Ludilo. To je jedina riječ koja može opisati ono što se događa oko NK Osijek i dovođenja "pojačanja" izvan prijelaznog roka.

Tamo neke "birtije" objavljuju kojekakve neprovjerene gluposti, ljudi se na društvenim mrežama upecaju na te stvari i onda je Kulešević "ovakav i onakav", onda je Čohar "ovakav i onakav", a istina je samo jedna. Nikakvi Iračani, nikakvi Makedonci neće potpisati ugovore s NK-om Osijek. Jer ne pita se liječnike iz nekakvih ambulanti tko je bio na pregledu, nego se isključivo pita ljude koji drže "bank" i novac. Taj nekakav Makedonac trebao je koštati NK Osijek do ljeta sljedeće godine 200.000 eura. Čovjek je brojkom i slovom prošle sezone odigrao 18 minuta. I treba li na takvog igrača potrošiti taj novac? Budimo ozbiljni. Budimo ozbiljni u puno toga kada promišljamo oko kadrovskih pitanja osječke momčadi. Trener Stjepan Tomas dobio je priliku biti trener u ozbiljnom klubu s ozbiljnim ambicijama, ali i u klubu koji se žestoko opekao s instant-lovom na rezultat. Posljedice tog razdoblja još uvijek se itekako osjete, samo je problem što nitko iz kluba o tome neće javno progovoriti. Trebali su već odavno. Onaj koji i danas javno mokri po klubu, a trenutačno je u Turskoj, nikada neće priznati svoju odgovornost za sve što se Osijeku danas događa. Samo četiri igrača koštaju dva milijuna eura godišnje. I sve ih je ta osoba dovela. I, kaže, nije imala podršku. Smiješno. Isto koliko je i smiješno što Tomas danas stalno priča o dva, pa o tri ili četiri igrača. Nećeš ih dobiti, Stjepane. Daj nam nešto drugo. Daj nam Živkovića, Zahirovića, Prekodravca, Mikolčića, Cvijanovića... Daj nam naših igrača. Ima ih u Školi nogometa još. Ima Matković i da ne nabrajamo više. Daj toj djeci priliku i prestani plakati za novim igračima. Oni danas i u ovom trenutku kada je prijelazni rok završio nisu i ne mogu biti pojačanja. Mogu biti samo dodatno financijsko i ino opterećenje, a to je nešto čega se NK Osijek želi osloboditi. Na "grbi" klub ima Kristijana Lovrića, koji ima ugovor do 2026. godine. Čovjeka koji je dočekan kao Maradona, a dosad je dao manje od pikzibnera. Osijekov je najveći problem što u svlačionici trenutačno ima gomilu igrača koji su ovdje samo zato što nigdje dalje nisu mogli dobiti takve ugovore. I za to nije kriv Kulešević, ni Čohar, ni Majka Božja, nego onaj koji konstantno "mokri" po klubu, a danas je u Turskoj. U sedam godina, koliko su Mađari ovdje, Osijek je postao nešto. Imamo jedini moderan stadion u HNL-u. Imamo stabilnost i zato se gadimo svima drugima u Hrvatskoj. Tek sada sam shvatio riječi dobrog prijatelja i kolege iz Novog lista Ivana Volarića koje mi je izgovorio prije četiri-pet godina. Rekao mi je tada: "Čekaj samo kada ugrozite Dinamo i Hajduk, onda ćeš vidjeti s kakvim se silama borite." On je to s Rijekom prošao nešto ranije, pa sad Osijeku nisu samo Dinamo i Hajduk nego je i Rijeka u toj priči. Ljudi, Osijek se bori s vjetrenjačama, a naše nejedinstvo nikako tome ne pomaže. Osijek je trn u oku svima u hrvatskom nogometu, no zašto mora biti isto to i dijelu ljudi koji žive u ovom gradu? Je li prijelazni rok bio dobar? Teško je reći, ali uvijek je lako biti general nakon bitke. Tko garantira kako bi Osijek s, ne znam, Cokajem, Adrićem, Brodićem ili nekim petim bio konkurentniji za naslov? Tomas jednostavno mora prestati s pričama oko novih igrača. Koga god Osijek sada doveo, neće biti pojačanje, nego samo popuna broja i onda ćemo na ljeto opet imati istu situaciju. Čisti, tjeraj, rješavaj se viška. Tog viška se Osijek ni danas još nije uspio riješiti, a jedini odgovoran za to nije Kulešević, nego samo Tomas. Na kraju prošle sezone jasno i glasno je rekao: "Napravit ćemo transfer-listu." Ništa od toga, svi su mu bili potrebni, a želio je još "iks" novih igrača. E, pa to ne ide tako, Stjepane.

I pustite priče. Osijek više neće dovesti nikoga, i to je jedini dobar put jer mu nitko više i ne treba. Stvarati treba, a ne dovoditi nekakve tipove koji su u godinu dana odigrali 18 minuta i traže 200.000 eura za manje od godinu dana. Ako nisi spreman stvarati, idi, Stjepane, široko ti polje...