Vratili su nam spomenik! Ova skulptura nema baš sretan život, pretrpila je puno nasilja. No, ovog puta nije otišla zbog nasilja, nego jer jednostavno bilo vrijeme da se restaurira.

Svaka skulptura, bez obzira na materijal, trpi agresivne uvjete u svom okruženju, koji čine da materijal stradava, jer ništa nije vječno. Morala je ići na, recimo to tako, osvježenje. Prošlo je dosta godina upornog traženja i nagovaranja; ja sam još bio u restauratorskom zavodu kad smo počeli inzistirati da se to pokrene. Dovodio sam tada kolegu Antonija Šerbetića sa Hrvatskog restauratorskog zavoda, koji je poznat kao restaurator Apoksiomena, i veliki je autoritet. On je odmah prepoznao da skulpturi treba čišćenje i napisao elaborat o tome. Uvjeti su se ispunili prošle godine kad su se dogovorili Grad, Županija i Ministarstvo kulture da svaki da trećinu sredstava za restauraciju i evo konačno smo to napravili - rekao je ravnatelj MLU, Eduard Hudolin, prije postavljanja statue na podest u dvorištu MLU-a.

- On će biti tu u dvorištu MLU, na betonskom postamentu, koji je napravljen još 1968. kad je on vraćen iz Zagreba nakon zadnjeg nasilja koje je pretrpio, dakle kad je sklonjen iz Osijeka 1945. i skriven u Gliptoteku, kako ne bi bio pretopljen. Kad su se uvjeti normalizirali, dovezen u MLU te uvršten u fundus kao artefakt galerije. Tu je boravio do 1991., na tom postamentu. Potom je poslan ponovno u Zagreb kako bi ga se spasilo od ratnih oštećenja, i zadnji put je tada i čišćen i restauriran. Godine 1996. je bio na izložbi "Tisuću godina hrvatske skuplture" kad je prepoznat i ušao u povijest umjetnosti kao jedna od najvrijednijih javnih plastika, zato što najavljuje modernu u hrvatskoj skulpturi, dakle impresionizam, odnosno sve one kipare koji će kasnije doći. Ona ima umjetničko važno mjesto u povijesti umjetnosti u Hrvatskoj - dodao je Hudolin i objasnio kako je krajnja namjera da se skulputura vrati natrag, ali u park u kojemu je bio prvotno postavljen, točnije u Perivoj Kralja Tomislava.



- To je jedan od konzervatorskih stavova, kao i preporuka UNESCO-a: da se, ako je ikako moguće, javne plastike vraćaju na poziciju za koju su i rađene. Ta pozicija je u Perivoju kod teniskih terena, ali u samom uglu, uz samu cestu, ne tamo dalje u parku gdje je smještena kosturnica. Ovo je i povod da se na neki način uredi i sam prostor kosturnice, jer na žalost, ne možemo obnoviti taj uništeni spomenik, koji je stajao u parku. Nema razloga da se to ne učini. Te dvije lokacije odnosno spomenici ni na jedan način ne konuriraju jedna drugom - pojasnio je Hudolin i ispričao kako je nastao spomenik.

- Puni naziv je "Umirući vojnik iz 78. domobranske pukovnije generala Josipa Šokčevića". Radilo se o pješačkoj pukovniji, koja je formirana od ljudi iz okolnih sela i u Austrijsko-pruskom ratu poslana na područje Češke, gdje je, odmah čim je došla, bačena na front, kao topovsko meso. U vrlo kratkom vremenu je veliki dio te postrojbe poginio, to je vrijeme kad se brutalno ratovalo... Jedan manji dio se vratio, pa su među sobom skupili novac i angažirali tada mladog kipara Roberta Frangeša Mihanovića da izmodelira kip koji će biti u spomen njihovim pokojnim kolegama. Dakle, on nema političke konotacije, on je izražavanje žalosti zbog gubljenja tih mladih života u takvim ratovima koji nama tada nisu ništa značili. U Perivoj će biti prebačen čim se stvore uvjeti - kaže Hudolin.