek je poslije popularizirano Krapje, Osekovo i Repušica. Kad me pitate, mogu reći da se u Lonjskom polju moja obitelj među prvima počela baviti turizmom. Trenutno ostvarujemo pojedinačno najveći broj noćenja. Većinom nam dolaze stranci. Pomaže nam Hrvatska turistička zajednica i naša lokalna turistička zajednica. Rade dobre edukacije, promidžbu i predstavljaju destinaciju na domaćim i svjetskim sajmovima. Većina naših posjetitelja su vikendaši ili ljudi koji se k nama spuste s autoceste. Zanimljivo, zimi nam dolazi dosta Bugara. Objektivno, za ozbiljniji turizam potrebni su nam veći smještajni kapaciteti. Ne samo u Čigoču nego i na cjelokupnom području Parka. Kod nas u selu, na primjer, nema dovoljno smještajnih kapaciteta ni za jedan autobus, pa smo prisiljeni ljude razdvajati po udaljenim lokacijama. Pohvalio bih uspješnu suradnju s jednom francuskom turističkom agencijom koja nam dovodi starije Francuze. No oni imaju neke specifične zahtjeve oko prilagodljivosti objekata i traže jednokrevetne sobe, kojih nema dovoljno. Kada je vodostaj Save povoljan, posao nam ide odlično jer nam autobusima dolaze kruzeraši iz Siska. Na žalost, to radi samo jedna agencija - pričao nam je Mladen Barić dok se u velikom roštilju njegova autentičnog restorana cvrljio šaran u rašljama.


Zagrijani otvorenom vatrom. nastavili smo obilazak Čigoča. Saznali smo da je selo, prema jednoj teoriji, dobilo ime od latinskog imenu za rodu Ciconia, što je poslije narod iskrivio u Čigoč, a prema drugoj zove se po ribi kečigi, koju zovu "čiga". Kako god bilo, kečigu su ljudi izlovili, ali rode nisu, pa se selo može pohvaliti s četrdesetak gnijezda, u kojima zna biti i 200 bijelih roda. Isti par roda najčešće se vraća u isto gnijezdo, koje popravlja ili gradi novo ako je staro uništeno. Izgradnja i popravci gnijezda teških tonu traju desetak dana. Od materijala najčešće upotrebljavaju grančice različitih veličina, koje iznutra povezuju blatom, sijenom i perjem. Na obližnjim poplavnim pašnjacima u potrazi za hranom ponekad se mogu vidjeti i crne rode. Ta plašljiva srodnica bijele rode pretežno živi na rubovima gustih hrastovih šuma, a obje vrste dolaze u čigočki rukavac Tišinu, gdje se nalazi najbliži izvor vode u sušnim ljetnim vremenima.

DRUŠTVO I PRIRODA


Na suprotnoj je strani Čigoča mjesto Jasenovac, poznato po Spomen području Jasenovac, izgrađenom uz uži dio bivšeg koncentracijskog logora III Ciglana Jasenovac. Simbol spomen-područja je spomenik Cvijet, čiji je autor erudit Bogdan Bogdanović. Podsjetimo, konstrukcija spomenika izvedena je od armiranog betona. Sastoji se od temeljnog dijela sa šest niša razdijeljenih betonskim zidovima, u dnu kojih su oblikovani bazeni za vodu, središnjeg stupa, koji se nastavlja u razvijeni plašt cvijeta, te od šest trapezastih ploča koje se nastavljaju na stropni dio niša. Kripta spomenika obložena je pružnim pragovima, a na sjevernoj strani kripte je položena brončana ploča u kojoj su reljefno upisani stihovi iz poeme Jama Ivana Gorana Kovačića. Vezano uz sumornu povijest Drugog svjetskog rata, na stranici Javne ustanove Spomen područja Jasenovac piše: "Zbog svih jasenovačkih stradalnika Jasenovac je danas mjesto koje potiče na razmišljanja, učenja, istraživanja, mjesto izgrađivanja vlastitog stava i aktivnog otpora prema zlu i zločinu, ali i mjesto prihvaćanja vrijednosti ljudskog života i moralnih načela svojstvenih čovječnosti..."

Inače, prizemno gledajući, naselje Jasenovac simpatično je mjesto s dobrom slastičarnicom. Tu se valja zasladiti prije nastavka obilaska Parka prirode Lonjsko polje, koje površinom od 50.650 hektara čini najveće zaštićeno poplavno područje u Dunavskom slijevu. Od vodenih i poplavnih površina park uz Lonjsko čine Poganovo i Mokro polje te rijeke Sava, Lonja, Pakra i Strug. Uz rijeke i na poplavnim prostranim travnjacima pasu stada hrvatskog posavca, poznatog i kao posavski konj, posavski bušak i posavec. O njima je Ubi davne 1885. zapisao: "Zadovoljni i lošom krmom, priučni na sunčanu žegu, buru, kišu i snieg, prava su blagodat za predjele, gdje treba sad u vodu, sad u blato, a leti u silnu brznim kasom uzvitlanu prašinu."


Pasmina je ugrožena, a naporima uzgajivača iz godine u godinu genetika im je poboljšavana i populacija se obnavlja. Trenutno u Hrvatskoj ima sedam tisuća posavskih konja. Kako pasmina više nema primarnu radnu funkciju, koristi se u tradicijskim, agroturističkim, terapijskim i rekreacijskim djelatnostima. Poučnu Koščevu stazu Posjetiteljski centar Repušica uredio je i podredio posavskim konjima. Preporuka je uz Repušicu obići i Osekovo, gdje se Lonjsko polje najljepše stapa u Moslavačku goru. Na pola puta između ta dva mjesta postoji kapelica svetog Fabijana i Sebastijana sagrađena 1718. u tradicijskom stilu od hrastovih greda i planki. Krov joj je pokriven šindrom, a iznad glavnog pročelja uzdignut je zvonik. Status spomenika kulture dobila je 1964., a crkveni inventar upisan je u Registar zaštićenih kulturnih dobara Hrvatske. Arhitektonski, krajobrazno, duhovno i na druge načine to je jedan od najljepših religijskih objekata u Hrvatskoj koji snažno pobuđuje uspomenu na prohujalo vrijeme materijalizmom neopterećenog kršćanstva.

KEMIJSKA KUTINA


Kružni put Lonjskim poljem i širim retencijskim područjem Srednje Posavine valja završiti u industrijskoj Kutini. Grad je poznat po tvornici Petrokemija, svojedobno jednoj od deset najvećih tvornica mineralnih gnojiva u svijetu. Primarno izgrađena na mjestu čađare 1968., Petrokemija je proširena šesnaest godina poslije puštanjem u rad druge faze tvornice mineralnih gnojiva. Početkom 1985. tvornica je imala 4416 zaposlenih, najviše u svojoj povijesti. U prošlom je stoljeću kutinska Petrokemija zajedno s Rafinerijom nafte Sisak potpuno promijenila tradicionalni način života ljudi retencijskog područja Save. Novo tisućljeće donijelo je nove izazove, a sve bi trebalo dobiti na vrijednosti kada se ostvari prijedlog Ministarstva kulture da se Park prirode Lonjsko polje valorizira na najvišoj međunarodnoj razini prijavom UNESCO-u za uvrštavanje na Popis svjetske baštine u kategoriji mješovitog dobra pod nazivom Park prirode Lonjsko polje - živući krajobraz i nizinski poplavni ekosustav Srednje Posavine.

 
Piše: Dario MAJETIĆ
Jedinstveno ptičje carstvo

Ptice su danas jedna od najugroženijih vrsta na našem planetu. Park prirode Lonjsko polje s 250 zabilježenih ptičjih vrsta (od čega 134 gnjezdarice) jedno je od najvažnijih područja za ptice u Hrvatskoj, a 1989. stavljen je na popis Područja važnih za ptice - IBA područja (Important Bird Area). Za europske i svjetske razmjere tako velika zastupljenost ptica na relativno malom prostoru, od 506 km², daje sliku vrlo bogate ornitofaune. Lonjsko polje je važno gnjezdilište, zimovalište i obitavalište brojnih ptičjih vrsta.

113

vrsta ptica koje ovdje obitavaju ugroženo je na nacionalnom nivou

79

vrsta ugroženo je na europskom nivou

227

vrsta zaštićeno je Zakonom o zaštiti prirode Republike Hrvatske

133

vrste zaštićene su međunarodnim konvencijama (Bernska, Bonska, Wild Birds Directive)



(JU Park prirode Lonjsko polje/D.Ma.)

Voda pomaže, ali i odmaže
Poplava u Parku prirode Lonjsko polje važan je ekološki element, koji se može dogoditi u bilo koje doba godine. Razlog tome su visoki vodostaji rijeke Save i njezinih pritoka Lonje, Česme, Pakre, Struga, koji nastaju kao posljedica velikih oborina u Alpskom i Dinarskom gorju, kao i zbog oborinskih voda lokalnog područja. Zbog velikih vodenih valova Park prirode Lonjsko polje ima jako važnu ulogu u sustavu obrane od poplava za okolno stanovništvo. Prostranstva pašnjačkih površina počinju se puniti vodom i poprimaju izgled velike vodene retencije. Neposrednim djelovanjem vode na prostor Srednjeg Posavlja nastaje mozaik različitih staništa tipičnih za poplavljena područja, što je rezultiralo stvaranjem tipičnih obilježja Parka, kao što su poplavne šume hrasta lužnjaka i poljskog jasena, travnjaci, livade, močvarna staništa, kao i nastanak jaraka, kanala i nasipa kao rezultat dugogodišnjeg ljudskog utjecaja. Lonjsko polje jedno je od najvećih mrjestilišta ribe dunavskog bazena. Voda iz savskih pritoka utječe u Savu bez brana, gdje ribe mogu slobodno migrirati. Iz Dunava riba u proljeće kroz Savu migrira prema Lonjskom polju, gdje pitke vode nakon postupnog povlačenja poplave na pašnjacima čine stanište pogodno za razmnožavanje. Priroda Lonjskoga polja nastala je djelovanjem vode. Biljke, životinje, voda i čovjek funkcioniraju kao neraskidiva cjelina, ništa ju ne može razdvojiti. Možemo reći da je Lonjsko polje dobar pokazatelj prirodne ravnoteže i sklada ljudi i prirode. (JU Park prirode Lonjsko polje/D.Ma.)

Trenutno u Hrvatskoj ima sedam tisuća posavskih konja. Kako pasmina više nema primarnu radnu funkciju, koristi se u tradicijskim, agroturističkim, terapijskim i rekreacijskim djelatnostima...

Čigoč se može pohvaliti s četrdesetak gnijezda, u kojima zna biti i 200 bijelih roda. Isti par roda najčešće se vraća u isto gnijezdo, koje popravlja ili gradi novo ako je staro uništeno...

Podolska goveda više nisu radna marva, ali bršćenjem suzbijaju invazivne vrste grma čivitnjače, koji obrasta poplavne pašnjake potiskujući domaće vrste...

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

DR. SC. KREŠIMIR PETKOVIĆ REDOVITI PROFESOR NA FAKULTETU POLITIČKIH ZNANOSTI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Duboka država je batina s dva kraja u političkim borbama za hegemoniju koje premrežuju državu i društvo

2

RAZGOVOR: BOŠKO PEŠIĆ

Višestruka subverzija demokratske vladavine prava

3

TEMA TJEDNA: DUBOKA DRŽAVA

Mate Mijić: Postoji
politički utjecaj koji nije
ostvaren na izborima