Ruskog predsjednika traži Međunarodni kazneni sud u Haagu. Temelji za to postavljeni su osnivanjem posebnih sudova za bivšu Jugoslaviju i Ruandu - za DW piše Frank Hofmann, čiji prilog, uz neznatne prilagodbe, prenosimo u cijelosti.

Odjednom se pojavio: Ratko Mladić pred sudom u Haagu u ljeto 2011., nakon više od desetljeća bijega. Bivši general vojske Republike Srpske kasnije je proglašen krivim: odgovoran za opsadu Sarajeva i za genocid u Srebrenici tijekom kojeg je ubijeno više od 8000 bošnjačkih dječaka i muškaraca u srpnju 1995. godine.

Tribunal je osnovan prije 30 godina Rezolucijom UN-a 827 od 25. svibnja 1993. Posljednji kazneni postupak završen je 2017. godine. Osuđena su 84 od 161 optuženika, uključujući i Mladića.

Od male dvorane Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) dijelilo ga je samo neprobojno staklo. Svaki njegov pokret promatrale su članice Udruženja "Žene Srebrenice", čije su muževe i sinove ubili Mladićevi vojnici RS-a. One i ostali rođaci žrtava stalno su dolazili u Haag: bilo zbog suđenja Mladiću, ili bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, ili bivšem predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću, kojem je suđeno od 2002. do smrti 2006. godine.



Susret žrtava u prostoriji za posjetitelje, ili kao svjedoka u sudnici, s navodnim počiniteljima bio je u središtu pravnog procesuiranja zločina počinjenih u ratovima tijekom raspada bivše Jugoslavije od 1991. do 1995. godine. "Bilo je pozitivno iznenađenje koliko je ljudi, primjerice, u slučaju seksualnih delikata, žena i muškaraca, bilo spremno dati precizne izjave u dalekom Den Haagu", rekao je njemački odvjetnik Wolfgang Schomburg, za DW te je dodao: "I vjerojatno je za one koji su mogli svjedočiti bilo olakšanje što su u tom trenutku mogli na sudu pogledati u oči osumnjičenog počinitelja".

To se odnosi i na Međunarodni kazneni sud za Ruandu, koji je osnovan godinu dana kasnije i na kojem su osuđena 62 počinitelja genocida Hutua nad Tutsima. Između proljeća i ljeta 1994. u Ruandi je ubijeno do milijun ljudi. Wolfgang Schomburg bio je prvi njemački sudac na ICTY-ju. On je također sudio na sudu u Ruandi. U razgovoru za DW naglašava važnost dva ad hoc suda, osnovana prije tri desetljeća, za uspostavu Međunarodnog kaznenog suda (ICC), čije je sjedište također u Haagu.

ICC je nedavno izdao nalog za uhićenje ruskog predsjednika Vladimira Putina zbog sumnje na nezakonite otmice ukrajinske djece. "Sve što radi ICC ne bi bilo moguće bez preliminarnog rada ova dva suda", kaže Schomburg. "Dva ad hoc suda pokazala su da je, uz političku volju, moguće pozvati na odgovornost najodgovornije, uključujući predsjednike i čelnike država ili regija", dodaje Schomburg.

To se odnosi i na ruskog predsjednika Putina, rekao je Schomburg. "Čini se da su dokazi koji se odnose na otmicu djece pouzdani." No, njemački odvjetnik ide još dalje: "Vidim brojne dokaze temeljene na javnim izjavama s kojima smo svi upoznati, o pitanju mogu li odgovorni u Rusiji odgovarati za genocid, odnosno uništavanje Ukrajine, kao zločina protiv čovječnosti". "Ruski agresorski rat protiv Ukrajine odnosi se na uništavanje političke ili etničke skupine i uništavanje cijelog naroda ili cijele nacije", kaže Schomburg. I on smatra da je to tako od početka ruskog agresorskog rata, 24. veljače 2022.

Schomburg vjeruje da nalog za uhićenje, a koji je izdao glavni tužitelj ICC-a Britanac Karim Khan, već ima učinka: "On funkcionira već i time što Putin najprije jedva da je napustio zemlju i pojavljivao se samo virtualno; također i mnoge izjave iz Moskve da nalog za uhićenje ne znači ništa i da sada čak rade s nalozima za uhićenje Kahna i sudaca koji su izdali nalog za uhićenje". Odvjetnik još dodaje: "Na temelju naloga za uhićenje koji su izdali neovisni suci globalne zajednice svatko može reći da je gospodin Putin međunarodno traženi ratni zločinac".

U intervjuu za DW, Schomburg podržava ICC. To se čini nužnim zato što je politički vrlo kontroverzno treba li ovaj kazneni sud preuzeti pravno procesuiranje ruskog rata protiv Ukrajine. Do danas SAD nije potpisao osnivačku povelju suda, kao ni Rusija.

Ministrica pravosuđa Latvije Inese Lībiņa-Egnere jedna je od kritičarki ICC-a. Ona poziva na osnivanje posebnog suda za Ukrajinu bez sudjelovanja međunarodnih odvjetnika u Haagu. "Sada smo na točki u kojoj svi razumiju da nam je to potrebno", rekla je Lībiņa-Egnere za DW. "Više sam nego uvjerena da ćemo doći do ovog rezultata", kaže ona.

Problem je sljedeći: međunarodna podrška ICC-u je slaba. Pogotovo kada je riječ o najvažnijoj optužbi protiv ruskog vodstva koja se odnosi na agresorski rat protiv Ukrajine koji je protivan međunarodnom pravu. Jer "od 130 država članica ICC-a samo je nekoliko, oko 45, ratificiralo proširenje članka 8-bis, kaznenog djela zločina agresije", kaže njemački zastupnik u Bundestagu Boris Mijatović. I to također zbog SAD-a: Washington je uvijek odbacivao nadležnost suda, inače bi se o ratu protiv Iraka 2003. moglo djelovati u Haagu. Mijatović se zalaže za promjenu tzv. Rimskog statuta koji regulira rad ICC-a te kaže: "Trebali bismo ponovno prilagoditi međunarodno kazneno pravo tako da je dovoljno da napadnuta država bude članica Rimskog statuta, a ne i napadač".



Njemački stručnjak za međunarodno pravo Wolfgang Schomburg smatra da se raspravama o ukrajinskom sudu “stavljaju prepreke na put ICC-u”. No, on je uvjeren u nadležnost ovog suda. Već i zbog toga što zemlje globalnog juga, od kojih mnoge podržavaju ICC, ne žele financirati posebni sud, upozorava Schomburg. On kaže da vjeruje da će Putin, ili ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, jednog dana biti u Haagu. “To će se dogoditi kao i s drugim čelnicima koje smo izveli na odgovornost pred ICTY i sud za Ruandu. Svi će oni završiti na sudu”, optimist je Schomburg.