OPG-ova, posebice onih koji se bave ratarstvom, iz godine u godinu sve je manje. Opstaju samo oni najuporniji, naviknuli na mukotrpan, cjelodnevni rad. Među njima je i OPG Slađana Pandur iz baranjskog mjesta Jagodnjaka. Bavi se ratarstvom i pružanjem usluga, a unatoč svim poteškoćama i nedaćama, odnosno rizicima koje nosi bavljenje poljoprivredom, i ne pomišljaju na bilo kakav korak prma zatvaranju OPG-a.

U OPG-u radi petero ljudi: bračni par Slađana (45) i Milovan (50) te troje zaposlenika. Najmlađi članovi obitelji Pandur još su školarci - sin je na trećoj godini studija poljoprivrede, a kći je učenica završnog razreda OŠ Jagodnjak. Slađana i Milovan nadaju se da će i djeca poći njihovim stopama, baš kao što su oni odlučili nastaviti posao kojim su se bavili njihovi roditelji i djedovi.



- Poljoprivredom smo se intenzivnije počeli baviti prije dvadesetak godina, kada smo osnovali OPG Milovan Pandur. Prije pet godina OPG je samo promijenio naziv i prebačen je na ženski dio obitelji, Slađanu, koja je tada bila u skupini mladih poljoprivrednika, pa smo mogli krenuti na fondove - kažu Slađana i Milovan. Dodaju da se bave ratarstvom te da imaju ugovor s Agronomom o uslugama o pretovaru robe, koje obavljaju tijekom sezone, kao i sušenje kukuruza. Obrađuju 200 hektara zemljišta, od čega je približno 50 posto u njihovu vlasništvu, a ostatak u zakupu. Posjeduju svu potrebnu mehanizaciju (četiri traktora, kombajn, sijačice, valjke, tanjurače…), kao i sušaru te podno skladište.

- Sušara je na godišnjoj bazi od 5000 tona. Pretežno je riječ o kukuruzu, našem i onome koji sušimo uslužno OPG-ovima, kojima i skladištimo robu. Kapacitet skladišta je približno 2200 tona - kaže Slađana, dodajući kako imaju i peletaru za vlastite potrebe, u kojoj nastaje 3,7 tona peleta dnevno koji služe kao pogonsko gorivo za 24-satni rad sušare. Peletaru pak pokreće 10-kilovatna energana, za koju koriste vlastiti biljni otpad… Tako je stvoren svojevrsni zatvoreni krug, pa im je potrebna energija zapravo besplatna i energetski su neovisno gospodarstvo. Posjeduju čak i ‘‘crpku‘‘ na kojoj se energijom mogu napuniti hibridna vozila.

Tvrde kako su skladišta poljoprivrednicima itekako potrebna te da su, u vrijeme dok ga nisu imali, često bili u problemima.

- Troškovi skladištenja veliki su, pa je skladište za vlastite potrebe vrlo poželjno. Ratare stoga treba poticati kako bi ih izgradili. Počeli smo s malim skladištem, a prvu smo sušaru kupili 2001. godine, kada nam se rodio sin. Bila je malih kapaciteta, pa čak ni nama nije bila dovoljna. Pet godina kasnije kupili smo veću i izgradili skladište kapaciteta 200-tinjak tona, a prije četiri godine krenuli smo u nove investicije - prisjećaju se Pandurovi. Priznaju kako bez financijske kuće koja prati njihovo poslovanje ne bi bili ono što su trenutačno - među najjačim OPG-ovima u Republici Hrvatskoj (u prvih 5 posto) koji se bave ovom vrstom djelatnosti.

- Do 2019. godine imali smo svoju matičnu banku koja nas nije htjela pratiti. Tražili smo alternativu, obijali pragove raznih novčarskih institucija i rješenje pronašli u Hrvatskoj poštanskoj banci. Ona je prepoznala potencijal projekta i sukladno uvjetima poslovanja pružila nam podršku. Tako je počela naša suradnja, vjerujem na obostrano zadovoljstvo - prisjeća se Slađana Pandur.

Sve je počelo s mjerom 6.2.1. Svrha je toga natječaja pokretanje nepoljoprivredne djelatnosti na poljoprivrednim gospodarstvima, uz očuvanje postojećih ili stvaranje novih radnih mjesta, s ciljem smanjenja depopulacije i poticanja održivog razvoja ruralnih područja. Nastavak je javljanje na natječaj za mjeru 4.1.1. sa svrhom povećanja učinkovitog korištenja energije. Sve zajedno rezultiralo je svime navedenim - podnim skladištem, sušarom za kukuruz, sunčanom elektranom od 200 kW, pogonom za agropelet i termogenom koji pokreće sušaru, vagom… U prvom navratu 40 posto, a u drugom 70 posto povratnih sredstava bilo je značajna financijska injekcija za obitelj Pandur, koja je zahvaljujući tome postala još ustrajnija u svojoj odluci da se nastavi baviti sve uhodanijim poslom.



- Možemo reći da preko Hrvatske poštanske banke obavljamo gotovo kompletno poslovanje i zasad nema nikakvih problema. Sve što smo dogovorili ispunili su i na tome im najljepše zahvaljujemo. Svi smo svjedoci da je u Baranji, ali i cijeloj Republici Hrvatskoj, sve manje OPG-ova. Stoga i ne čude razmišljanja da bi se svi bavili poljoprivredom kada su dobre cijene poljoprivrednih proizvoda. No kada shvate da i nije baš sve tako, da cijene repromaterijala rastu i da nije baš sve tako krasno, od poljoprivrede žele odustati i pitaju se zašto bi se njome bavili. Naša je poruka da poljoprivreda nije nešto čime se može baviti od godine do godine. To je nešto dugoročno, znatno dugoročnije od onoga što neki misle, pa se tako treba i ponašati. Poljoprivredom su se bavili naši preci, a mi ne mislimo stati. Ne planiramo prodavati zemlju i imanje. Naprotiv, ako se pojavi prilika, želimo se širiti i kupiti još nešto zemljišta. Ipak, znamo da se možemo širiti samo onoliko koliko imamo prostora. Ako budemo mogli, dobro, a ako ne, opet dobro. Nadamo se da će djeca nastaviti našim stopama, premda smo svjesni da vrijeme čini svoje - konstatiraju Slađana i Milovan Pandur.

Muče ih isti problemi kao i druge poljoprivrednike: cijene žitarica, vremenske nepogode i sve ostalo što sa sobom nosi bavljenje djelatnošću pod otvorenim nebom. Na oranicama su posijali pšenicu, kukuruz, soju i suncokret. Kao i svima, pogledi su im usmjereni u nebo. Najviše zbog tretiranja usjeva. I na jagodnjačkom području pojavila se žuta hrđa, a prijete i ostale bolesti odnosno nametnici. Dosad su obavili dva tretiranja i pripremaju se za treće. Čim stane kiša i zasja sunce, bar na nekoliko dana. Na svu sreću, pšenicu su na vrijeme prodali, a u skladištu imaju još prošlogodišnjeg kukuruza. Nadaju se da će država vezano za cijene intervenirati, kao što je bio slučaj u Poljskoj. Državi su pak zahvalni zbog subvencije cijene električne energije.

Sadržaj nastao u suradnji s HPB-om.