Odškolovao se u Sarajevu, respektabilnu je karijeru izgradio u Austriji i Njemačkoj, drži predavanja na mnogim inozemnim sveučilištima i objavljuje u najprestižnijim publikacijama, osmislio je i prvi izveo neke od danas standardnih kirurških metoda... Kada je svjedobno postao predsjednikom Europskog udruženja plastičnih kirurga, nije bilo sumnje da je prof. dr. sc. Milomir Ninković, dr. med., spec. plastične i rekonstruktivne kirurgije, pravi čovjek na pravom mjestu. Šef je glasovite Klinik für Plastische, Rekonstruktivne, Hand und Verbrennungschirurgie u bolnici Bogenhausen, u Münchenu. Prethodnih je dana bio gost Osijeka, gdje je na Medicinskom fakultetu održao predavanje pred profesorima, studentima, liječnicima KBC-a i drugom zainteresiranom javnosti. Susretljivo je našao vremena i za intervju za Glas Slavonije.

Imenovani ste gostujućim profesorom iz znanstvenog područja Biomedicina i zdravstvo, znanstvenog polja Kliničke medicinske znanosti, za kolegij Kirurgija na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Otkrijete nam kako je do toga došlo i koliko ćete često dolaziti u Osijek?

- Moj dolazak u Osijek nije slučajnog karaktera, nego je odraz dugogodišnjeg prijateljstva gospodina Marka Pipunića i njegove obitelji s mojom obitelji. Moja je kći kao studentica medicine provela mjesec dana na Medicinskom fakultetu u Osijeku, a moj je sin nakon završetka Ekonomskog fakulteta u Innsbrucku radio kratko vrijeme u korporaciji Žito. Prijateljstvo s Markom Pipunićem bio je razlog za česte dolaske u ove krajeve, i što smo više upoznavali Slavoniju, razvijala se određena simpatija i ljubav.

Razgovori s rektorom osječkog Sveučilišta, prof. dr. sc. Vladom Gubercem i prof. dr. sc. Ivicom Mihaljevićem, dekanom Medicinskog fakulteta u Osijeku, rezultirali su suradnjom i mojom ulogom "visiting profesor", što je za mene veliko zadovoljstvo i čast, a istovremeno i mogućnost da kolegicama i kolegama s Medicinskog fakulteta u Osijeku, kao i ostalim zainteresiranim polaznicima, kroz moje nastupno predavanje prenesem vlastita iskustva i aktualne trendove u razvoju plastične i rekonstruktivne kirurgije. Mislim da ovaj oblik suradnje sigurno koristi svim zainteresiranim, ali najviše pacijentima i pacijenticama na kojima će ovo znanje biti primijenjeno.

Hoćete li možda i operirati povremeno u Osijeku?

- Nadam se kako će se započeta suradnja produbiti i da ćemo imati mogućnost za češće susrete i stručna druženja te razmjenu znanja i iskustava.

Na čelu ste Klinik für Plastische, Rekonstruktivne, Hand und Verbrennungschirurgie u bolnici Bogenhausen, u Münchenu (Njemačka), i izvanredni profesor na Leopold-Franzens-Universität Innsbruck u Innsbrucku (Austrija). Više ste puta u javnosti spominjali kako ondje uspješno rade mnogi liječnici i drugo medicinsko osoblje s područja bivše Jugoslavije? Nastavlja li se taj priljev kadra iz Hrvatske, BiH, Srbije...?

- Kliniku za plastičnu, rekonstrukcijsku kirurgiju, kirurgiju šake i opeklina u Münchenu - Bogenhausen preuzeo sam u studenome 2003. godine. U to je vrijeme u klinici bilo zaposleno malo medicinskog kadra s područja nekadašnje države. Danas je naša bolnica, koja ima oko 1000 kreveta, preplavljena kadrom iz svih dijelova istočne Europe. Njemačka jako rado zapošljava kadar iz naših krajeva, jer su oni iznimno dobro educirani, jako se brzo integriraju i predstavljaju pouzdani oslonac u radu klinika. Nedostatak medicinskog osoblja u Njemačkoj nevjerojatno je izražen, pa i mi u našoj klinici imamo više od 150 otvorenih mjesta, ali zbog nedostatka kadra reducirali smo operativne kapacitete za čak trećinu. Mislim da se ovaj problem neće moći riješiti u godinama koja slijede, bit će potrebno osmisliti sustavno rješenje kroz duže razdoblje.

Jesu li odlasci liječnika u inozemstvo samo materijalno motivirani, ili su razlozi za takvu odluku kompleksniji?

- Mislim da odlazak liječnika iz naših krajeva nije samo materijalno motiviran, jer plaće liječnika u Njemačkoj nisu visoke u odnosu na troškove života. Potreba za medicinskim kadrom u Europi i svijetu je velika i liječnicima omogućava izbor. Prirodno je da mladi ljudi žele osjetiti nove sredine, kreirati nova iskustva. Europska unija nije izbrisala samo teritorijalne granice, nego i one "umne". Mobilnost je zapravo poželjna, ali mora ići u dva smjera, a naša je suradnja upravo dobar primjer. Jer kada mladi liječnici odu, važno je da stvorimo predispozicije da se imaju gdje vratiti, da se vrate na bolje i sa sobom donesu nova znanja i nova iskustva.

Vi ste se, nakon studija medicine i specijalizacije u Sarajevu, vrlo brzo afirmirali prvo u Austriji, onda i u Njemačkoj, da biste 2019. postali i predsjednik Europske udruge plastičnih kirurga. Vaša je dobra reputacija neupitna, posebice kada je riječ o inovacijama u plastičnoj i rekonstruktivnoj kirurgiji. Podsjetite na vaše najpoznatije slučajeve poput transplantacija podlaktica i šaka s mrtvog čovjeka, rekonstrukcije donje usne mišićem natkoljenice i druge.

- Uvijek naglašavam da sam imao neizmjernu sreću u svojoj karijeri što sam u pravo vrijeme imao vrhunske mentore, već od prvih dana moje edukacije u Sarajevu, a poslije i u Innsbrucku. Najveća je sreća ako u vrijeme specijalizacije imate priliku učiti od vrhunskih kolega koji vam pružaju šansu da se razvijate i rastete te nadrastete svoje učitelje. Upravo se to meni događalo. Susreti s vrhunskim svjetskim stručnjacima bili su uvijek dodatna motivacija za napredak, jer dobijete prijeko potrebno samopouzdanje da ste i vi u mogućnosti dosegnuti tu razinu rada, ili ga čak svojim načinom razmišljanja i - preskočiti. Ja sam, jednostavno, iskoristio svoju šansu da radom i marljivošću realiziram svoj kreativni potencijal. Samo vas vlastiti rad može dovesti na vrh stručne piramide. Već u Sarajevu krenuo sam tzv. funkcionalnim mišićnim transferom na potkoljenici, s ciljem vraćanja funkcije podizanja stopala i uspostavljanja normalnog hoda. Poslije toga došle su funkcionalne rekonstrukcije trbušnog zida i paraliziranog mokraćnog mjehura, kao i spomenuta rekonstrukcija forme i funkcije donje usne. Sve ove operacije koje sam osobno prvi put uveo u kiruršku praksu postale su s vremenom standardne metode u mnogim klinikama svijeta.

Plastična kirurgija u dijelu je javnosti na lošem glasu jer ju manje upućeni povezuju isključivo s holivudskim zvijezdama i drugim slavnim osobama koje su s vremenom postale neprepoznatljive zbog niza operacija. Kakvo je vaše mišljenje o tome? Je li diktat vječne mladosti doveo do tog pretjerivanja?

- Mislim da se plastična kirurgija često identificira s estetskom kirurgijom, što je potpuno neispravno. Estetska je kirurgija, naime, samo dio plastične kirurgije. I često glasni predstavnici ove kirurgije nisu na visini svog zadatka, što rezultira negativnim imidžem cijele struke. Društvene mreže dodatno pridonose teroru perfektnog, glamuroznog izgleda i manipuliraju mladima. A jasno je da ne postoji jedinstveni kriterij ljepote, da su individualizam i osobnost ključni! Mislim da se nalazimo u strašnoj duhovnoj krizi iz koje ćemo izići samo ciljanim preodgajanjem i redefiniranjem stvarnih vrijednosti, što počinje u obitelji, a nastavlja se u školstvu. Ako pogledate lica - osobe koje su danas idoli mladima - uočava se stereotipnost izgleda, po nekim predodređenim kriterijima. Meni se ne čini da je taj predodređeni izgled odraz ljepote kojoj mi svi trebamo težiti i da se tim jednakim izgledom - od oblika usana preko veličine grudi - može postići neki ugođaj ljepote. Ključno je educirati estetske kirurge i pomoći im da se nose sa zahtjevima pacijenata na način koji neće ugroziti ni struku ni pacijenta. Na svojoj klinici u Münchenu dva dana tjedno radim rekonstruktivnu kirurgiju i dva dana estetsku kirurgiju. Mladi asistenti imaju priliku učiti i kod ovih operacija. Riskantno je kada mladi asistenti nakon položenog specijalističkog ispita odlaze u privatnu praksu gdje počinju raditi estetsku kirurgijom s relativno malo iskustva, jer je potražnja sve veća. Tada je medicina podređena biznisu, što nije dobro, jer biznis i medicina imaju različite kriterije uspješnosti. Treba graditi sustav da navedeno mogu početi raditi tek kada skupe dovoljno iskustva i sigurnosti te time zaštite i pacijente i struku, ne samo od lošeg imidža, nego i od neprikladnih kirurških rješenja.

U svojim istupima redovito naglašavate kako je važno operativnim zahvatom dobiti funkcionalnost uz estetiku. Smatrate da je budućnost medicine, pa tako i plastične i rekonstruktivne kirurgije, u inovacijama i kreativnosti liječnika i znanstvenika. Jesu li mladi liječnici dovoljno motivirani i zainteresirani za takav, zahtjevniji pristup medicini?

- Moderna rekonstruktivna kirurgija zahtijeva funkcionalnost, ali i estetiku kako bi se ispunile želje i očekivanja pacijenata/pacijentica. Očito je da je to zahtjevan put i da traži mnogo odricanja za vrijeme edukacije te, istovremeno, izuzetnu preciznost, individualnost i kreativnost kada sami preuzimate odgovornost za pacijenta. Mislim da u dolazećim generacijama imamo isto onoliko entuzijasta i zaljubljenika u savršenstvo kao što smo ih imali i u ranijim generacijama. Samo je ovim kolegama/kolegicama nužno pružiti vrhunsku motivaciju i otkriti u njima talent koji se mora stimulirati stručnim i znanstvenim radom te im dati potrebnu podršku i uvjete za razvoj. Onog trenutka kada ovladaju nužnim kirurškim principima i kada se susretnu s izuzetno zahtjevnim pacijentima, pokazat će svoj inovacijski potencijal i kreativnost.

Kako bi, prema vašem mišljenju, trebala izgledati budućnost studija medicine i, kasnije, specijalizacija?

-Teško je govoriti o promjenama u studiju medicine. Ključno je zadržati suštinu, ali i pratiti trendove, moderne tehnologije i omogućiti praktični dio koji je u velikom broju edukacijskih ustanova u svijetu još zapostavljen. Uska povezanost teorije i prakse od početka do kraja studija mora biti osnovni put u edukaciji medicinara, potaknut novim tehnološkim napretkom u dijagnostici i terapiji.



Otkrijmo nešto iz vašeg privatnog i obiteljskog života. Jeste li supruga, koja je također liječnica, i vi utjecali na svoju djecu u izboru životnog poziva?

- Supruga i ja nismo stimulirali našu djecu da studiraju medicinu, mi smo ih čak pokušali odgovoriti. Medicina traži puni angažman i neprekidno učenje s jako neprilagođenim radnim vremenom i obvezama, pa smo ih od toga željeli sačuvati. Pružili smo im dobro školovanje i usmjeravali smo ih u sport. Naš se sin od početka opredijelio za ekonomski fakultet, po završetku kojeg je nastavio školovanje u Americi, gdje i sada radi u području technical product marketinga. Naša je kći ipak krenula našim stopama, danas je specijalistica opće kirurgije u Innsbrucku, i mislim da je po svom karakteru i vještinama izabrala pravi posao za sebe, spojen, naravno, s golemim naporom i odricanjima. Imao sam sreću da imam krasnu obitelj koja mi je u svakom trenutku pružala punu podršku. Posebnu zahvalnost dugujem svojoj supruzi koja je, osim svojih obveza kao specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije, šef odjela i profesorica na fakultetu, ne samo stručno vodila moje pacijente do konačnog uspješnog oporavka, nego je i meni pružala nesebičnu podršku u svim sferama moga kirurškog i znanstvenostručnog razvoja.

Što najradije radite u slobodno vrijeme, imate li vremena za hobije, sport, druženja s prijateljima...? Možete li sebe zamisliti u mirovini?

- Sport mi je uvijek bio važan kao balans i ventil; na početku nogomet, odbojka, košarka, plivanje, a zatim dugo godina tenis. Trenutačno sam zaljubljenik u golf. Obitelj, prijatelji, socijalni kontakti, sport i glazba, preduvjet su za normalan balansirani životni put ispunjen srećom i zadovoljstvom. Sretan sam da imam tako ispunjen život koji posebno krase moja obitelj i moji prijatelji za koje uvijek nađem vrijeme, bez obzira na obveze.

Sviđaju li Vam se Osijek i Osječani? Mi si laskamo da smo pravi srednjoeuropski grad gostoljubivih ljudi, imate li takav dojam?

- Moj je prvi kontakt s Osijekom vezan uz obitelj Pipunić, Marka i Marijanu, koji su mi postali prijatelji. Oni su me ovdje upoznali s drugim divnim ljudima, tako da sam u Osijeku polako već - udomaćen. Ljudi su ovdje pravi domaćini, izuzetno ljubazni, vrijedni, druželjubivi. Pravo mi je zadovoljstvo doći u Osijek i uživati u nezaboravnim trenucima s prekrasnim ljudima.