Vedran Jugović jedan je prvotimaca bijelo-plavih koji je punokrvni Esseker. Rođen u gradu na Dravi, najveći dio svoje karijere proveo je u NK Osijek i Gradskom vrtu od kojeg ćemo se svi u subotu sa sjetom rastati.

Nema dvojbe kako će za Vedrana taj dan biti poseban jer prije negoli je postao prvotimac igrao je za mlađe kategorije bijelo-plavih, a kao dječak i tinejdžer redovito je bio na istočnoj tribini osječkog stadiona te je uvijek dokazivao pripadnost klubu.



Njegova veza s Gradskim vrtom je snažna, a poput većine onih kojima je bijelo-plava boja u srcu počeo ju je graditi u adolescentskoj dobi.

- Stariji brat Mihael vukao me je kao klinca na utakmice NK Osijek. Prva iskustva su mi bila s desetak godina. Taman u to vrijeme iz osječke Olimpije prešao sam u Osijek, a sjećam se kako smo se tada borili tko će biti dodavač lopti na prvenstvenim utakmicama. Ako bih "izvisio" u tome, mjesto bih, zajedno sa svojim velikim prijateljima Šoršom, Kačunićem i Igorom Prijićem, našao na istočnoj tribini. Vjerujem kako ćemo u subotu opet svi biti u Gradskom vrtu. Jedino ne znam kakva je situacija sa Šoršom kojemu sezona još uvijek traje, ali jako bih volio kada bi imao mogućnost doći jer on svakako svime što je dao klubu to zaslužuje - kaže Vedran Jugović, jedan od najiskusnijih prvotimaca bijelo-plavih.

Subotnji susret za njega će biti doista poseban doživljaj iz više razloga. Važnost utakmice u kojoj će bijelo-plavi igrati protiv Rijeke, kluba u kojem je Vedran igrao tri godine, pa emotivna priča oko posljednje utakmice NK Osijek u Gradskom vrtu, pa dobro popunjene tribine.

- Nogomet je inače pun emocija, ali ovo će biti poseban dan, posebice za sve nas koji smo rođeni u Osijeku i veliki dio svojih života provodili u Gradskom vrtu. Ne znam, kad bi se moglo izračunati, vjerojatno bi ispalo kako sam više vremena proveo na stadionu negoli kod kuće. Zanimljivo je što nam je suparnik u toj utakmici Rijeka, gdje sam proveo tri lijepe i uspješne godine, a i tamo sam imao sličan doživljaj zato što se Rijeka u to vrijeme selila sa svoje kultne Kantride na Rujevicu. Sjećam se koliko su i oni tada bili emotivni i otprilike su se događale iste stvari kao danas kod nas. Naravno, za mene kao rođenog Osječanina taj oproštaj s Gradskim vrtom zauvijek će imati posebno mjesto u sjećanju. Emocije će raditi 300 na sat, ali to je pozitivan naboj koji iz igrača izvuče najbolje.



Jugović bi u toj utakmici mogao imati i posebnu čast. Naime, s obzirom na to da kapetan Mihael Žaper vjerojatno neće biti spreman za nastup, vrlo je izgledno kako će u posljednji susret u Gradskom vrtu baš on povesti bijelo-plave s kapetanskom trakom oko ruke.

- Uh, to bi za mene bila golema čast. Uvijek mi je i bila, i za mene i za moju obitelj. Ne znam hoće li Žaper biti spreman za igru, ako ne bude bit će mi baš žao, jer i on je Osječanin i imat će jake emocije tog dana. Hoću li ja biti kapetan u tom oproštajnom susretu ovisi i o tome hoće li me trener Stjepan Tomas postaviti u momčad. Ako budem počeo utakmicu onda postoje dobri izgledi da budem i kapetan.

Mnogo se priča o oproštaju, a malo o susretu protiv Rijeke koji je za bijelo-plave važan, bez obzira na to što je plasman u Europu, koji je u drugom dijelu sezone opasno bio ugrožen, već osiguran. Taj će susret biti izravna borba za treće mjesto što će samo pojačati cijeli doživljaj.

- Europu smo osigurali, ali to ni slučajno ne umanjuje važnost susreta protiv Rijeke. Oni su nam veliki rivali posljednjih godina, pa bi oproštaj bilo lijepo obilježiti pobjedom. Sezona nam je bila vrlo stresna i trubulentna. Promijenili smo četiri trenera, imali mnogo uspona i padova, a vjerujem kako nam je svima pao golem teret s leđa kada smo pobjedom u Šibeniku te zahvaljujući raspletu ostalih susreta, osigurali plasman u Europu prije ove posljednje utakmice. Želimo sezonu završiti kao trećeplasirani, jer to će ostati zapisano, a važno je i za ugled kluba - zaključio je Vedran Jugović.

Bude li Jugović kapetan u subotu, bit će to još jedna odlična priča koja će "iskočiti" tog dana. Vedran je tu čast doista i zaslužio jer je prvomtimac bijelo-plavih bio punih osam sezona, što u današnje vrijeme nije baš čest slučaj.