Šira publika Vladimira Tintora pamti po ulozi u seriji “Zabranjena ljubav”, nakon čega je imao tek povremena pojavljivanja pred televizijskim kamerama. Njegov veliki povratak na male ekrane obilježili su “Kumovi”, čiji se novi nastavci prikazuju od 4. rujna. Prvak Drame osječkog Hrvatskog narodnog kazališta u hit-seriji Nove TV igra uglađenog i šarmantanog te pomalo samodopadnog i licemjernog financijskog savjetnika Aljošu Gotovca, koji ne svojom krivnjom završi u pritvoru, a uz pomoć kuma iziđe pod uvjetom da se vrati u malo mjesto Zaglave, odakle je i potekao. Nakon luksuznog života prisiljen je vratiti se u staru obiteljsku kuću, gdje živi sa svojom ženom i dvoje djece, što mu je šok jer je zaljubljenik u umjetnine, luksuz, materijalno. Početak treće sezone najgledanije domaće dramske serije poslužio nam je kao povod za razgovor s poznatim 45-godišnjim glumcem sa zanimljivim hobijima.

Duže vrijeme nismo te gledali u većoj televizijskoj ulozi. Kako i zašto baš “Kumovi”?



- Tako su se posložile karte. Mislim da su “Kumovi” došli u pravo vrijeme. U međuvremenu sam strpljivo brusio zanat u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku. Kada su me pozvali na casting, imao sam osjećaj da bi to mogao biti dobar izazov. Drago mi je što me je uloga Aljoše pronašla za moj “povratak” na televizijske ekrane.

Osjećaš li se sigurnije ispred televizijskih kamera ili na kazališnim daskama?



- Svakako sam na daskama sigurniji. Više je bilo iskustva u kazalištu nego ispred kamera, pa sam tu na sigurnijem terenu. No nakon mnogih uloga u kazalištu drago mi je da otvaram i taj medij te ispitujem svoje granice, odnosno koliko mogu dati u njemu.

Utjelovljuješ li radije likove slične sebi ili one potpuno različite od tvojeg karaktera? Kojem si liku iz svih dosadašnjih svojih predstava, filmova i serija najsličniji?



- Najdraže su mi uloge koje su različite od mene, one iza kojih se mogu sakriti, kroz njih proživjeti neke dijelove sebe koje možda još ne poznajem. Uloge vas nađu, čini mi se, pa često dobijate uloge kojima ste i privatno slični. Svaki glumac voli izazove, a izazov je uvijek ono što nam je daleko.

Možeš li se u ičemu poistovjetiti s Aljošom Gotovcem?



- U svaku moju ulogu trudim se unijeti dio sebe, uzeti neku svoju osobinu i unijeti je u lik. To mi je nekako uvijek baza. Ne bih znao drukčije, jer uvijek krećem od nekog sličnog vlastitog iskustva. Tako da u Aljoši ima dosta mene. Trudim se i privatno biti diplomat, optimist, brinuti se za svoje bližnje te umiriti i sebe i druge kada je to potrebno.

Približi nam malo atmosferu na setu “Kumova”. Tko su od kolega iz serije najveći zabavljači u pauzama između scena?



- Set je svakako jako zabavan. Prirodno je da se više družite s onim kolegama s kojima imate najviše scena, ali, s druge strane, dosta se često i “križamo”, pa se stignemo podružiti sa svima. To su uvijek lijepi, opušteni razgovori. Atmosfera na snimanjima je zabavna, ali i profesionalna, mirna. Svi smo svjesni da smo u jednom dobrom projektu.

Što za tebe znači igrati zajedno s Milanom Štrljićem, kojega si više puta isticao kao jednog od svojih glumačkih idola?



- Kad sam kao dijete maštao o tome kako bih volio postati glumac, od tadašnjih domaćih glumaca on je u mojim očima bio nešto što bih ja htio postati jednog dana. Tako da, to da je sudbina dovela do toga da skupa snimamo i da mi on još igra oca, shvaćam doslovce ostvarenjem najluđih dječačkih snova.

Što gledatelji mogu očekivati od treće sezone “Kumova”? Usudiš li se prognozirati da će biti jednako zadovoljni kao i prethodnim dvjema?



- Mislim da hoće. Zanimljivo je raditi ove projekte koji se paralelno snimaju i emitiraju. Uvijek je i u nama glumcima velika radoznalost kamo će nas pisci odvesti. Činjenica da je atmosfera jednako entuzijastična kao i prvog dana samo je znak da smo i mi zadovoljni te da rado uveseljavamo ljude dogodovštinama iz Zaglava.

Izrađuješ li još uvijek suvenire od konzervi? Kako si uopće došao na tu ideju i zašto si se odlučio baš za riblje konzerve?



- Uvijek kažem da mi je ta ideja pala s neba. Oblik konzerve me je podsjetio na barokni teatar, čiju estetiku volim. Pa mi je tako palo na pamet kako bi bilo kad bih napravio nekakvu priču, poput scene iz kazališta. I tako je krenulo. Ljeta sam provodio u Rovinju, pa je izbor materijala nekako bio i logičan. Sad ih nešto manje radim zbog obaveza na snimanju, ali nisam ih zaboravio.

Imaš li još kakve hobije? Kako najradije provodiš svoje slobodno vrijeme? Što slušaš od glazbe te gledaš od serija i filmova posljednih mjeseci?



- Volim vrtlariti, a u posljednje me vrijeme zanima i nešto s drvom kao materijalom, pa nekako slutim da će iz te moje radoznalosti i nastati nešto novo. Također gledam puno true crime dokumetaraca.

Što bi rekao za sebe, koje su ti najveće vrline i mane? Što te u pravilu izbacuje iz takta?



- O mojim vrlinama neka govore drugi, a mana imam dosta i ulovim se često u njima. Ali sve su mi to izazovi da budem što bolji i da proširim svoje granice.

Za kraj, koji su ti profesionalni i privatni planovi i želje za predstojeće razdoblje?



- Očekuje me jedan odličan projekt u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, a na ljeto jedan zanimljiv film. Ali polako, korak po korak. I svaki slobodan trenutak nastojat ću provoditi s obitelji, bez nje i njezine podrške ne bih mogao.