Osijek
PUTNICA: LADA BUZUK BARTOWSKI, ODREDIŠTE: ARGENTINA

Od slapova i prašume do
Pariza Južne Amerike
prepunoga suprotnosti
Objavljeno 16. listopada, 2023.
OPUŠTENO SAM PILA KAVU NAVEČER ISPRED HOTELA U NACIONALNOM PARKU NE ZNAJUĆI DA NOĆU OKO HOTELA ŠEĆU PUME I JAGUARI

Vezani članci

PUTNICA: LADA BUZUK BARTOWSKI, ODREDIŠTE: KAMBODŽA

Zemlja siromašnih ljudi i beskrajne ljepote, iz koje poneseš duhovnu prtljagu

Naše je putovanje u Argentinu krenulo iz Zagreba, preko Frankfurta do Buenos Airesa, gdje smo odmah sjeli na avion za Iguacu, slapove koji se nalaze na samoj granici s Brazilom. Sve zajedno trajalo je 20-ak sati, s ozbiljnim kašnjenjem aviona iz Zagreba. Naime, nismo se još ni ukrcali u avion u Zagrebu, a u Frankfurtu nam je avion za Buenos Aires polazio za sat vremena. Bili smo sigurni da ćemo zakasniti. Ipak, imali smo sreće jer nas je avion u Frankfurtu čekao, pa smo stigli na njega sa zakašnjenjem od gotovo dva sata. Možete si zamisliti sreću putnika koji su sjedili u avionu dva sata i čekali nas. Nismo bili baš najomiljeniji na tom letu (smijeh).



Majka svih slapova



Cataratas do Iguacu, kako kažu u Argentini, ili Cataratas del Iguazu, u Brazilu, nalaze se na samom tromeđu Brazila, Argentine i Paragvaja, uvršteni su na listu sedam svjetskih čuda. Toliko su spektakularni da kruži priča kako je prva dama Sjedinjenih Američkih Država Eleanor Roosevelt, kada je prvi put posjetila Iguazu, povikala: "Jadna naša Niagara!"

Kada smo stigli na slapove Iguacu, smjestili smo se u hotel u samom nacionalnom parku, tako da smo s balkona naše sobe izravno gledali u to čudo prirode. Odmah smo dobili upozorenje da ne ostavljamo balkon otvoren jer majmuni znaju ući u sobu i krasti! Inače, nikada ne patim od jet laga, ali ovdje me baš uhvatio, tako da sam se probudila oko tri sata ujutro, a budući da je Borna spavao, odlučila sam otići dolje i popiti kavicu. Hotel je bio uspavan i čula sam samo glasove iz kuhinje, pa sam otišla tamo i pitala ih bi li mi mogli skuhati kavicu i da ću sjesti vani. Malo su me čudno gledali, nije mi bilo jasno zašto, tek kasnije sam doznala. I tako ja sjedim ispred hotela u nacionalnom parku, konobar mi donosi kavu i kaže: "Vi se ne bojite sjediti ovdje vani ovako u noći?" ZAŠTO? "Pa, gospođo, ovo je divljina i vrlo često u noći pume i jaguari znaju došetati skroz do hotela!" MOLIM!!!!!

Ujutro smo sjeli na autobus i odvezli se preko granice, na brazilsku stranu, do Foz do Iguacu, koji je od 1984. godine na UNESCO-ovu popisu mjesta svjetske baštine jer se u njemu nalazi jedan od najvećih i najdomljivijih slapova na svijetu, slapovi Iguacu. Njegovi do 80 m visoki brojni slapovi i kaskade nalaze se na mjestu gdje rijeka pada s više od 2,7 km dugog ruba visoravni Parana i čine jedan od najspektakularnijih slapova na svijetu. Više od polovine ukupne vode koju rijeka donese glasno se strmoglavljuje u dug i uzak ponor nazvan Vražje grlo (Garganta do Diablo). Ponor je dubok oko 80 m i širok oko 90 m. Lijevo od kanjona rijeka formira od 150 do 300 pojedinačnih slapova, koji se u kišnoj sezoni spoje u jedan divovski slap. Također, u njegovoj raskošnoj vegetaciji, nastaloj zahvaljujući bogatim oblacima vode sa slapova, obitavaju i mnoge vrste biljaka i životinja, kao što su papige amazonke i krokodili, tapiri, urlikavci, oceloti, pume, jaguari i kajmani, ali i ugrožene divovske vidre i divovski mravojedi. Sve to uz mnoštvo ploča s upozorenjima na opasnost susreta s jaguarom i pumom.


Područje oko slapova Iguacu nekoć je bilo dom mnogim plemenima, od kojih jedno priča priču o nastanku vodopada. Prema plemenu Guarani, svake se godine birala mlada djevojka da bude žrtvovana kako bi se udovoljilo bogu po imenu Mboi, golemoj zmiji koja živi u rijeci. Navodno je, kako se približavalo vrijeme žrtvovanja, bog Zmija ugledao mladu djevojku kako se igra uz rijeku i ludo se zaljubio u nju. Djevojčin mladić molio je starješine plemena da je poštede, ali starješine su odbile njegov zahtjev. U očajničkom pokušaju da spasi svoju djevojku, mladiću je pala na pamet ideja da njih dvoje zajedno pobjegnu. U dubokoj je noći oslobodio svoju djevojku i u mraku se dvoje ljubavnika ukrcalo u mali kanu te pobjeglo niz rijeku, uputivši se u nepoznato.

Naravno, ovaj loše isplanirani pokušaj bijega nije prošao nezapaženo od strane boga Zmije. Ugledavši dvoje ljubavnika, bog Zmija je pobjesnio i proderao se kroz rijeku jureći za njima, učinivši da rijeka nabuja, a uzburkane vode razbiju blatne obale. Bijesni bog Zmija rascijepio je zemlju ispod njih, mladić je izbačen iz kanua na obalu na sjevernoj strani rijeke i pretvoren je u palmu, a njegova djevojka u Đavolje ždrijelo i pretvorena je u stijenu. Tako je dvoje ljubavnika zauvijek ostalo razdvojeno, dječak kao palma na brazilskoj strani vodopada, a djevojka kao velika stijena koja leži iznad Đavoljeg ždrijela na argentinskoj strani. Kad sunce jako sja i rijeka je puna, vidi se duga koja povezuje stijenu s palmom i spaja dvoje tragičnih ljubavnika.

Stvarno formiranje slapova Iguacu jednako je nasilno kao u legendi. Krajolik je stvoren golemim vulkanskim i seizmičkim mehanizmima.

Osim ekstremnog razgledanja prašume, najbolji je dio bio kada smo sjeli u brze čamce koji voze kroz vodenu izmaglicu između brzaca impresivno moćne rijeke izbjegavajuči divovske podvodne stijene, a vrhunac je bio tuširanje života pod divovskim slapom. Stojiš pod zaglušujućom tutnjavom i grmljavinom mokar kao miš dok svi vrište jer ne znaju drugi način na koji bi izrazili ono što vide i osjećaju.

(Raz)otkrivanjeBuenos Airesa



Ako znate cijeniti nevjerojatno pripremljen odrezak i vrhunsko vino, onda je ovo grad za vas. Buenos Aires je grad izvrsne hrane, zgodnih ljudi, prekrasne arhitekture, vina, govedine, kulture, noćnog života i mode. To je Pariz Južne Amerike, ali s južnoameričkim žestokim karakterom.

Svaka četvrt ovog megalomanskog grada ima jedinstvenu vibru i razlikuje se od sljedeće. Ljudi su uglavnom obrazovani, zahvaljujući dobrom javnom obrazovanju i besplatnim sveučilištima, i jako se vole družiti. Ekonomski imaju fiskalne probleme, ljevičarsku vladu, neobuzdanu inflaciju i crno tržište. Sirotinje ima na svakom koraku, a na ulicama bez igdje ičega žive cijele obitelji. Posebno mi je bilo tužno gledati svaki dan u blizini našeg hotela jednu obitelj koja živi u parku i u fontani pere suđe od ručka. Grad je prepun policije u pancirkama i s dugim cijevima, voze se u oklopljenim pick-upovima. Ispred gotovo svake bolje zgrade, hotela ili trgovine stoji naoružana policija, a sve su stambene zgrade i bolje trgovine potpuno zaključane i imaju čuvare na ulazu. Grad je generalno skup, svi su proizvodi koji nisu iz Argentine daleko skuplji nego u Europi, a u trgovinama kada kupujete, makar samo bocu vode, traže vas putovnicu i kopiraju karticu. Ne znam zašto, to nismo uspjeli doznati. Jedan nam je Argentinac rekao da kada žele kupiti dolare u Argentini i putovati u inozemstvo, moraju poslati zahtjev vladi kamo, kada i zašto idu na putovanje.

Mi smo bili smješteni u u rezidencijalnom dijelu grada Recoletam, gdje su smještena veleposlanstva, stare vile i luksuzne trgovine. To nam je bila dobra polazna točka za sve ostale destinacije u gradu koje smo htjeli obići. Grad je golem i da bi ga doista dobro obišao, trebaju ti tjedni i mjeseci. Naravno, postoje dijelovi grada za koje smo bili upozoreni da u njih ni u najvećem ludilu ne pokušavamo ući. To su dijelovi grada u koje čak i policija, kada želi ući, mora se najaviti. Ako slučajno uđete u takvu četvrt, u nekoliko će minuta svi znati koliko ste visoki, koje cipele imate, kakav sat nosite... nekoliko minuta poslije ostat ćete bez svega, a u najboljem slučaju završit ćete goli na autocesti, ako vas ne proguta mrak za sva vremena.

Na pet minuta od hotela nalazi se groblje Recoleta, koje se ubraja u top tri atrakcije grada, podignuto 1822. godine. To je grad za sebe, sadrži velike kvartove odvojene alejama i ulicama koje su paralelne i okomite jedna na drugu. Tu se nalazi više od 6500 različitih kipova, kripti i mauzoleja, a tu počivaju neke od najvažnijih ličnosti iz argentinske povijesti: nobelovci, ratni heroji, predsjednici... Tu je pokopana i Eva (Evita kako su je od milja zvali) Peron, prva predsjednica Argentine koja je zagovarala žensko pravo glasa i radnička prava, za neke sveta pobornica socijalne pravde, za druge samoživa manipulatorica. Godine 1971. tijelo Evite Peron ekshumirano je i odneseno u Španjolsku, gdje su argentinski ex predsjednik Juan Peron i njegova nova žena čuvali leš u svojoj dnevnoj sobi!! (Poslije je tijelo vraćeno u grobnicu). Na groblju živi golem broj mačaka, što Argentinci objašnjavaju činjenicom da su te životinje povezane s drugim svijetom i često vide ono što ne percipira ljudsko oko i mozak.

Najšira ulica na svijetu



Posebno me ostavila bez riječi najšira ulica na svijetu - Avenida 9 de Julio ime je dobila po datumu kada je Argentina postala neovisna država, 9. srpnja 1816. godine. Sastoji se od čak 14 trakova, široka je 140 metara i doista je pothvat prijeći ju, pa se zato negdje u sredini nalazi zeleni pojas na kojem možete odmoriti prije nego što nastavite dalje. Potrebno je bar deset minuta da je prijeđete jer morate pričekati na dva ili tri semafora. Na kraju ulice nalazi se simbol grada - gradski obelisk.

Buenos Aires je grad u kojem ljudi vole i cijene hranu, a poznat je po odresku i talijanskoj hrani. Gotovo u svakom malom kafiću, pekarnici ili restoranu čovjek može očekivati, ali i dobiti ​​dobar obrok. Puerto Madero je novorazvijeno područje grada uz rijeku, koje je desetljećima bilo prazno i ​​nerazvijeno. Sada je revitaliziran blještavim klubovima, vrhunskim restoranima i zanimljivim ljudima. Skupo je u odnosu prema ostatku grada, ali ondje smo pojeli najbolji odrezak u životu. Argentinska je teletina neusporedivo bolja od europske - ne znam je li u pitanju vrsta krave, način uzgoja i prehrane ili način pripreme, ali argentinska je teletina senzacionalna. Posebno je cijenjen komad mesa koji se zove matambre, što bi doslovno značilo "ubiti glad".



La Boca je četvrt u siromašnom dijelu Buenos Airesa. Tu su se prvi naselili Talijani i Španjolci koji su radili u luci i otamo krali boju kojom su bojili svoje kuće. Budući da su krali kako je koje boje bilo, na kraju su dobili savršenu šarenu pozornicu u kojoj je gotovo svaka kuća drukčije obojena, mnogi su zidovi oslikani ili imaju instalirane zanimljive skulpture. Bordeli La Boce rodno su mjesto tanga koji je nastao iz oponašanja interakcije prostitutke i njezina svodnika. Zabavljali smo se i plesali na ulici s plesačicama koje su nosile crvene haljine s visokim prorezom sa strane i zlatne cipele, a muškarci su nosili svilene košulje s volanima.

Kada smo krenuli iz hotela, upozorili su nas da se prije mraka vratimo, da ne skrećemo u sporedne ulice i da do stadiona La Bombonera obavezno uzmemo taksi. Ovaj kvart živi za nogometni klub Boca Juniors, za koji su vjerojatno čuli čak i oni koji nemaju pojma o nogometu.

Na svakom koraku nalaze se murali na zidovima u počast Božjoj ruci - Diegu Maradoni. Kako smo šetali po Boci, ugledala sam ulicu dugu stotinjak metara koja vodi ravno do stadiona, pa nam nije bilo jasno zašto bismo uzeli taksi i vozili se kad je stadion ispred nas. Stoga smo se zaputili prema njemu pješice, no nakon 30 metara bilo je jasno, ali povratka nije bilo, da smo trebali poslušati savjet. Iz kuća su počeli izlaziti nabildani muškarci obrijanih glava, svi su nas gledali ispod oka, cijela se ulica uskomešala. Borna mi je rekao: "Ne vraćamo se, hodaj ravno, samouvjereno, dignute glave, pa što bude." Uspjeli smo stići do cilja, vjerojatno su tipovi bili u šoku što smo se usudili proći, ili su mislili da smo luđi od njih, pa nas nisu dirali. Poslije su nam u hotelu rekli da nismo normalni i da nas je sam Bog sačuvao.

Gaučosi i najbolji roštilj



Jedan smo cijeli dan proveli na farmi Estancia La Republica, koja se prostire na 3500 ha, sa 3700 konja i 45.000 goveda koje žive slobodno u pampi. Ovdje neponovljivi gauči žive i rade isto kao što su radili i prije 200 godina, priredili su nam ludu feštu uz argentinski roštilj - assad koji tradicionalno traje12-ak sati. Tradicija sporo pečenog mesa popraćenog zeljastim chimichurri umakom argentinski je način pečenja i jedan je od najukusnijih stilova roštilja na svijetu.

Estancia La Republica autentični je argentinski poljoprivredni i stočarski ranč gdje se odvija svakodnevni život na njihovim poljima i gdje smo saznali zanimljive priče iz života gauča. Ranč se nalazi 60 kilometara od Buenos Airesa. Nazočili smo jedinstvenoj konjičkoj predstavi u svijetu - Estancia La República Equestrian Art Squad - koja je dobitnik svih vrsta nagrada i priznanja za više od 30 godina međunarodnog iskustva. U predstavi konji, jahači i plesači, u pončima i tipičnoj opremi, odaju počast argentinskoj kulturi, glazbi, plesu i tradiciji. U predstavi smo gledali kako gaučosi demonstriraju svoje nevjerojatne vještine, skaču s konja na konja, stoje na njima, ali i kako konji stoje na gaučosi, potom hvatanje stoke lasom, utrke, čuvanje stoke... Nakon predstave družili smo se s gaučosima i konjima. Jedan gaučos (koji mi je po visini bio do ramena) stajao je na konju pokraj mene, odjednom se sagnuo i jednom me rukom podigao sa zemlje i smjestio na konja ispred sebe. Doista sam bila zapanjena tom njegovom snagom i spretnošću.

Konj je na ovoj farmi u prvom planu, tu već 35 godina uzgajaju konje u potrazi za genetskom izvrsnošću. Njihova je pasmina Criolla najviše puta u povijesti osvojila nagradu "Najbolja kobila godine". Na kraju dana počela je prava zabava, tradicionalna glazba, narodni plesovi, pjesma do ranih jutarnjih sati uz tradicionalni argentinski roštilj, fernet alkoholno piće slično jegeru koje se služi na hrpi leda, a ako u njega dodajete kolu, ne smije se ni slučajno napraviti pjena.

Povratak u hotel bio je organiziran autobusom, a kako su svi bili iscrpljeni od cijelog dana provedenog u ludoj zabavi, većina je spavala. Ja sam bila budna i gledala sam kroz prozor, doživjela sam kasnonoćni ili ranojutarnji Buenos Aires u svojoj punoj okrutnosti. Tisuće i tisuće beskućnika, šatori, vreće za spavanje, plastične vreće, kolica, torbe, deke i ostala imovina beskućnika, kao i njihovo smeće, protežu se uz cestu po cijelom Buenos Airesu.

Ovo je definitivno grad suprotnosti, s jedne strane ceste elita pije šampanjac i jede kavijar, a s druge beskućnici spavaju na pločniku - doslovno!


 

Piše: Lada BUZUK BARTOWSKI

ZANIMLJIVOSTI O ARGENTINI

 

Ime Argentina potječe od latinske riječi “argentum”, što znači srebro.


Papa Franjo nekada je radio kao izbacivač u jednom noćnom klubu u Buenos Airesu.


Ernesto Che Guevara obično se povezuje s Kubom i kubanskom revolucijom, no on je podrijetlom iz Rosarija u Argentini.


Vlasti grada Rosarija, iz kojeg dolazi Lionel Messi, zabranile su roditeljima da daju svome djetetu ime Messi, jer ih je bilo previše.


Za vrijeme nogometnih prvenstava učenicima i studentima je dopušteno ne pohađati nastavu, samo da ne bi propustili tako značajan događaj.


Argetina ima najveći broj psihijatara po glavi stanovnika.


Ispijanje mate čaja smatra se pravim ritualom. Piju ga iz jedne posebne posude sa slamkom. Ako vas Argentinac pozove na šalicu mate čaja, želi vam pokazati svoju simpatiju.


Ulice Buenos Airesa nisu sigurne. Ovdje se stalno događaju otmice, pljačke banaka i trgovina, krađe automobila.


U slučaju razvoda, djeca obično ostaju s očevima.


Godine 2001. četiri predsjednika su smijenjena u samo 12 dana.


Argentina se proteže kroz tri klimatska pojasa od toplog tropskog područja na sjeveru preko umjerenog pojasa u središnjem dijelu sve do oštre hladne klime subpolarnih karakteristika na krajnjem jugu.


Najvažnija je rijeka Rio De La Plata čija je širina 40-200 km (Drava u Osijeku je široka pedesetak metara).

O AUTORICI

 

Lada Buzuk Bartowski završila je Agronomski fakultet u Zagrebu i radi kao konzultant za EU fondove u vlastitom poduzeću. Oduvijek, kaže, voli pokret i lutanje, nemirna je duha, Osijek joj je još kao djevojčici bio kao kutija šibica.

"Putovanja su moj ekran u svijet pun bogatstva naroda, rasa, kultura, jezika i običaja.

Upoznavanje različitih dijelova svijeta širi obzore, propitkuje našu tolerantnost i shvaćanje raznolikosti koja nas okružuje. Upoznavanje ljudi, života i kultura s druge strane svijeta obogaćuje perspektivu, razbija predrasude i razvija empatiju. Putovanja su me promijenila i omogućila mi da sagledam svijet i sebe iz posve drugog kuta. Netko troši novac na parfeme, netko na dizajnerske cipele i torbice, ja ga volim potrošiti na putovanje. Sreća koju osjećam kada putujem s vremenom se još povećava jer ta iskustva postanu dio mene i izgrađuju moj identitet", kaže o svojoj putoholičarskoj strasti.

Ladi je ovo druga putopisna reportaža za Glas Slavonije, prva je bila jednako sjajna o Kambodži.

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TANJA I VALENTIN HORVATEK, UDOMITELJI

Mališanima smo dali dom,
ljubav i sigurnost, zbog
njih možemo biti roditelji

2

GOST SUSRETA UGODE DAMIR DOLEŽAL, PRAVNIK I ZALJUBLJENIK U FOLKLOR

Ponosan na ljubav prema zavičaju i domovini, koje su predstavljali svijetu

3

GRADONAČELNIK ISPUNIO OBEĆANJE

Azilu za pse umjesto tri sada 17 kilovata snage