Henry Kissinger koji će u subotu proslaviti stoti rođendan, i danas oduševljava ali i potiče podjele, iznoseći svoje preporuke o svjetskim problemima. Za jedne vizionar, za druge "ratni zločinac", i dan danas je aktivan. Svojim radom je ostavio neizbrisiv trag na vanjskoj politici Sjedinjenih Država u drugoj polovini 20. stoljeća. U New Yorku još ima svoje urede i konzultantsku tvrtku Kissinger Associates i uživa izniman ugled među washingtonskom elitom i u inozemstvu, pa tako i među demokratima. Taj dobitnik Nobelove nagrade, nezaobilazan sudionik svjetske politike u doba hladnog rata, zaslužan je za približavanje SAD-a s Moskvom i s Pekingom u 70-im, zauzimajući se za pragmatičnu politiku, neku vrstu "realpolitike" na američki način. Glede rata u Ukrajini, zauzima se za primirje.

No ugled tog diplomata hrapava glasa, s naglaskom na koji je utjecalo njemačko podrijetlo, okrnjen je zbog njegove potpore državnom udaru u Čileu 1973. i invazije na Istočni Timor 1975. i, dakako, na Vijetnam. "Mislim da je njegova politika nedvojbeno prouzročila stotine tisuća mrtvih i uništila demokraciju u mnogim zemljama", ističe Reed Kalman Brody, odvjetnik koji se bavi ljudskim pravima. "Iznenađen sam što se samo tako izvukao", dodaje.

Njemački Židov Heinz Alfred Kissinger rođen je 27. svibnja 1923. u Fuerthu, u Bavarskoj. Kao petnaestogodišnjak sklanja se s obitelji u SAD, gdje nakon pet godina stječe američko državljanstvo. Zapošljava se u vojnoj protuobavještajnoj službi i u američkoj vojsci, a zatim se upisuje na Harvardovo sveučilište, koje završava s najboljim ocjenama i ostaje raditi kao profesor. Kao uglednog svjetskog diplomata, Richard Nixon ga 1969. poziva u Bijelu kuću gdje radi kao savjetnik za nacionalnu sigurnost, a zatim kao državni tajnik. Za pregovore s Vijetnamom 1973. je zajedno sa Sjevernovijetnamcem dobio Nobelovu nagradu za mir koja se smatra jednom od najkontroverznijih u povijesti te nagrade. H