Poštovana gospođo E., pišem Vam ovo pismo s nadom da ćete ga pročitati i da ćete na njega pozitivno odgovoriti.

Naime, moji prijatelji s jugoistoka (nazovimo ih tako) jako Vas uvažavaju i rado bi bili dijelom salonskih zabava koje Vi tako znalački organizirate za odabranu gospodu i njihove pratilje. Oni se pomalo ustručavaju javiti se izravno Vama, što je također svojevrsno iskazivanje strahopoštovanja prema Vašem utjecaju na živote svih onih koji su postali dio Vašeg društva. Zato Vam, u njihovo ime, pišem ovo pismo.

Vašoj dokazanoj ljubaznosti posebno skrećem pozornost na jednog svog prijatelja koji je nedavno pretrpio teške traume i kojemu je gotovo mantrom postala rečenica: "Ja BiH volio biti dio društva gospođe E!". Eh, s koliko on žudnje govori o Vašoj ljepoti, Vašoj sklonosti prema umjetnosti i umjetnicima, Vašim nadaleko poznatim nedostižnim manirama, gospođe koja je sve prošla i koja sve zna.

Smilovali biste se mojim prijateljima s jugoistoka, jer u njima teče krv koju je još Goethe prepoznao. Oni su pjevali i ginuli braneći Vašu čast, čak i onda kada ste Vi poželjeli upravljati beskrajnim ljepotama neba, mora i zemalja u kojima žive moji prijatelji u čije ime sam slobodan poslati Vam ovih nekoliko redaka. Među njima ima velikih glazbenika, književnika, znanstvenika, koji su ti se potajice udvarali svojim stihovima, operama, oratorijima, svojim književnim djelima nadahnutim upravo Vašom ljepotom i Vašim iskustvom. O kako bi rado svi oni bili dijelom Vašeg odabranog i privilegiranog društva.

Ja ih, poštovana gospođo E., ohrabrujem u njihovoj namjeri. Vaši su saloni uistinu mjesta ponajljepše umjetnosti svih vremena. S njihovih zidova promatraju nas neizrecivo lijepa i nemjerljivo vrijedna umjetnička djela. U njima se svira glazba za koju treba imati kultivirano, educirano, da tako kažem odnjegovano uho. Zgrade u kojima su ti saloni vrhunac su arhitekture svih vremena i predstavljaju nedostižni ideal. Skulpture u njima predstavljaju neprevaziđeno jedinstvo materijala i duha. O retorici, etikeciji i općenito uljuđenosti gospode koja u njima provodi svoje dragocjeno vrijeme - ne treba posebno govoriti.

Vi ste u središtu svih razgovora, svih očekivanja, svakog uzdaha za boljim sretnijim ili barem mirnim životom. I tu Vam želim skrenuti pozornost na neke činjenice koje Vam uglavnom prešućuje gospoda iz Vaših salona: Vi ste san svih onih od kojih su oduzimali vrijednosti da bi se Vama dodvoravali. Vaši su muzeji podsjetnik na hrabre znanstvenike, ratnike, misionare duha i umjetnosti, koji su se za Vašu ljubav upuštali u nerijetko nečasna prikupljanja lijepih i vrijednih predmeta koji su nekada pripadali svijetu, a danas samo Vama.

U Vaše su ime učinjene mnoge nečasne stvari. Pozivajući se na Vašu ljepotu, kultiviranost Vaše nježne umjetničke duše, na tradiciju i vrijednosti koje zagovarate - nerijetko su rađene stvari koje bi Vas, da znate za njih, užasnule.

Ne priliči naravno ovom pismu preporuke da navodim historiju zla učinjenog u ime Vaših ideala. U svakom zlu, kako Vi često kažete, ima i nešto dobra. Veličanstvenih zdanja i veličanstvene kulture ne bi bilo bez mecena spremnih na sve.

Jer, moglo bi se to i ovako reći: Što su milijuni nepismenih i neobrazovanih, pa ako hoćete i nedostojnih Vaše milosti, u odnosu za veličanstvena zdanja nove europske prijestolnice. Koliko su sitne istina brojčano velike žrtve neke Afrike ili nekog Bliskog istoka u odnosu na svete visine francuske ili engleske kulture? Što predstavljaju neobuzdani konjanici američkih prerija u odnosu na civilizaciju koja danas upravlja svijetom, a koju su izgradili čestiti posjetitelji Vaših salona? Konačno, što znači ta neuredna raznolikost folklora malih naroda u odnosu na Vaše matrix udvarače oblikovane i unificirane prema standardima upravo Vaše njegovane duše?

Poštovana gospođo E., ni danas Vam nije lako. Nije jednostavno sačuvati dušu, a biti na strani salonskih moćnika koji pokreću nepravedne osvajačke ratove. Oni se pozivaju na Vas i Vaše vrijednosti, a misle samo na svoj profit. Oni govore o tradiciji, a na umu im je samo tradicija širenja moći. Oni govore o slobodi i pravima, ali pritom misle na privilegije koje su stjecane generacijama. Njima su usta puna građanskih sloboda, ali su im ruke crvene od krvi onih koji se nisu uspjeli probiti do Vaših dvora.

Danas ste, poštovana gospođo E., u situaciji da podržavate sumnjive nakane gospode iz Vaših salona. Vas kao da se više i ne pita. Nekada odana gospoda tjeraju Vas danas razmišljati o rasprodaji obiteljskog srebra. Traže od Vas da bespogovorno podržavate bratoubilačke ratove i da pritom tvrdite da se njima brani Vaša čast. Nije Vam lako.

Posluga se odmetnula. Vaši matrix službenici nemaju previše smisla za ljepotu Vaše duše i Vašega duha. Oni su se osamostalili i trguju Vašim slavnim imenom. Uvijek isto obučeni s uvijek istim frazama putuju svijetom zagovarajući vrijednosti u koje više ne vjeruju. U svojim ste dvorima danas, poštovana gospođo E., Vi zapravo uspavana Trnoružica koja čeka svog princa da je poljupcem oslobodi ukletoga sna. Hoće li on doći? To sigurno ne ovisi o gospodi u crnim odjelima i sa crnim naočalama.

Poštovana gospođo E., završavam ovo pismo/preporuku jednom možda čudnom slikom. Podsjećam Vas na činjenicu da se duh i duša pa i um jednog od najvećih umova Vaših salona, duh velikog i nedostižnog Goethea nadahnjivao divanima Istoka. Njegova je riječ postajala ljepšom, punijom i smislenijom nakon druženja s poezijom i vjerom ljudi Istoka (pa i mojih prijatelja s jugoistoka). Budite i Vi gospođo E., veliki i pravedni. Protresite malo svoje grane. Pritvorite svoja vrata uniformiranoj lažnoj gospodi i otvorite se nadahnjujućoj istini koja živi u blizini Vaših dvora.

S nadom da ćete u pravom ozračju tumačiti moje riječi i da ćete pozvati moje prijatelje s jugoistoka u salone u kojima se kroji duh svijeta...

Srdačno Vaš S. A.