Kultura
MJESEC HRVATSKE KNJIGE: GRADSKA KNJIŽNICA NOVA GRADIŠKA

Predstavljen rad pedagoga i autora te doajena panonske književne scene Ivana Slišurića
Objavljeno 16. studenog, 2023.

Književni i pedagoški rad Ivana Slišurića, jednog od uopće najstarijih članova Društva hrvatskih književnika, cijelom karijerom vezana uz Novu Gradišku, a također i doajena panonske književne scene, bio je u fokusu Mjeseca hrvatske knjige u organizaciji Gradske knjižnice Nove Gradiške.



Rad s mladima


Između šesnaest programa koje potpisuje ravnateljica Ernestina Straga Šašić program se Portreta Ivana Slišurića izdvaja jer je on, navedimo kao kuriozum, ne samo bio gimnazijskim razrednikom Ravnateljici novogradiške knjižnice, u svojoj posljednjoj nastavničkoj te razredničkoj ulozi iz 1987., nego je nastavnikom bio i brojnim roditeljima najvećeg dijela današnjih čitatelja. U programu Večeri spomenuto je i da su tisuće njegovih nekadašnjih učenika najžustriji i najodaniji čitatelji Knjižnice. Nekoliko je posjetiteljica, u razgovornom dijelu večeri, referiralo i svoje osječke studije humanistike.

Večer je bila oblikovana dvodijelno, autorovim kazivanjem o vlastitom radu i kazivanjem o Slišurićevu opusu redovitog profesora u trajnom izboru Filozofskoga fakulteta u Osijeku Gorana Rema. Sam je Slišurić u svojoj uvodnoj riječi podvukao da on inzistira kako njegov "opus" upravo ima obje te sastavnice pisanja - prosvjetara i pisca, dakle sam ne smatra svojim pisanim opusom samo svoje knjige poezije i proze, nego i pisanje koje je unio u mladež s kojom je desetljećima radio.

Profesor se Rem nadostavio, svojim dvadesetminutnim usmenim esejom, upravo na tu činjenicu Slišurićeva dvostrukog unošenja riječi i rečenica u primateljski svijet, jer je tim pedagoškim dijelom takvoga rada omogućio onima koji su ga slušali imati čime misliti - riječima, jezikom. Rem je na to dodao kako i Slišurićevih šest knjiga poezije od kojih su tri dominantno pjesme u prozi ("Mlađakom s usana" 2000. i "Munje i blagovijesti", 2006., "Stabla i drugi ključevi", 2015.), a ostale tri dominantnije u slobodnom stihu ("Prvo lice ljeta", 1980., "Minule ruke", 1997., "Odvremenjeni put", 2014.) također paze na zahtjevnost i ritam jezika te planiraju primateljskoj strani čitanja smjestiti se u glatke i profinjeno složene rečenice. Slično je, govori Rem, ili skoro sve baš ovako, u pogovoru knjizi Mlađakom s usana konstatirala senziblno pribrana Ivana Sudar, uočavajući kao mjesta uvira tih tekstova - i neologizme. Rem je izdvojio i dvije Slišurićeve knjige proze ("Anđeo na satu" iz 1998, i "Vugino zrcalo" iz 2022.) kao gotovo slično koncentrirane, jer njima i njihovu interesu za ruralne slike djetinjstva, zapravo važnije biva dovesti čitatelja do posljednje rečenice u kojoj će se baš jezično i naoko pomalo poetski neobično – primateljska pozornost naprosto odlično ritmički postaviti i "osjećati", s aktivnošću fine mislenosti.

Rem je istaknuo kako je Slišurić bio zaokupljen svojim pedagoškim radom te je pomalo natprosječno kasnije "ušao" u književnost, iako je i poznanički bio blizak s Želimirom Faloutom kao jednim od najjačih razlogaša, tj. pjesničke scene egzistencijalizma i fenomenologizma iz šezdesetih, a tome je i konceptu, jače filozofičnosti u pjesmama u prozi te ugodnoj nelagodi slobodnostihovnih pjesama, vidi se iz sada dostupnih sveukupno osam knjiga, pripadao i naš novogradiško-rešetarski autor.

Dragocjen pečat


Rem je naglasio i kako je uzbudljivo uvjerljivo Slišurićevo spominjanje osobnih imena i lokaliteta, koje čitatelj prima kao samu sugestiju pozitivne humanitetnosti iz prostora univerzalnog, a ne kao svjedočenje i "zbiljskim" krajevima i ljudima iako takva dimenzija čitanja nije nemoguća u kakvom krajnje privatnom ključu. Rem je tu dodao kako ti Slišurićevi signali, imena i lokaliteta, nisu nikakav jeftini autobiografizam, nego reljefnost jake organske komunikacije. Također, predstavljač Slišurićeva opusa osobito je u svojim završnim rečenicama upozorio na važnost za novogradiški kraj imati takvog pedagoškog mudraca i književnog kazivača pisca u svojem prostoru jer to gradu i prema gradu usmjerenom kulturnom životu donosi posebnu sofisticiranost.

Sam je Slišurić, šaleći se kao Remu usuprot, naveo kako mu je ipak jako važno što ga je dvotomna studija s antologijom pod nazivom Panonizam hrvatskoga pjesništva, najosjetljivije "pogodila" kada mu je odčitala koliko duguje i vraća svojemu podneblju, a dodao je i kako mu je dragocjen pečat u cijelom njegovu pisanju ostavio judeokršćanski obrazovni i iskustveni sloj te je program završio čitanjem pjesme Šalom, usput objašnjavajući pozitivan ton zagonetnih hebrejskih riječi.

Bliska i topla večer užića u Slišurićevu tekstu i publike koja je ostala duže razgovarati sa sudionicima programa, a zatim i otišla s programa puna dojmova o značenju i zavičaju knjige, riječi, dobre nastave i vedrine knjižnice.

Dejan Ivanković
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

DANI HRVATSKE GLAGOLJICE I GLAGOLJAŠTVA

U Pleternici okrugli stol “Glagoljica, pismo koje spaja”

2

PROMOCIJA KNJIGE IVANA MANCEA

Prva hrvatska tiskara doista je bila u Kosinju

3

KLOVIĆEVI DVORI

Golem interes za Meštrovića