Radoznali studenti svih ekonomskih fakulteta u okviru kolegija o porezima ubrzo saznaju da oni imaju tri funkcije: a) priskrbiti državi sredstva da može podmiriti troškove bitnih javnih servisa kao što su javna sigurnost, javna uprava, obrazovanje, sve većim dijelom zdravstvo i mirovine, ali i sve ostale stavke iz proračuna; b) imperativ je socijalne pravednosti da onaj tko više zarađuje mora proporcionalno ili progresivno platiti veći iznos poreza; c) i to ne najmanje važno, razumnom poreznom politikom potaknuti ekonomski rast i razvoj i tako proširiti opću poreznu osnovicu - tvrtke i građani. Drukčije rečeno, da se prikupi veći iznos poreza, ali uz niže porezne stope. Toliko o teorijskom i praktičnom utemeljenju za ubiranje poreza.

Sada dolazi druga strana medalje - što ta ista država koja ubire poreze čini da porezni obveznici mogu bolje i jednostavnije poslovati, da budu konkurentni na domaćem tržištu i u izvozu sa svima drugima iz EU-a i svijeta - koji žele to isto. Zatim, što se čini da aktualna ekonomska politika atraktira svojim instrumentima nove industrije koje stvaraju veću proporciju dodatne vrijednosti. Ilustrativno rečeno, ne samo izgradnja apartmana, uzgoj žitarica, izvoz trupaca… nego biti atraktivan za ulaganja onih koji stvaraju visoku dodatnu vrijednost. Drukčije rečeno, hotelska industrija, IT sektor, to znači: kuleni i pršuti kao simbol te nove uvećane vrijednosti.

Stvaranje i poticanje novih investicija i tehnologija, zapošljavanje školovanih ljudi, uvećani nacionalni BDP - to je jedina istinska platforma za realni i održivi rast plaća. Dijeliti razvojno i razumno iz onoga što je trajno stvorena nova vrijednost. Aktualna najava poreznog rasterećenja govori više o preraspodjeli poreznog tereta; dio doprinosa za mirovinsko osiguranje bit će alimentiran iz državnog proračuna koji je trenutačno znatno ojačan u okolnostima inflacije: to je PDV na potrošnju svih vrsta te izuzetno snažan priljev sredstava EU fondova iz kojih se financira više od dvije trećine javnih investicija.

Normativni zaokret od plaćanja prireza na povećanje stope poreza na dohodak ne može se smatrati poreznim rasterećenjem. Suprotno, građani za tek simbolični porast primanja po osnovi ukidanja prireza platit će više, znatno više kroz sniženje razine komunalnog standarda življenja te povećanom cijenom niza usluga koje predstavljaju kvalitetu tog istog urbanog življenja: od vrtića do kazališta, od javnog prijevoza do sportskih aktivnosti i rekreacije. I, ne najmanje važno, iste usluge, pogotovo u većim gradovima, također koriste i turisti i hrvatski građani iz drugih dijelova naše zemlje.

Svaki stari porez je dobar, svaki novi je loš - rečenica je poznata iz fiskalne povijesti, a u ovom slučaju jasno pokazuje da su najavljene mjere kratkog daha - koliko to državni proračun može izdržati. Ili, pak, građani koji plaćaju prirez - kada realne deficite osjete u kvaliteti življenja.

I na kraju podsjetimo, ukupna arhitektura poreznog sustava mora biti izuzetno dobro izbalansirana i usklađena; posredni i neposredni porezi, sektorske implikacije oporezivanja, regionalni aspekti, učinci na zapošljavanje…, i u tome je ova arhitektura izuzetno slična slaganju kontejnera u prekomorskom prijevozu. Svaki disbalans pri strukturi ukrcaja ili iskrcaja može stvoriti izuzetne probleme, i u plovidbi i u lukama odlaska i dolaska, ali i u svojem širem okolišu.