Objavljeno 4. lipnja, 2023.
Osijeku multikulturalnost nije nikada bila strana. Vidi se
to i po raznojezičnoj literaturi koja se ovdje može naći
Dolazeći prema Parku kralja Držislava, u kojemu se Sajam antikviteta sada već udomaćio, prvo što smo začuli bio je razgovor obitelji na mađarskom. Potom, vrlo brzo, nailazimo na nekoliko osoba koje su međusobno razgovarale na njemačkom... dovoljno za odluku da ćemo u izvještaju s lipanjskog Sajma antikviteta pisati o - ljudima.
Prišli smo Nijemcima, pitamo ih odakle dolaze. Iz Münchena su, ovdje imaju rodbinu, pa je ovo bila prigoda da iskoriste lijepo prijepodne. Ima ovakvih sajmova po njemačkih gradićima, priznaju kako i ovaj naš ima šarma. Posebice kada je riječ o obiteljskim starinama... Čujemo potom oko nas i "ekavicu", pa i bosanski žargon. Znak je to da se o Sajmu antikviteta daleko čulo, da je postao mjesto na koje se isplati doći.
A Osijeku upravo ta multikulturalnost nije nikada bila strana. Vidi se to i po raznojezičnoj literaturi koja se može naći na sajmu.
Na jednom od štandova izložen je "Olympia Zeitung", službene su to bile novine Ljetnih olimpijskih igara 1936. u Berlinu. Na drugom štandu se pak na prodaju nude primjerci "Hrvatskog lista", prvi izloženi je iz listopada 1943. Vidjeli smo i naš ovodobni "Glas Slavonije", istina, ne kao nešto što se prodaje, bio je, naime, iskorišten za transport cvijeća...
Na odlasku smo zastali i prišli obitelji Iveković, iskoristila je hladovinu i posjedala u krug na travu, kao na pikniku. "Pa kad tako kažete, i jest mali odmor", u smijeh će. U Osijek su došli iz Otoka, a prije povratka morali su malo predahnuti. Vidimo i još nekoiko grupica roditelja s malom djecom, jedni su okupljeni oko fontane, drugi su posjedali na travu. Prava mala idila oko užurbane sajamske srži.
Sajam antikviteta organizira Tržnica d.o.o., uz podršku i suorganizaciju Turističke zajednice grada Osijeka.
Dario Kuštro
Staklene pločice s natpisima osječkih odvjetnika
Na lipanjskom Sajmu antikviteta na štandu gospodina Alana Kuzmanovića pronašli smo četiri staklene pločice koje su nekoć stajale na vratima nekoliko uglednih osječkih odvjetničkih ureda. Na jednoj od pločica naznačeno je samo da odvjetnički ured ne prima stranke subotom poslijepodne, a na preostale tri su imena i prezimena odvjetnika dr. Branimira Domca, Julija Domca i dr. Zvonimira Bogdana. Sva tri navedena odvjetnika rodbinski su povezana.
Julije Domac svoj je odvjetnički ured imao u Europskoj aveniji 22, u secesijskoj kući Josipa Povischila, u stanu u kojemu je poslije odvjetnički ured imao njegov sin, odvjetnik, Vladimir Domac. Julijev otac, dr. Branimir Domac, u Osijeku je imao sjajnu odvjetničku karijeru, kao i odvjetnik dr. Zvonimir Bogdan, čija se rođakinja Lela udala za Branimirova sina Julija. Sva tri odvjetnika čija imena vidimo na ovim staklenim pločicama pokopana su, sa svojim suprugama, u istoj velikoj jednostavnoj i nenametljivoj obiteljskoj grobnici obitelji Domac na gornjogradskom Aninu groblju: dr. Branimir Domac 1962., dr. Zvonimir Bogdan 1975. i Julije Domac 2012. godine.