Nakon što je predsjednica Europske komisije (EK) Ursula von der Leyen održala prošloga tjedna svoje posljednje obraćanje o stanju Europske unije na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu, otvorilo se niz novih pitanja, ali i ponavljalo "gradivo" vezano uz aktualna krizno razdoblje.

Šefica Europske komisije izložila je svoje političke prioritete za sljedeću godinu i istaknula dosadašnja postignuća, sve u znaku izbora za Parlament u lipnju sljedeće godine. Prva žena na čelu Komisije u povijesti iskoristila je posljednji govor i da pokaže kako je ostvarila obećanja iz 2019., kad je izabrana. Kako je iščitala većina političkih analitičara, glavni naglasak bio je na proširenju EU-a i pitanju nove geopolitičke Europe, uz očekivano ponavljanje poruke da EU čvrsto stoji iza Ukrajine i suprotstavlja se agresiji Rusije svim dopuštenim sredstvima (sankcije prema Rusiji, financijska i vojna pomoć Ukrajini).



U sjeni ukrajinskog rata iznova je aktualizirana tema novog proširenja EU-a, koje je dugi niz godina bilo u nekakvoj paralizi. Sad je očita želja da se stvari mijenjaju, a to je jako važno za stabilizaciju Europe. U nastupu je von der Leyen zagovarala i proširenje i produbljenje. Svakako puno toga ovisi i o reformama u zemljama kandidatima kao i naravno u samoj Uniji koja se sa strukturom kakvu ima za sada ne može nositi s 30 i više članica. Želja je novo proširenje, ali bez izmjene Ugovora iz Maastrichta, što je zapravo nemoguće. Naime, daljnje proširenje zahtijeva promjenu spomenutog temeljnog ugovora Unije, koji se mijenja samo uz jednoglasnu potporu svih 27 država članica i uz potporu građana na referendumima u nizu njih. No sada se proširenje, zbog Ukrajine, sve više percipira kao nešto što se mora dogoditi. Nešto što predstavlja "zov povijesti" na koji EU mora odgovoriti, kako je poručila i von der Leyen: "Povijest nas sada poziva da radimo na dovršetku naše Unije... Moramo postaviti viziju za uspješno proširenje. To znači da moramo odgovoriti na praktična pitanja o tome kako će Unija s više od 30 država članica funkcionirati u praksi... Zbog toga Komisija počinje preispitivati niz politika prije proširenja, da se vidi kako svako od tih područja prilagoditi široj Uniji."

Dakle, proširenje EU-a - da, ali kako, kada i s kim - zapitali su se analitičari Bruxellesa. No tu je Von der Leyen bila najjasnija: "Budućnost Ukrajine je u našoj Uniji, budućnost zapadnog Balkana je u našoj Uniji, budućnost Moldavije je u našoj Uniji"! U tom smislu, očigledno je da će EK u listopadu najvjerovatnije preporučiti otvaranje pristupnih pregovora s Kišinjevom i Kijevom već do kraja godine, kao što je očigledno i da će se nastaviti s pritiscima na Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Srbiju da porade na pripremama za pristupne pregovore. Šefica EK nije govorila o budućem EU-u od 33, 35 ili 37 članica, nego je spomenula 30+. Drugim riječima, igrala je na sigurno, primjećuju analitičari. Također nije spomenula nikakve vremenske okvire, za razliku od predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela, koji je prije nekoliko tjedana hrabro predložio da EU mora biti spreman za proširenje do 2030. godine. Umjesto toga, ponovo je igrala na sigurno i držala se neodređenog stava Bruxellesa o tome kada se nove članice mogu pridružiti: "Pristupanje se zasniva na zaslugama - i Komisija će uvijek braniti ovaj princip." Inače, jedna od najvećih dihotomija EU-a je "produbljivanje ili proširenje Unije", odnosno stalna debata u briselskim hodnicima i u glavnim gradovima članica EU-a o tome da li proširiti klub ili povećati suradnju među sadašnjim članicama u različitim područjima kao što je ekonomija (zajedničke valute ili zajedničke euroobveznice) i vanjske politike (odluke većinom glasova umjesto jednoglasno o, na primjer, sankcijama), uz pitanje može li se to sve ostvariti. Von der Leyen je naravno rekla da se oboje može dogoditi u isto vrijeme...

Idemo dalje pa navodimo još neke znakovite naglaske iz govora Ursule von der Leyen. Između ostalog, i već spomenutog, predsjednica EK-a pohvalila se da je Komisija kojoj je na čelu uspjela smanjiti migracijske tijekove te je poručila da "migracijama treba upravljati", što podrazumijeva kako jedinstvo unutar EU-a, tako i suradnju s partnerima. Dala je i podršku ulasku Rumunjske i Bugarske u Schengen: "Posebno bih željela zahvaliti Bugarskoj i Rumunjskoj što su nam pokazale put i bile primjer dobre prakse u području azila i vraćanja migranata. One su dokazale da pripadaju šengenskom području. Stoga se pobrinimo da napokon i postanu njegov dio, bez odgađanja", zaključila je von der Leyen.

Nadalje, gotovo tri četvrtine obraćanja bilo je fokusirano na već zacrtane prioritete EU-a: mlade, obitelji, industriju i poljoprivrednike. Govorila je o Zelenom dogovoru EU-a, pokušaju da se Europu učini prvim klimatski neutralnim kontinentom do 2050. godine. Govorila je i o tome kako Rusija predstavlja neposrednu opasnost za EU, no jasno je da je EU, baš kao i SAD, dugoročno sve zabrinutiji i zbog Pekinga. Von der Leyen je ponovo odbacila strategiju Washingtona o "razdvajanju" od kineske ekonomije, naglašavajući nešto blaži pristup Unije "o prekidanju ili ograničavanju poslovnih odnosa". Ali povećani oprez definitivno je bio vidljiv. Požalila je što su globalna tržišta "sada preplavljena jeftinijim kineskim električnim automobilima", a cijene su niske zbog golemih državnih subvencija i najavila je da će EK pokrenuti istragu protiv subvencija električnih vozila koja dolaze iz Kine.

I na kraju svog govora predsjednica EK još jednom se dotaknula Ukrajine. "Bit ćemo uz Ukrajinu na svakom koraku. Koliko god bude potrebno", izjavila je i potresno dodala da je četiri milijuna Ukrajinaca koji su do sada tražili utočište u EU "dobrodošlo i sada jednako kao i u onim prvim sudbonosnim tjednima" prije nego što je objavila da će EK predložiti produženje privremenih mjera zaštite za Ukrajince u EU-u do 2025. godine, omogućavajući im pristup stanovanju, zdravstvenoj zaštiti i tržištu rada. Ono što je, međutim, u govoru nedostajalo jesu bilo kakvi novi prijedlozi o tome kako oslabiti Rusiju. Nismo čuli ništa novo glede dodatnih sankcija EU-a prema Rusiji, o oduzimanju ruske imovine u Uniji ili o potrebi slanja više oružja Ukrajini.

Bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Miro Kovač također je komentirao govor predsjednice von der Leyen. "Ona je to lijepo posložila, dotaknula se mnogih stvari. Na kraju je bila dosta i eksplicitna, govorila je o Ukrajini... Sve su to dosta, za običnog čovjeka, apstraktne teme, osim možda Ukrajine", rekao je Kovač. Osvrnuo se i na govor Manfreda Webera, predsjednika kluba zastupnika Europske pučke stranke, za kojeg je rekao da je bio veoma konkretan. "On je rekao ono što najviše muči ljude u Europi, EU, pa tako i u Hrvatskoj. I rekao je što bi trebalo napraviti. Prvo je spomenuo borbu protiv inflacije. Drugo, govorio je o migracijama općenito, migracijama u Njemačkoj, a vidimo izazove i u Hrvatskoj. I treća tema, to je europska obrambena zajednica. Idemo svoje vojske bolje koordinirati, idemo napraviti europske obrambene snage", kaže Kovač. Poručuje i kako ga ne bi iznenadilo da se von der Leyen ponovno kandidira za predsjednicu EK-a. "Ona je vrlo vješta žena. Osim ovog govora koji je bio revijalan, to je bila i neka vrsta najave kandidature", smatra Kovač.



Sve u svemu, očito je da je nakon četiri najteže krizne godine pred EU-om niz izazova i puno posla. To se naravno tiče i hrvatske pozicije u EU-u, kao najmlađe članice, koja je u deset godina znatno napredovala, ali uvijek se može bolje i više. Zapravo je govor Ursule von der Leyen, koji nam je bio povod za ovotjednu temu, otvorio glavno pitanje - može li se Unija kakva je danas održati sutra? Većina analitičara i komentatora reći će da ne može, odnosno da se mora restrukturirati, revidirati i još više proširiti, jer sadašnji model samodostatnosti, u novim geopolitičkim i geostrateškim okolnostima nije više dugoročno održiv, ni u ekonomskom, ni u sigurnosnom, ni općenito u društvenom i političkom smislu. Drugim riječima, temelji EU-a jesu čvrsti, ali nadgradnja je izazov vremena u kakvom živimo i ona se nameće kao neizbježna opcija za blisku i daljnju budućnost. Bit će to teška zadaća, obveza i odgovornost za novo vodstvo EU-a od iduće godine, nakon izbora...