Domagoj Kovačić-Dodo pripada srednjoj navijačkoj generaciji bijelo-plavih. Onoj koja je sredinom 80-ih godina prošloga stoljeća pokrenula novi navijački val.

Osim toga, on je zajedno sa svojim bratom Goranom Kušecom "kum" imena Kohorta pod kojim se okupljaju navijači bijelo-plavih. Zanimljivo, njegova prva iskustva vezana uz Gradski vrt bila su posve - nenogometna.

- Majka mi je bila atletičarka, a otac dizač utega, pa sam u Gradski vrt prvo išao s njima kao dijete koje je trčkaralo po terenu na kojem se vozio speedway u to vrijeme. Što se tiče Osijekovih utakmica prva iskustva su mi bila na velikoj zapadnoj tribini, a na istok sam "preselio" sredinom 80-ih prošloga stoljeća, kada je krenuo novi navijački val u kojem su uglavnom bili dečki mojih godina. Tražili smo tada svoje mjesto pod suncem između Zagreba i Beograda, željeli smo biti svoji i mislim kako smo u to vrijeme u toj želji i uspjeli - kaže Domagoj Kovačić-Dodo.

Iz tog doba dolaze i najdraža njegova sjećanja na doživljaje iz Gradskog vrta.

- U to vrijeme posebne su nam bile pobjede nad klubovima "velike četvorke" jugoslavenskog nogometa Dinamom, Hajdukom, Crvenom zvezdom i Parizanom. Meni je u posebno sjećanju ostala jedna protiv Partizana, jer se u to vrijeme pričalo o tome kako će Osijek to pustiti, ili da će biti namješteno da izgubi. Šuker je za pobjedu u završnici utakmice zabio krasan pogodak. U to vrijeme mnogo se toga vrtjelo oko Šukera. Njegovih pet pogodaka u pobjedi protiv Čelika sa 6:2, a pamtim i utakmicu protiv Veleža u kojoj se popeo na ogradu jugoistok, gdje je tada bila Kohorta. Pohrlio sam mu u zagrljaj, što se baš nije svidjelo tadašnjim organima reda, pa sam osjetio duh milicijske pedagogije tog vremena na vlastitim bubrezima. Bila su to lijepa vremena, a Gradski vrt nam je svima značio mnogo više od odlaska na utakmicu. Međugeneracijska druženja, upoznavanja novih ljudi. Volim reći kako je Gradski vrt najružnija stvar, čisto zbog izgleda, koja mi budi najljepša sjećanja. Kod mene su izraženija ona iz jugolige, jer mi je tada sve imalo nekakav poseban šarm i energiju. Kasnije se to pomalo razvodnilo.

Sada više neće moći upotrebljavati tu misao jer NK Osijek seli na novi, moderni stadion na Pampasu.

- U početku odlazak iz Gradskog vrta nisam doživljavao previše emotivno. Volim nove stvari i nova iskustva. No, sad kako čitam sva ta sjećanja novinara, igrača i navijača, pomalo mi se steže oko srca. Možda još nisam do kraja svjestan da odlazimo iz Gradskog vrta. No, idemo na nešto mnogo bolje. Veselim se novim uspomenama koja ćemo stvarati na Pampasu.