Da smo, poput planinara, imali knjižicu u koju bismo skupljali žigove za svaki posjet Panonskom festivalu knjige, mnogi bi ih od nas knjigoljubaca prikupili sve. Nismo se niti pokušavali oduprijeti zovu nakladnika i pisaca koji su u Osijeku od srijede do nedjelje nudili knjige i - emocije. Mnogi su Osječani, ali i drugi Slavonci i Baranjci, pohrlili u dvoranu Gradski vrt kako bi bili "sa svojima", s knjigoljubačkom braćom i sestrama.

Kakve li smo samo lijepe "razglednice" svakodnevno slali iz Osijeka, iz Gradskog vrta, u kojemu je bilo kao u mravinjaku! Iako mu je ovo bilo premijerno izdanje, Panonski festival knjige pokazao se punim pogotkom, pa ne čudi što su se uz oproštaj čula čvrsta obećanja: Vidimo se dogodine! Svi mi koji knjige čitamo i kupujemo vjerovali smo da će se Osijek, grad dobrih pisaca i nepokolebljivih čitatelja, pokazati u pravom svjetlu. Dapače, očekivanja su nadmašena, cijeli je grad navijao za knjigu. Gle čuda, dok su na stadionu Gradski vrt nogometaši Osijeka i Rijeke odmjeravali snage, u obližnjoj je istoimenoj dvorani gostovao sjajan riječki pisac Zoran Žmirić. Tako su Osječani u tom trenutku navijali i za Riječanina, a kako i ne bi kada je došao u crvenom Wartburgu prepunom dobre književnosti.

Bilo je to jedno od niza sjajnih druženja s piscima, održanim na središnjoj pozornici oko koje bi se, kad bi za to došlo vrijeme, sjatili domaći kako bi iskreno podržali goste poput, nabrojimo samo neke, Đurđice Čilić, Damira Karakaša, Vladimira Arsenijevića, Brune Šimleše i Dijane Šetke. S knjigom u ruci, čekalo se za potpis autora i neposrednu razmjenu dojmova, što se jednako svidjelo i piscima i čitateljima.

Festival je bio i idealna prilika za susrete i druženja sa sugrađanima. Svako malo na nekom biste štandu sreli prijatelja ili znanca, pa biste nabrzinu jedno drugom otkrili gdje ste što "ulovili". Osim izdanja na popustu (do 70 %), mnogi su ponudili novitete, što pokazuje da su i nakladnici, njih 40-ak, namirisali dobru, zainteresiranu publiku. Lijepo je bilo vidjeti i golemo zanimanje za dječje programe, jer čitatelj se ne postaje preko noći, nego već u djetinjstvu.

Mišo Nejašmić, jedan od organizatora Panonskog festivala knjige, navodi kako je sajam premašio očekivanja, posebice ona koja se odnose na broj publike. Iako im ovo nije prvi ovakav sajam koji organiziraju, ovaj su broj posjetitelja očekivali tek za sljedeću godinu. Zaključnu emociju i misao Festivala donosi Ivana Šojat, književnica i članica Programskog odbora. Dojma je da je postignuto sve što su zamislili, čak i sve ono što su sanjali da bi mogli postići.