Winston Churchill već je 1946. predlagao da se formiraju - prema uzoru na SAD - Sjedinjene Države Europe, a Robert Schuman, francuski ministar vanjskih poslova je četiri godine poslije konkretniji, te predlaže ujedinjavanje francuske i njemačke industrije čelika, pa se taj dan obilježava kao Dan Europe - podsjeća Romana Jerković, zastupnica (SDP, S&D) u Europskom parmamentu, te dodaje:

- Dakle, europske integracije započele su početkom pedesetih, a formalno udruživanje u ekonomsku i političku uniju, pod imenom Europska unija četrdesetak godina poslije. Ali ni danas nije realiziran projekt Europe kakvom ju je vidio Churchill. I to je po nekima i najveći problem, a po nekima - prednost.

Krenut ću s prednostima Europske unije u kojoj je 27 zemalja, a među njima, na našu sreću i ponos, i Hrvatska. Ujedinjena Europa - pitanje je je li dovoljno ujedinjena - njezinim članicama, ali i čitavom (starom) kontinentu daje veću sigurnost, veću otpornost, lakše "preživljavanje" u okrutnim vremenima neoliberalnom kapitalizma, što se nije dovoljno ozbiljno shvaćalo u Ujedinjenom Kraljevstvu, koje je EU napustilo na kraju siječnja 2020. godine. Prednost EU-a, odnosno dijela ujedinjenih država u EU-u, u zajedničkom je tržištu rada, proizvodnje, plasiranja roba i usluga. Prednost je u razvoju Europe, jer Europa je jaka i otporna onoliko koliko su jake i otporne na mnoge i sve veće izazove njezine najslabije, odnosno najnerazvijenije članice. A one su, sudjelovanjem u zajedničkim procesima, sudjelovanjem u zajedničkim politikama, od kulturnih, preko zdravstvenih do gospodarskih, profitirale na mnogo načina. Kao što su njihovim razvojem profitirale - čak i mnogo više - one razvijenije članice EU-a.

Države koje su bile do devedesetih iza željezne zavjese, a danas su članice EU-a, napravile su ulaskom u EU nevjerojatan skok. Nažalost, među njima nije i Hrvatska, koja - naravno - nije bila iza željezne zavjese - ali je pripadala socijalističkom bloku. Zajedničko tržište je i prednost, ali i mana. Prednost za gospodarski jake, a mana za gospodarski slabije države, u kojima stagnira proizvodnja - poput Hrvatske - a jačaju uvoznički lobiji. EU bi trebao postojati i zato da se i ekonomski najslabije države razvijaju, što vrlo često nije u interesu razvijenijih članica EU-a, odnosno korporacija koje djeluju u tim državama.

Da se opet vratim na ideju Churchilla; jedan od nedostataka EU-a je - vidi se to po ovoj posljednjoj ratnoj krizi, agresiji Rusije na Ukrajinu - zajednička obrana. A zajedničke obrane ne može biti ako nema zajedničke vojske. NATO nije zajednička oružana snaga, već je to asocijacija niz nacionalnih vojski s drastično različitim spremnostima za obranu. O tome u budućnosti treba ozbiljno razgovarati unutar EU-a, ako EU ne želi postati američka kolonija. Ako je njegova vojna kolonija, onda je i ekonomska. Partnerstvo da, ali i konkurentnost. Velika mana EU-a je nejednaka demokratičnost u članicama EU-a. Zapravo, u nekim državama EU-a demokracija se sustavno suspendira i uspostavlja se autokratski model vladanja. Vodstvo EU-a prema tim zemljama nastupa odveć mlako, neodlučno, ziheraški, što pak šteti cijeloj Europskoj uniji. Koja je nasušna potreba i Europi i svijetu. Jer, bez jakog EU-a nema ni stabilnijeg svijeta, što su počeli shvaćati i u Ujedinjenom Kraljevstvu, čiji bi se građani danas na referendumu odlučili za ostanak u Uniji. Čini mi se da se EU posljednjih godina birokratizirao te da često slijepo slijedi svog najvećeg i najmoćnijeg partnera SAD, umjesto da vodi svoju politiku, politiku koja je u interesu građana EU-a.

EU je preživio nekoliko kriza dosada (Brexit, recimo), no kako se na njegovu stabilnost (političku, ekonomsku...) odrazila prvo pandemijska kriza, pa sada i ukrajinski rat sa svim posljedicama koje je taj sukob donio Uniji i Europi u cjelini, uključujući i RH? Drugim riječima, je li razdoblje kroz koje je EU prolazio (i još prolazi) posljednje tri godine najteže od njegova osnutka?

- Po meni bi trebalo početi poduzimati ozbiljne korake da se Ujedinjeno Kraljevstvo vrati u EU, jer njegovim odlaskom iz EU-a, oslabio je i EU, ali je oslabilo i Ujedinjeno Kraljevstvo. Kažete da smo preživjeli nekoliko kriza! Jednu jedva, s velikim žrtvama. Pandemiju smo dočekali, i kao članica EU-a, ali i kao EU u cjelini poprilično nespremno. Reagiralo se, po meni, presporo i kaotično, a naročito se to odnosi prema farmaceutskoj industriji koju je naša nespremnost itekako nagradila velikim, nepoštenim profitima. O kojima bih voljela više čuti. To ne smije biti "vojna tajna". Tko je koliko zaradio, na što se sve bacao novac, gdje smo najviše pogriješili kao EU, te što činiti u sličnim slučajevima kojih će - nažalost - biti.

Drugu najveću krizu nismo još preživjeli, a ta druga kriza je rat u Ukrajini. Jesmo gotovo jedinstveni prema agresoru Rusiji, ali se ispod žita i dalje posluje s Rusijom, prema kojoj "embargo" nije postigao rezultate koje smo svi očekivali. Ima li EU plan za situaciju dugog, iscrpljujućeg rata, za daljnju energetsku krizu, za status Ukrajine, ili će se EU ravnati prema potezima SAD-a? Što ako se u SAD-u promijeni vlast, odnosno ako ponovo pobijedi Trump? Kakav odgovor imamo na ponovno podrivanje naših interesa od strane Trumpa ili nekog drugog predsjednika SAD-a koji će gledati isključivo interes SAD-a, a partnerstvo s EU-om gurnuti u stranu? Sve to upozorava da EU treba imati jasnu, samostalnu viziju, odlučno vodstvo te veću povezanost članica. U svemu, od demokratskih procesa, stava prema agresoru Rusiji, embargu, zdravstvenim krizama, te, kao što sam već rekla, obrani EU-a.



Sljedeće godine u lipnju održat će se europarlamentarni izbori. Kako biste ocijenili rad EU institucija (Parlamenta, Europske komisije i drugih) u sadašnjem mandatu?

- Građani će u lipnju iduće godine na europarlamentarnim izborima imati priliku izraziti svoje stavove, što će poslužiti kao ključni pokazatelj ocjene rada EU institucija. Krajem siječnja 2020. Svjetska zdravstvena organizacija je službeno proglasila početak pandemije koronavirusa. Taj trenutak označio je prekretnicu u funkcioniranju ne samo europskih institucija nego zapravo svih nas i cijelog svijeta. U jednom trenutku činilo se kao da je cijeli svijet stao. Pandemija je potpuno paralizirala naša društva i moralo je proći određeno vrijeme kako bismo se prilagodili novim okolnostima. Pod pritiskom pandemije stala je svjetska trgovina, zemlje su počele zatvarati granice u strahu od širenja virusa. Došlo je do nestašice brojnih proizvoda, potrošačkih i industrijskih. Tvornice i industrijske linije su stale jer nisu mogle doći do potrebnih dijelova, autoindustrija je pala na koljena zbog globalnog manjka mikročipova. Došlo je do nestašice lijekova, medicinskih uređaja, svi smo trčali uokolo kako bismo kupili zaštitne maske, dezinfekcijska sredstva za ruke, pa čak i WC papir! Došlo je do velike utrke između zemalja u nabavi cjepiva i medicinske opreme poput respiratora, što su brojni lovci u mutnom dobro iskoristili za vlastito bogaćenje.

Istraživači su ubacili u desetu brzinu, dobili smo prva cjepiva, EU je pokrenuo zajedničku nabavu cjepiva i tako izravno pomogao u borbi protiv zdravstvene krize. I tek što smo se počeli snalaziti u tom općem kaosu, kada je krenuo padati broj zaraženih, kada se gospodarstvo počelo polako otvarati i kada smo počeli izlaziti iz sveopće paralize funkcioniranja, početkom 2022. gledamo kako ruski tenkovi kreću na Ukrajinu! Novi rat na europskom tlu, novi šok, nova kriza. Jedan od onih trenutaka koji će ostati duboko urezan u kolektivnoj svijesti i o kojima će biti napisane brojne analize i knjige. Morali smo opet zbiti redove te krenuti u hitnu reviziju postojećih planova i strategija kako bismo smanjili ovisnost o ruskom plinu koji je postao alat rata! Ciljeve koje smo namjeravali dostići za pet, deset ili više godina... sada smo sveli na godine i mjesece! Golemi pritisak, još veća odgovornost, no i povijesna prilika za resetiranje i za zaokret prema novoj paradigmi razvoja i rasta temeljenoj na održivosti i inovacijama. Preko noći smo shvatili koliko smo zapravo naivni bili kada smo vjerovali da Rusija neće u nekom trenutku zavrnuti pipu kako bi unijela nervozu i kako bi svim raspoloživim snagama pokušala dovesti u pitanje zajedništvo i solidarnost između svih zemalja Unije. Naivni smo i u vjerovanju da nagomilane društvene i ekonomske probleme možemo rješavati oslanjanjem na "nevidljivu ruku tržišta", privatizacijom društvenih resursa i premještanjem proizvodnih pogona u Aziju gdje su plaće, radnička prava i okolišni standardi puno niži. Poštena tržišna utakmica i natjecanje da, ali ne pod svaku cijenu.

Dakle, puno dobrog je učinjeno u posljednje 3-4 godine, mislim da su europske institucije položile ispit, no često treba proći određeno vrijeme kako bi se osjetili efekti tih napora. U konačnici, i to želim posebno naglasiti, ne smijemo zaboraviti kako u Hrvatskoj previše naših ljudi još jedva spaja kraj s krajem, previše naših mladih još uvijek se suočava s potpuno neizvjesnom budućnošću, dok brojni naši umirovljenici žive ispod granice dostojanstva. Klimatske promjene, često osporavane, sada postaju trajno obilježje naše svakodnevnice. Od velikih poplava i šumskih požara do oluja i suša, vidimo da vremenski ekstremi, nekada iznimke, polako postaju pravilo. Digitalna revolucija se razvija brže nego što je mi možemo odgovorno regulirati. Dakle, kako bismo održali potporu u europski projekt, moramo u središte svih naših razmatranja i politika staviti potrebe, želje i ambicije naših građana te im osigurati krov nad glavom, pošten posao i iznad svega dostojanstven život.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen nedavno je u Strasbourgu održala svoj posljednji govor o stanju EU-a prije europskih izbora. Vaš komentar?

- Kako je i sama predsjednica spomenula u svom govoru, trenutačno smo u procesu ostvarenja jedne od najambicioznijih preobrazbi Europske unije. Ta je preobrazba nastala kao odgovor na izazove koje pred nas stavljaju štetne posljedice klimatskih promjena, pandemija bolesti COVID-19, rat u Ukrajini i ubrzana digitalizacija društva. Stoga ne čudi da su upravo zelena i digitalna tranzicija, geopolitika i ekonomija bile u fokusu govora von der Leyen. Međutim, s obzirom na to da se približavamo europskim izborima u lipnju 2024., više su se analizirale skrivene političke poruke koje je von der Leyen odaslala prošle srijede. Isticanjem važnosti socijalnog tržišnog gospodarstva i pozivanjem na Jacquesa Delorsa, osmog predsjednika Europske komisije iz redova socijalista, netko je mogao pomisliti i da nije članica Europske pučke stranke (EPP), već članica Progresivnog saveza socijalista i demokrata (S&D). Iskoristila je i priliku da svome stranačkom kolegi i predsjedniku europskih pučana Manfredu Weberu, jasno da do znanja da se o pitanju klimatskih politika neće dodvoravati krajnjoj desnici, kao što to on čini. Ukratko, svi oni koji već nekoliko mjeseci postavljaju pitanje i špekuliraju o tome ima li von der Leyen ambiciju ponovo zasjesti na čelo Europske komisije, čitajući između redaka njezina govora mogli su iščitati da itekako ima.



Zaključno: Koji će biti ključni izazovi za novo vodstvu EU-a od iduće godine, nakon izbora? Tema daljnjeg proširenja vjerojatno će i dalje biti aktualna... Kakva je pozicija RH u EU-u danas i sutra? Imate li ambicija za još jedan mandat u EU-u?

- Uz već prethodno spomenute klimatske promjene i osnaživanje konkurentnosti, veliki naglasak će u nadolazećem mandatu biti stavljen na izazove koje predstavlja umjetna inteligencija. Iako smo u Europskom parlamentu u lipnju usvojili Zakon o umjetnoj inteligenciji, ujedno i prva pravila o umjetnoj inteligenciji na svijetu, naš rad na ovom problemu tek je započeo. Tehnologija koja raste brže no što su i programeri mogli zamisliti dvosjekli je mač. S jedne strane ona će poboljšati zdravstvenu zaštitu, povećati produktivnost i pomoći nam u bavljenju klimatskim promjenama. No istodobno ne smijemo podcijeniti njezine stvarne prijetnje. Zato će se u novom mandatu raditi na izradi novog globalnog okvira koji će se temeljiti na uspostavi zaštitnih mehanizama kako bi se osigurao transparentan i odgovoran razvoj umjetne inteligencije usmjerene na čovjeka, osiguravanju zajedničkog globalnog pristupa razumijevanju učinaka umjetne inteligencije te usmjeravanju inovacija.

S obzirom na to da sam u Europskom parlamentu članica Odbora koji se bavi ovim pitanjem i na to da sam imenovana izvjestiteljicom o Zakonu o digitalnom identitetu, voljela bih u sljedećem mandatu imati priliku i dalje pridonositi poštenoj digitalnoj tranziciji radom na pitanjima umjetne inteligencije.

Što se tiče politike proširenja EU-a, ona je danas aktualnija više nego ikad prije. Sada se, osim zapadnog Balkana, u kontekstu proširenja otvoreno razgovara o Ukrajini i Moldaviji kao novim članicama bloka. Nešto što prije nekoliko godina nismo mogli niti zamisliti sada je postalo uvriježena tema europske političke arene. Očekujem da će se u sljedećem mandatu konačno uspostaviti i konkretni koraci u ovom smjeru. (D.J.)