U svojoj analizi za geopolitika.news doc. dr. sc. Jadranka Polović, politologinja s Međunarodnog sveučilišta Libertas, naglasila je kako bi opcija "zamrznutog sukoba" prema "korejskom modelu" bila privremeno rješenje.

S obzirom na sadašnji razvoj situacije, kad ukrajinski dronovi sve češće napadaju čak i Moskvu, ali i kad Moskva udara sve jače i po zapadnoj Ukrajini, koliko je takav razvoj situacije realna opcija...?

- Na žalost, zamrznuti sukob, koji smatram bar nekakvim rješenjem, trenutno je opcija B. Rusija i Ukrajina žele potpuni poraz suprotne strane. Unatoč maksimalnim naporima, čini se da ukrajinska protuofenziva posustaje, teško da će uspjeti u svojim deklariranim ciljevima da probije rusku obranu i vrati okupirane teritorije. Ukrajinci su izgubili znatne količine oružja koje Zapad neumorno doprema, a ono što je osobito bolno jest činjenica da su pretrpjeli velike, zastrašujuće ljudske gubitke, najelitnije jedinice su desetkovane. Ideja "zamrznutog sukoba", koja je nedavno afirmirana uglavnom od Zapada, zapravo nije najiskrenija. Vjerujem da SAD pokušava stabilizirati frontu i zaustaviti intenzivne borbe, te time kupiti vrijeme Ukrajini kako bi mobilizirala nove snage.

Ukrajina ima i dodatnu strategiju prenošenja rata na ruski teritorij, koju je nedavno izložio šef vojnoobavještajnih službi, Kyryl Budanov. Budanov smatra da će to destabilizirati Rusiju, odnosno posijati razdor u zemlji pokazujući da je obrana Rusije porozna i da vlasti nisu sposobne zaštititi ključnu infrastrukturu unutar zemlje. Ukrajina želi pokazati da postoji ozbiljna opozicija vladavini predsjednika Vladimira Putina. Naime, neki od dronova lansirani su moguće s ruskog teritorija, što znači da ruski građani sudjeluju u provokacijama.

Ipak, sabotaže na ruskom teritoriju neće znatno promijeniti tijek sukoba. Dodatno, u ukrajinskim diverzantskim operacijama postoji niz rizika o kojima NATO itekako treba razmišljati. Ukrajina mora biti oprezna u odabiru ciljeva unutar Rusije, odnosno držati se podalje od postrojenja u kojima se skladišti nuklearno oružje ili piste na kojima se nalaze ruski strateški zrakoplovi, a, sjetimo se, prije nekoliko dana dva su ukrajinska drona pala u blizini nuklearne elektrane Kursk. Ukrajina je izvela i napad bespilotnim letjelicama na aerodrom Pskov, koji je udaljen samo 60-ak kilometara od estonske granice, što je pokrenulo sumnje da su dronovi lansirani s teritorija članice NATO-a. Rusija je također riskirala kada je nedavno pogodila ukrajinsko skladište žita Izmail i luku na Dunavu. Rumunjska, koja je odmah s druge strane rijeke, demantirala je da su projektili doletjeli i na njezin teritorij. Dakle, riječ je o vrlo opasnim igrama NATO-a i Rusije koje lako mogu izmaknuti kontroli.

Sve u svemu, ukrajinski napadi na ruski teritorij mogu se obiti o glavu Ukrajini jer će pojačati bijes javnosti, koja će zahtijevati radikalniji odgovor. To bi moglo značiti masovne napade na Kijev ili Odesu te druge akcije osmišljene da obezglave Ukrajinu. Rizična je i odluka Washingtona o isporuci kasetnog streljiva, a sada i protutenkovskih granata s osiromašenim uranom. Sve te incidentne situacije mogu lako dovesti do većeg sukoba u Europi, što bi svakako trebalo izbjeći.

Kao i Putin, Zelenski smjenjuje vojne zapovjednike, a sve češće ga se proziva za pogrešnu retoriku, medijsku taktiku, pretjeranu samohvalu, neučinkovitu administraciju... Kako to komentirate?

- Pobjeda na ukrajinskim predsjedničkim izborima 2019. političkog autsajdera Vladimira Zelenskog, glumca, poznatog komičara i "televizijskog" predsjednika bila je odraz dubokih frustracija Ukrajine, koja je unatoč golemim resursima, a zahvaljujući malignoj korupciji jedna od najsiromašnijih zemalja u Europi. Zelenski nije imao prethodno političko iskustvo, ni politički program, ali je kao protestni kandidat uspješno pogodio populističku, antikorupcijsku poruku, koja je očito imala iznimnog odjeka među milijunima Ukrajinaca, pa je osvojio više od 73 % glasova.

U međuvremenu se ništa nije promijenilo, zapravo se pogoršalo. Vidjeli smo da je ukrajinski predsjednik nedavno otpustio sve čelnike ukrajinskih regionalnih centara za novačenje vojske upravo zbog nevjerojatnih koruptivnih aktivnosti kojima se odlučuje o životu ili smrti. Zelenski je pod velikim pritiskom zapadnih saveznika, osobito SAD-a, koji postavlja pitanje gdje je novac koji se dostavlja Ukrajini, ali i naoružanje. Već je svima poznato da mnogo toga nestaje na crnom tržištu. Nedavno je The New York Times objavio da je oko 980 milijuna dolara (ugovori o oružju) "isparilo" na inozemne račune trgovaca oružjem.

Ukrajina je i prije rata bila jedna od najkorumpiranijih europskih država, no sad u ratnim okolnostima Zelenski, čini se, vodi i žestoki rat protiv korupcije. Hoće li to imati učinka?

- Korupcija je bila tabu-tema tijekom prve godine rata, dok su se Ukrajinci okupljali oko svoje vlade u borbi za nacionalni opstanak. Međutim, smjena ukrajinskog ministra obrane nakon niza izvješća o mitu i financijskim malverzacijama u njegovu odjelu govori nam da pitanje korupcije postaje velik izazov za ratno liderstvo Zelenskog. Očito je njegov autoritet, a time i povjerenje zapadnih saveznika, na provjeri. Posljednjim čistkama Zelenski je poslao signal zapadnim saveznicima koji Kijevu pružaju desetke milijardi dolara vojne pomoći da je Ukrajina ozbiljna u suzbijanju korupcije. Time je odgovorio na pritiske saveznika, međutim, oni nisu potpuno zadovoljni poduzetim mjerama. Osobito kontroverznim prijedlogom kojim je najavio produžetak izvanrednog stanja s ciljem borbe protiv korupcije, kao i o odgodi izbora, koji će se održati samo pod uvjetom da ih financiraju zapadni pokrovitelji.



Kad se govori o miru, mađarski premijer u odnosu na druge EU čelnike ima posve oprečne stavove pa kao riješenje navodi i Donalda Trumpa. Vaš komentar?

- Zanimljiv je intervju Viktora Orbana koji je dao poznatom američkom novinaru Tuckera Carlsonu, a koji je u jednom danu pogledalo 110 milijuna ljudi. Njegovi stavovi jasno odražavaju podjele unutar EU-a o kojima se ne govori. Složila bih se da je Trumpova vanjska politika načelno bila dobra, jer, za razliku od većine američkih predsjednika, nije pokrenuo ni jedan rat. Razgovarao je sa Sjevernom Korejom, Rusijom, Abrahamskim sporazumom normalizirao je odnose Izraela s arapskim svijetom. Međutim, njegov odnos prema Europi bio je katastrofalan, a kontinuitet takvog pristupa sadržan je u politici Bidenove administracije.

Orban je dobro zaključio da ključ mira u Ukrajini drži SAD te da ništa ne ovisi o Ukrajini. Diverziju Sjevernog toka, koja je za Njemačku i EU tabu-tema, jasno je označio kao teroristički čin i upozorio da će, ako se slično ponovi s Turskim tokom, Mađarska i Srbija to smatrati povodom za rat. Na žalost, ta izjava nije pobudila interes u hrvatskim medijima, a ima puno aspekata koje bi trebalo analizirati.

U cijeloj toj ukrajnskoj drami, ratnoj, humanitarnoj, ekonomskoj... može li se u dogledno vrijeme uopće krenuti prema nekakvim pregovorima o prekidu rata, o miru, koje su moguće opcije...?

- Idealan ishod za Rusiju sadržan je u zahtjevima za sigurnosnim jamstvima koje je Rusija u prosincu 2021. uputila SAD-u i NATO-u. Najjednostavnije rečeno - neutralnost Ukrajine i autonomija Donbasa. Naime, iako je nepobitna činjenica da je Rusija izvela agresiju na Ukrajinu, treba uzeti u obzir da je širenje NATO-a prema ruskim granicama za Rusiju kao nuklearnu silu egzistencijalna prijetnja. Moskva je odustala od početnih, prilično nejasnih ciljeva i usmjerila se na aneksiju znatnog dijela ukrajinskog teritorija uz istovremeno pretvaranje Ukrajine u disfunkcionalnu, okrnjenu državu. Osobito nakon raskida Sporazuma o žitu, kada se našla u poziciji da nanese znatnu štetu ukrajinskom gospodarstvu.

S druge strane, Zapad Rusiju također tretira kao egzistencijalnu prijetnju, stoga je predan ratu do pobjede. Zapadni čelnici su u međuvremenu obznanili dodatne ciljeve, koji uključuju promjenu režima u Moskvi, suđenje Putinu i drugim visokim dužnosnicima za ratne zločine te razbijanje Rusije na manje države. Zapad želi bezuvjetnu pobjedu jer bi gubitak rata imao goleme negativne posljedice za Washington i za NATO.

I naravno Ukrajinu, koja je, bez sumnje, suočena s egzistencijalnom prijetnjom, s obzirom na to da ju je Rusija spremna raskomadati. Takva okrnjena država bila bi ne samo ekonomski slaba nego ne bi imala ni šanse biti članica NATO-a i EU-a. Stoga Kijev dijeli ciljeve Zapada - nastoji poraziti i oslabiti Rusiju kako bi mogao povratiti svoj izgubljeni teritorij. Ukrajina za sada ne želi prihvatiti mir koji se temelji na trgovini njezinim teritorijem.

Međutim, ukrajinski teritoriji će se pojaviti kao predmet trgovine u bilo kakvim diplomatskim pregovorima. Naime, očuvanje teritorijalne cjelovitosti Ukrajine u granicama iz 1991., obveza Rusije da Kijevu plati ratnu odštetu i kaznena suđenja ruskim političkim i vojnim čelnicima lijepo zvuče, ali su daleko od realnosti. Političko rješenje u formi razmjene teritorija za sada anulira ruske temeljne sigurnosne interese, prema kojima bi Ukrajina trebala imati neutralan status. Zapad će, sa svoje strane, ostati pri sankcijama protiv Moskve, a zasićenost Ukrajine oružjem, stalne provokacije dalekometnim projektilima i bespilotnim letjelicama učinit će vrlo ranjivim ne samo sporne teritorije i pogranična područja Rusije nego i samu Moskvu. Budimo realni, riječ je o sukobu nuklearnih sila - Rusije i NATO-a, i tu nema pobjednika. (D.J.)