Nacisti se pojavljuju u mnogim igricama, ali užasi holokausta rijetko. Zašto ne povezati sjećanje na holokaust s videoigricama? Sada se one sve više bave nacističkim zločinima, a gejmeri postaju članovi pokreta otpora - za DW piše Kristina Reymann-Schneider. Njezin tekst, uz neznatna skraćenja i prilagodbu, prenosimo u ovom broju Magazina.

Pariz u srpnju 1940. Dijete gleda kroz prozor. Ljudi s koferima prolaze ulicom. "Hoćemo li i mi bježati?", pita Samuel svoje roditelje. "Ne", odgovara njegov otac. "Mi smo hrabri i ostat ćemo." Samuel potom mora u svoju sobu, odakle osluškuje razgovor svojih roditelja. "Nije sigurno. Ako ostanemo, kao da smo mrtvi", čuje kako majka govori. "Ne možemo otići nikamo", kaže rezignirano njegov otac. "Kakav izbor imamo?". Oni nemaju izbora. Najprije nacisti deportiraju oca, zatim majku i na kraju dječaka. Svi stradaju u Auschwitzu. Tako završava videoigrica "Svjetlo u tami" (The Light in the Darkness), čija špica prikazuje crno-bijele fotografije židovske djece koja nisu preživjela holokaust. Nacisti su ubili više od šest milijuna Židova tijekom Drugog svjetskog rata. Holokaust je životna tema Luca Bernarda.



"Ne mogu preboljeti šest milijuna ubijenih. Ne mogu to zaboraviti. Niti oprostiti", kaže programer Luc Bernard u videointervjuu za DW te dodaje: "Ova igrica je sjećanje na ubijene. Ne svodim ih samo na brojke, jer su za mene oni bili naše obitelji, prijatelji, susjedi i građani". 37-godišnji britanski Židov, koji je odrastao u Francuskoj, a sada živi u SAD-u, skoro je u potpunosti sam kreirao igricu "Svjetlo u tami".

Riječ je o projektu koji on nosi u svom srcu još od 2008. godine. Trebalo je proći skoro 15 godina da konačno objavi ovu kompjutorsku igricu. Bilo ih je toliko o 2. svjetskim ratu, ali nijedne o holokaustu. Njegova motivacija je bila da to promijeni. Osim toga, on je uplašen zbog rastućeg antisemitizma diljem svijeta. "Mislim da će, ako ne promijenimo našu kulturu sjećanja, biti samo gore", kaže.

Prikazivati zločine nacističke ere u kompjutorskim igricama dugo je bio tabu. Luc Bernard je u branši kompjutorskih igrica važio kao "Holocaust Guy". Nije dobio financijska sredstva, pa ni podršku od nevladinih organizacija. Uložio je sav svoj novac u igru - ali nudi je besplatno. Tek sada, nakon što je igrica objavljena, on dobiva podršku i ohrabrenje, prije svega od Europske unije, ali i od izraelske vlade. U prvih nekoliko tjedana nakon objavljivanja 100.000 ljudi je besplatno preuzelo njegovu igricu.

"U industriju videoigara, kako se čini, nisu se ubrajali Židovi, naša povijest i naše traume", žali se Bernard. Drugi svjetski rat je bez sumnje bio jedna od najpopularnijih povijesnih postavki u videoigrama već desetljećima, posebno u strateškim i igricama ubijanja. Obično se radnja priča zbiva iz vojnog ugla: igrači su herojski američki vojnici koji oslobađaju svijet od nacista. Ili zapovijedaju trupama i rekonstruiraju bitke. Ali ključni aspekt, nacistički genocid nad europskim Židovima - ne spominje se.

Kompjutorske igrice oblikuju naše kulturno pamćenje i utječu na našu percepciju povijesnih događaja. "Ako holokausta nema u igricama, to je problematično", kaže Christian Huberts iz organizacije Digital Games Culture Foundation, koja želi omogućiti programerima igara da se na senzibilan način suoče s tom temom. "Iako je prije deset godina bilo nezamislivo prikazati nacističke zločine u kompjutorskim igrama, krajem 2010-ih došlo je do promjene svijesti unutar industrije videoigrica. Igrice koje potpuno zanemaruju progon Židova i holokaust, ili krivotvore povijest, sada se kritizira", kaže Huberts u intervjuu za DW.



Prije svega, takozvana "Ego-Shooter" igra Wolfenstein II: The New Colossus, koja se odvija u alternativnoj stvarnosti i u kojoj nacisti pobjeđuju u ratu i okupiraju SAD, polarizirala je javnost. To je stara serija igrica, koja je od 1990-ih, zbog visokog stupnja nasilja, izazvala niz skandala. Postoje dvije verzije ove igrice objavljene 2017. godine - jedna njemačka i jedna međunarodna. Zbog pravne situacije u Njemačkoj, koja, primjerice, zabranjuje isticanje protuustavnih simbola kao što je kukasti križ, iz njemačke verzije uklonjeni su svi sadržaji koji bi mogli biti kazneno relevantni, odnosno predstavljati kršenje zakona. "Ispostavilo se da se Adolfa Hitlera u igrici nazvalo Herr Heiler i da nije imao brkove. Majka glavnog junaka više nije bila Židovka, nego je označena kao izdajica i stoga je zarobljena i ubijena. To znači da je u njemačkoj verziji igrice aktivno izbrisan progon Židova", kaže Christian Huberts.

To je pokrenulo raspravu koja je na kraju dovela do prilagođavanja pravno-zakonskih okvira u Njemačkoj. Od tada je dopušteno da se u videoigricama prikazuju neustavni simboli ako se koriste u "umjetnosti, znanosti, istraživanju ili podučavanju, izvještavanju o aktualnim događajima ili povijesti". Naravno, videoigre ne mogu biti zamjena knjigama, izložbama i dokumentarnim filmovima o holokaustu. Ali mogu biti dobra dopuna i eventualno doprijeti do ljudi koji se inače ne bi bavili progonom i istrebljenjem Židova tijekom nacizma. U to je uvjeren programer Luc Bernard koji priželjkuje više igrica na tu temu. Što više, to bolje!