Izv. prof. dr. sc. Filip Galović, jezikoslovac, dijalektolog s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu, u svom znanstvenom i nastavnom radu najviše se bavi istraživanjima dijalekata i svim onim s čime su dijalekti povezani - baština, tradicija, kultura. Vodio je ili vodi nekoliko važnih znanstvenih projekata, a na više njih i surađuje. Objavio je dvije knjige, više od četrdeset znanstvenih radova u hrvatskim i inozemnim časopisima, knjigama i zbornicima te desetak stručnih radova. Akcentirao je niz tekstova i sastavio tumače riječi u više knjiga. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima.

Podrijetlom je Bračanin, rođen u Splitu 1982. Nakon osnovne i srednje škole na Filozofskome fakultetu u Zagrebu završava studije hrvatskoga jezika i književnosti te filozofije, potom i studij slovačkoga jezika i književnosti, a nakon toga doktorira na ovom fakultetu iz područja jezikoslovlja - iz dijalektologije. Na Hrvatskome katoličkome sveučilištu radi od 2016., a danas je u zvanju izvanrednoga profesora. Predaje više predmeta na prijediplomskim i diplomskim studijima kao i na doktorskome studiju. Vanjski je suradnik Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, a bio je vanjskim suradnikom i Filozofskoga fakulteta u Puli. Za Glas Slavonije govori o dijalektologiji i terenskom radu, a posebno se osvrće na Slavoniju i slavonski dijalekt.

Primarno se bavite dijalektologijom, istražujete živ govor u našim mjestima...

- Dijalektologija je jezikoslovna grana koja znanstveno obrađuje mjesne govore, skupine mjesnih govora, dijalekte i narječja. Među važnijim je njezinim ciljevima terenski istražiti kako narod govori u pojedinim naseljima te prikupiti što više jezične građe koja se onda proučava, analizira i opisuje. U mjestu čiji govor istražujete ponajprije treba naći izvorne govornike s kojima ćete razgovarati o raznim običnim temema, a i pitati za pojedine riječi i oblike itd. Dakle, na terenu bi se trebao zabilježiti što iskonskiji, izvorniji govor određenoga mjesta, ali valja evidentirati i neke mijene u govorima koje se danas rado događaju.

Izgleda zanimljiv taj terenski rad, koliko je on zahtjevan?

- Istaknuo bih - ne može se biti dijalektologom bez terenskoga rada. Također, ne može se biti dijalektologom ako nemate dobro uho, jer treba precizno čuti mnoge akcente, izgovorne pojedinosti, uočiti razne glasovne i druge značajke. A najvažnije od svega - treba voljeti taj rad. Koliko god da je težak terenski rad, ja struku ne mogu odvojiti od žara i ljubavi prema tomu poslu, i doista se sjajno osjećam s tim dragim starijim ljudima, pa se s njima lako povežem, a uz istraživanje govora saznam o tradiciji, navikama ljudi, odnosima, događajima u naselju, narodnim običajima, i svaki me posjet doista veseli.

Mnogo ste istraživali čakavske i štokavske krajeve uz more, a u posljednje vrijeme podosta ste se bavili i slavonskim dijalektom... Taj naziv "slavonski dijalekt" što točno pokriva?

- Slavonski dijalekt uključuje slavonsku Posavinu, slavonsku Podravinu i hrvatski dio Baranje, a prostire se u nekim naseljima u sjeveroistočnoj Bosni (npr. Orašje, Tolisa, Donja Mahala, Vidovice itd.), u zapadnobačkome Podunavlju (npr. Santovo, Bereg, Monoštor, Sonta itd.) te u nekim naseljima u Mađarskoj (npr. Vršenda, Martinci, Potonja, Baćin, Dušnok itd.), ali i ponegdje drugdje. Mogli bismo ovdje govoriti o trima zonama, trima poddijalektima: posavski, podravski i baranjsko-bački. Ne treba zavaravati ovaj naziv "slavonski dijalekt", on se dakle pretežito govori u Slavoniji, no kako vidimo i izvan toga područja, a u Slavoniji ima pojedinih područja gdje se govori drugim dijalektima: ako odete, primjerice, u Vuku ili Punitovce, očekuje se novoštokavski ikavski dijalekt, sjeveroistočno od Virovitice istočnobosanski dijalekt, nedaleko od Virovitice ima i kajkavaca, a i dio je govora u Slavoniji novoštokavski jekavski, primjerice područje oko Lipika, Pakraca, zatim neka područja oko Osijeka. Za neke je govore teže reći gdje ih pripojiti dok se ne provedu novija istraživanja, npr. govori iločkoga područja, za koje u dosadašnjoj literaturi postoje različiti podatci.

Kada biste morali ukratko opisati slavonski dijalekt, što biste istaknuli kao njegove važnije crte?

- Spomenut ću ono što mi prvo pada na um. One koji govore slavonskim dijalektom uglavnom prepoznajete po osobitome akcentu. Među drugim akcenatskim specifičnostima, mnogi govornici koriste tzv. akut, onaj akcent koji se dulje i "pjevnije" izgovara, recimo suuuša, kokoš kokodaaače, divaaanimo itd. Ovaj je dijalekt velikim dijelom ikavski (dite, virovat), dijelom ikavsko-jekavski, zatim ekavski, ikavsko-ekavski, a poneko naselje čuva specifičan izgovor toga staroga glasa ‘jata‘. Dio govora dobro razlikuje glasove č i ć, tako i dž i đ, a dio nema razlike među njima. Veći broj govora jest šćakavski, pa kažu primjere poput šćipat, pušćat, oprašćam ti, on vrišći, sirišće. Nije rijetko da se glasovi l i n u nekim okolnostima prometnu u lj i nj (npr. naslonjit, moljit, ljubenica). Priličan broj govora čuva završno -l u imenskih riječi (npr. pepel, debel, topal). Dakako, kao kod niza štokavaca, ni tu nema glasa h (kuvat, kijat, siromak, ladan). Mnogi govornici ne kažu dođemo, nađemo, već dojdemo, najdemo, projdete, a često ne čujemo oblike poput izać, nać, nego izajt, najt i sl. Velik broj govora ima štokavske genitive množine, npr. mnogo sinova, krava, ali neki govori čuvaju staro stanje pa kažu mnogo žen, jezikov, dan. Tako i u drugim množinskim padežima ima novih oblika, ali i starine. U komparativima najčešće nemate draži, niži, širi, nego tip dražji, nižji, širji. Vrlo je prepoznatljiv pridjev trpni tvoren pomoću -t-, pa se ne bi reklo da je stol pokriven, nego pokrit, da je kupus posadit, da su vrata popravita, da je taj mladić oženit i sl.

Obično se smatra da ovaj dijalekt ima mnogo turskih riječi. Je li to tako, tj. kakav je rječnik slavonskog dijalekta?

- Osim niza slavenskih riječi očiti su utjecaji s različitih strana, osobito kada se uzmu u obzir povijesne činjenice na tome prostoru, stoga se nahodi i znatan broj orijentalizama, germanizama, pa i hungarizama. Ponajprije se, dakle, sreću mnoge domaće riječi, npr. govedo, greda, guska, korito, kuća, nerast, opanak, raž... Ima i nekih specifičnijih, pa se ponegdje čuje starija naša riječ postelja, zatim vlasi (‘kosa‘), poneko mjesto kaže i rabota (‘posao‘) itd. Orijentalizmi su, primjerice, ambar (‘žitnica‘), čajera (‘livada‘), duvar (‘zid‘), erenda/renda (‘vrsta ribeža‘), misirača/mesirača (‘bundeva‘), senija/sinija (‘stol‘), šifuner/šafuner (‘vrsta ormara‘), a i brojne druge riječi proširene u mnogim govorima poput avlija, burma, čorba, ćošak, ćuprija, ekser, komšija, kreč, sirće/sirke, tavan itd. Ima i lijep broj germanizama, npr. eklat (‘kukičati‘), grunt (‘posjed, imanje‘), krajcara (‘sitan novac, stoti dio forinte‘), moler (‘ličilac‘), rešt (‘tamnica, zatvor‘), a neki su i veoma česti poput fertun, frtalj, fruštuk/froštuk, kramp, rerna, šnajder, šparat, šporet... Nađe se i pokoja riječ iz mađarskoga, npr. akov (‘mjera za tekućinu‘), valov (‘korito u koji se polaže hrana životinjama (ob. stoci)‘), vašar (‘sajam‘). Dakako, sretnu se i neke druge posuđenice iz različitih jezika.

Dosta ste po terenu u Slavoniji. Znači, uvelike se istražuje...

- Lani sam bio voditeljem važnoga projekta Dijalektološka i sociolingvistička istraživanja hrvatskoga jezika, koje je financiralo Hrvatsko katoličko sveučilište, pa smo uspjeli istražiti i neke govore slavonskoga dijalekta. Raduje me da i u sadanjemu projektu Lingvistička geografija Hrvatske u europskome okružju voditeljice prof. dr. sc. Dunje Brozović-Rončević, a pod Hrvatskom zakladom za znanost, imamo niz terena s područja Slavonije. Veći sam dio istraživanja preuzeo ja, jedan dio kolega Kapović, ali i suradnici kao kolegica Znika, kolega Užarević i dr. Mnogo je posla i obveza, ali me raduje da je tomu tako jer govori slavonskoga dijalekta trebaju podroban teren, detaljne i precizne studije jer i ovdje, nažalost, imamo neke koje su manjkave i ne zadiru ispod površine, a usto su i nepouzdane, pa to valja popraviti.

Ima li u Slavoniji još ljudi koji su sačuvali izvorni govor svog naselja?

- Općenito mogu reći da se odlike slavonskoga dijalekta i danas pretežito čuvaju. No tu situacija nije crno-bijela jer postoje govori koji su izmijenjeni pod novijim nanosima, a ima i govora koji se lijepo čuvaju. Primjerice, odete li na zapad Posavine, recimo u Srednji Lipovac, Davor, Štivicu: riječ je o govorima koji su izrazito dobro očuvani, kao i govori oko Đakova, zatim govor Velike Kopanice, neki govori oko Županje, oko Donjega Miholjca itd. Ako pak odete u Otok pokraj Vinkovaca, u Ilaču pokraj Tovarnika ili u Batinu u Baranji, tu imate posla s uzdrmanim govorima gdje su promjene učinile svoje.

Za kraj: kakvi su vaši dojmovi s terena o Slavoniji, Slavoncima...?

- U cijeloj se Slavoniji osjećam kao doma. Ponajprije ta nedirnuta priroda, ravnice, potoci, divna sela, a osobito narod koji je uz teškoće i patnje ostao radišan, pošten, požrtvovan, širokogrudan... Slavonija me podsjeća na onaj jedan starinski, čestit svijet... Doista su sva mjesta koja sam istraživao, kao i narod, ostavila na mene zaseban biljeg.