TOPOLJE - Baranja je tijekom proljeća pravi mamac za zaljubljenike u dojmljive pejzaže koji oku nude nezaboravan užitak, od zelene pšenice do žute uljane repice, a posljednjih nekoliko godina paleti treba dodati ljubičastu - boju maka, industrijske biljke, jedne vrste uljarica. Tako je i ove godine. Uz nepregledna ljubičasta polja kod baranjskog Topolja iz sata u sat zaustavljaju se automobili iz kojih izlaze ljudi ‘‘naoružani‘‘ fotoaparatima ili mobitelima kako bi fotografijom sačuvali taj nesvakidašnji prizor. Posebice u zoru ili uoči zalaska sunca.

Ponavlja se to već približno pet godina. Razlika je samo u tome što su polja maka iz godine u godinu sve veća. Vlasnik plantaže topoljski je PZ Bajmak (naziv je dobio po dijelu Topolja gdje im se nalazi sjedište zadruge, a datira još od vremena Osmanlija). Da su polja sve veća i veća potvrđuje jedan od suvlasnika zadruge, Bojan Đurić.

- Nakon razgovora s jednim otkupljivačem maka prije pet godina odlučili smo ga posijati na tri hektara. Cijena je bila dobra, agrotehnika nije zahtjevna, pa smo ušli u svojevrsni rizik. Budući da kod nas nije bilo deklariranog sjemena, kupili smo ga tada na tržnici. Za hektar je bio potreban kilogram sjemena, što, zaključit će svi oni koji se bave ratarskom proizvodnjom, posve dovoljno govori o isplativosti proizvodnje maka - podsjeća Đurić, nastavljajući kako se rizik isplatio, jer je prinos bio oko 900 kilograma po hektaru, a cijena znatno viša nego za pšenicu. Cijelu su količinu brzo uspjeli prodati, a mak iz Topolja završio je tada na domaćem i austrijskom tržištu. Zadovoljni su bili i sljedećim žetvama i plasmanom na tržište (inozemno), pa nije neobično što su proizvodnju povećali. Prošle je godine mak posijan na 500 hektara, od čega je petina u vlasništvu PZ-a Bajmak, a ostalo u vlasništvu njihovih kooperanata. U Bajmaku su sigurni da će najesen površine biti bar trostruko, ako ne i četverostruko veće. Tvrde to na osnovi brojnih upita.

- Mi obavljamo sjetvu, dajemo savjete i otkupljujemo mak. Kompletan urod završava u inozemstvu, pola u Češkoj, a pola u Njemačkoj - kaže Đurić, dodajući kako je prošlogodišnji prinos bio 1,1 tona po hektaru. Što se financija tiče, uzgoj pšenice i maka gotovo da se ne može usporediti.

- Osim što su troškovi gotovo trostruko manji na maku nego na pšenici, zarada je znatno veća. Budući da je cijena pšenice drastično pala, nije ni čudo što se sve više ljudi zanima za mak - ističe Đurić, dodajući kako je njegova zadruga sigurno najveći proizvođač maka u Hrvatskoj. Podsjeća i na činjenicu da je, u vrijeme kada su intenzivirali proizvodnju na 20-ak hektara, prema podacima Agencije za plaćanje u poljoprivredi u Hrvatskoj mak bio posijan na samo 50-ak hektara.

Što se tradicionalnih kultura tiče, najviše zbog enormnih šteta od divljači, ostali su vjerni samo pšenici i ječmu, a osim maka intenzivnije su se počeli baviti proizvodnjom lana, kojem predviđaju svijetlu budućnost. Na manjim površinama imaju i razne vrste povrća.

- Kiše koje su posljednjih dana padale maku nisu naštetile. Ipak, padalina je bilo dovoljno i sada mu treba sunca da završi cvatnja odnosno oplodnja - objašnjava, dodajući da mak izgleda obećavajuće.