Proteklog vikenda završeno je nadmetanje u SuperSport Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi. Ostala je još samo jedna jedina nepoznanica. Hoće li Kustošija uspjeti izboriti ostanak ili će u drugi rang hrvatskog klupskog nogometa jurjevački Zrinski. To će se znati 17. lipnja, nakon što Zagrepčani i Jurjevčani odrade dvije kvalifikacijske utakmice.

Pogled na tablicu govori da su Slavonci mirno priveli prvenstvo kraju, Vukovar 1991 završio je na drugom mjestu ukupnog poretka, Cibalia je treća, a BSK četvrti. Tako je to sa statistikom, rastezljiva je i ponekad ne otkriva puno. Bilo je ove sezone puno stresa, neizvjesnosti, teškoća i čupanja, posebice u vinkovačkom i bjelobrdskom taboru.



Vukovarci su prošlog ljeta u finalu dodatnih kvalifikacija svladali Mladost iz Ždralova, te ušli u drugi nogometni rang prvoligaškog imena. Miroslav Bojko ovu je sezonu najavio riječima "nama je najvažnije osigurati ostanak u ligi", a onda su se zamalo okitili naslovom prvaka. Vukovar 1991 hit je prvenstva, momčad koja ima simpatje cijele Hrvatske, i to ne slučajno. Svojim radom i angažmanom, posebice igrom, to je i zaslužila. Nakon dugogodišnjeg stagniranja kluba i vukovarskog nogometa, prije nekoliko godina na stadionu u Borovu naselju počela se stvarati jedna pozitivna priča. Prije toga krenulo se od nule, nakon financijskog kraha i stečaja klub je počeo djelovati pod imenom HNK Vukovar 1991, ljudi koji su se okupili oko njega, na čelu s Markusom Buzovim iz Njemačke, imaju jasnu viziju - stvoriti stabilnog ligaša, srediti stadion i onda klub vratiti tamo gdje je jednom već bio - u elitni rang hrvatskog nogometa. Za to trenutačno ne postoje uvjeti, infrastruktura stadiona ne zadovoljava elitne potrebe, a Vukovarcima se ne igra nigdje drugdje nego u Borovu naselju. Ova sezona kulminacija je te dobre vukovarske priče. Trener Bojko, sportski direktor Dražen Pernar i ostali suradnici u momčad su doveli nekoliko sjajnih imena, u Borovu naselju niz je domaćih igrača, ali i vrlo dobro internacionalno društvo, Morales iz ozloglašenog kolumbijskog Medellina i njegov sjajni sunarodnjak Robin Gonzalez, Nijemac Törles Tim Knöll, Zinedin Mustedanagić iz BiH, Argentinac Capitani... Spoj naših i stranaca, iskustva i mladosti, uz sve to dobro vodstvo, i zdrava atmosfera lansirali su Vukovar 1991 u sam vrh poretka, prvenstvo je okončano sa samo bodom manje od novog člana SuperSport HNL Rudeša. Da je ambicija bio ulazak u viši rang, sumjamo kako bi Vukovarci okončali iza Rudeša, ipak, znali su da ne mogu gore, pa je Bojko u nekim susretima imao muke kako motvirati momčad. Ovoga ljeta u vukovarskoj momčadi bit će promjena, jer neki su igrači definitivno kvaliteta više od hrvatske SuperSport Prve lige. Posebice Robin Gonzalez, za kojeg postoji interes i teško da će ostati na stadionu u Borovu naselju. U svakom slučaju, Vukovarci polako, ali sigurno stvaraju temelje za borbu za plasman u elitni rang hrvatskog klupskog nogometa.



Bilo je u Vinkovcima turbulentnih sezona, bilo je problema, neimaštine, nedostatka igrača, smjena trenera..., ali ova je sezona jedna od najtežih u vinkovačkom klubu, u Cibaliji, toj ponosnoj starici i simbolu grada, koji je ove godine proslavio 104. rođendan. Kulminacija tih teškoća i nebrige oko kluba bio je štrajk igrača zbog neisplaćenih plaća. Dečki doslovno nisu imali za kiflu i jogurt, a kava vani bila je luksuz koji si mnogi iz vinkovačke svlačionice nisu mogi priuštiti. I zato groteksno zvuči kad predsjednica Cibalije Dea Lasić uz širok osmijeh kaže "Cibalia je na putu da bude stabilna, a onda ćemo razmišljati o povratku među elitu, gdje nam je i mjesto". Nit‘ je Cibalia stabilna, nit‘ je elita blizu. Najbolje to zna trener Tomislav Radotić, koji je radio u kaotičnim uvjetima. No uspio je. Uz koju čaroliju, nije poznato, možda zato što je imao dosta mladih igrača na okupu, pa ih je uspio "dobiti" na svoju stranu, hrabrio ih i tjerao naprijed, a momčad mu je uzvraćala solidnim rezultatima. Možda bi ti rezultati bili i bolji da jesenas jednoj od najvažnijih karika momčadi, Filipu Jazviću, nisu stradali prednji križni ligamenti. I ovako se Cibalia smjestila pri vrhu poretka i tu je mirno obitavala veći dio sezone, iako se u njezinu domu i oko njega gotovo sve urušavalo. Igrači, stručni stožer, naravno, i navijači, najsvjetlija su točka kluba iz vinkovačke Genscherove ulice, a oni koji vode brigu o klubu, a takvih je malo, do početka nove sezone moraju napraviti neke konkretne korake kako Cibalia i sljedeće sezone ne bi proživljavala agoniju kao u ovoj netom završenoj. Klub imena i renomea kakav ima Cibalia nije to zaslužio. U Vinkovcima su svjesni da hitno mora nešto promijeniti, pronaći nekog investitora, ali - koga? Ozbiljni nisu zainteresirani, a oni sumnjivi s poslovanjem u Africi nisu poželjni. Grad nekako održava klub na površini, ali nije dovoljno dati neki novac da se ne doživi potpuni krah, važno je da se angažiraju ljudi, u Cibaliji postoji Nadzorni i Izvršni odbor, ali, čini se, samo na papiru.



Zdravko Čolić pjeva "Ti si mi u krvi", a Bjelobrđanima je u krvi borba za o(p)stanak. Otkako su ušli u drugi rang hrvatskog nogometa stalno plešu po nekom rubu, ali, srećom, nikad se nisu prevrnuli prema dolje. Kad je najgušće, nogometaši BSK-a i njihovo vodstvo su - najbolji i najmotiviraniji. I ove je sezone bilo borbe, i to velike. Prije samo mjesec dana u Bijelom Brdu vladala je neizvjesnost, pa i određeni strah, koprcali su se u donjem dijelu tablice i pokušavali pobjeći od 14. mjesta, koje je značilo odlazak u uvijek neizvjesne kvalifikacije za ostanak u ligi. U jednom trenutku trener Denis Krstanović ponudio je i ostavku, ali ona nije bila prihvaćena. Srećom. Bilo je čak i sumnji da će se Krstanovićeva momčad uspjeti othrvati udruženim zagrebačkim snagama, ali staro je pravilo da se protiv BSK-a nikada ne treba kladiti. Bjelobrđani su u završnici prvestva nanizali četiri pobjede, ne samo što su pobjegli s dna nego su i završili na visokom četvrtom mjestu. Danas je pogled na tablicu lijep, ali dolazak u gornji dio bio je posut trnjem. Konstanta BSK-a je ta borba za ostanak, ali i stabilnost. Prvi čovjek BSK-a Jovo Vuković i dalje čvrsto stoji uz klub, koji je dobro posložen na svim raznima, proračun mu je toliki koliki jest, ali nema rasipanja i dubioza. U Bijelom Brdu ne znaju što je to kašnjenje ili nedobivanje plaće. Koliko god sezona bila teška, ona je zapravo i jedna od najuspješnijih. Na kraju prvenstva nogometaši BSK-a su četvrti, u Kupu Hrvatske izbacili su Rijeku i igrali četvrtfinale s kasnijim finalistom Šibenikom, iz Bijelog Brda je nekoliko igrača ostvarilo međunarodne transfere, a nakon svega Adam Benić dobio je poziv u hrvatsku U-20 reprezentaciju.