Ispovijest Ivane Pavlović (39) iz Antunovca više je od Priče s osmijehom, kako nazivamo rubriku u kojoj iznosimo zanimljive i inspirativne priče o našim sugrađanima. Ona je svakako sve to, ali i snažna poruka nad kojom bismo se svi trebali zamisliti. Poruka o vjeri i snazi volje, o istinskim vrijednostima koje bi nas trebale voditi kroz život, daleko uzvišenija od prevladavajuće prizemnosti materijalističke današnjice.

Ivanin je život obilježila borba, sa samo 19 godina postala je udovica, suprug joj je poginuo u prometnoj nesreći istoga dana kada im je rodila sina Dominika. Već to slomilo bi svakog prosječnog čovjeka, no ne i Ivanu. Hrabro je nastavila dalje, no tragičnoj igri sudbine tu nije bio kraj, 2015. godine dijagonosticirana joj je arteriovenska malformacija s tri aneurizme na mozgu. U to je vrijeme vodila dječji folklor u udruzi Korijeni pustare u Antunovcu, ples i pjesma bili su njezin život, terapija, a spoznaja da za nju više nema ni folklora, ni plesa, niti bilo kakve slične aktivnosti, bila je još jedan težak životni udarac.

- Čekala su me četiri mjeseca boravka u bolnici Rebro u Zagrebu i 90 minuta gama zračenja, nakon čega sam dobila generalizirani epileptički napadaj. Život mi se odjednom izokrenuo naglavce, sve što sam dotad navikla raditi, sve što me ispunjavalo, u trenu je postalo stvar prošlosti - govori nam Ivana, koja je po struci prehrambena tehničarka te radi u Kanditovom laboratoriju.

Nakon zračenja vratila se na posao, ali njezin je oporavak bio neizvjestan i nije mogao biti smješten u precizan vremenski okvir. Preporuke liječnika glasile su neka živi mirno, staloženo, neka ide ranije leći, dok situacija na mozgu ne krene nabolje, dakle, neka radi sve suprotno od onoga na što je navikla i što ju je ispunjavalo. Godinu dana nije radila ništa fizički naporno, sve dok se nije dogodila prekretnica za koju je, kaže, zaslužna njezina kolegica s posla, koja je nutricionistica.

- Predložila mi je da postanem trenerica zumba fitnesa, jer ples je ono što pokreće ljude, donosi pozitivnu energiju, ali nas i povezuje - reći će Ivana.

Nije joj trebalo dugo da prepozna kako je to zaista prava stvar za nju, 2017. položila je tečaj za trenericu zumba fitnessa te ubrzo u Antunovcu i Ernestinovu pokrenula grupe za treniranje zumbe. Nakon toga upisala je i završila studij za trenera grupnog fitenssa uz glazbu, a potom i za trenera strong nation vježbi, što joj je omogućilo pokretanje još nekoliko grupa za treninge. U samo nekoliko godina došla je do toga da danas vodi grupe za vježbanje na četiri lokacije te odrađuje po 15 treninga u pet dana.

- Pokrenula sam grupu treninga zumbe na Jugu 2 te dječju skupinu zumbe u Antunovcu, s kojom radim volonterski, s obzirom na to da je Anunovac općina koja nudi mnoge mogućnosti te podupire rad raznih udruga, pa tako i onih rekreativnih. Ondje sam dobila mogućnost besplatnog korištenja dvorane, što mi je omogućilo da pokrenem djecu u svojoj općini. Uz to vodim vježbe u novootovorenoj dvorani Kovačić trening, također u Antunovcu te u Blue Gym Centru, u Pejačevićevoj ulici, u Osijeku, a surađujem i s RK-om Spačva Vinkovci, gdje vodim kondicijske treninge. Također surađujem na svakoj manifestaciji koju organizira Grad Osijek, a koje su povezane sa zdravljem i treningom. Moje grupe vježbačica redovite su i u Antunovcu na Sportskom danu te pratimo sve ostale događaje - govori o svom pretrpanom rasporedu, koji za nju predstavlja čisto zadovoljstvo.

I sada dolazimo do najljepšeg dijela ove priče. Nakon osam godina, prije otprilike dva tjedna, Ivani je stigao liječnički nalaz prema kojem je njezino neurološko liječenje završilo. Uz redovitu terapiju epilepticima više nema napadaje te s osmijehom gleda na još jednu veliku pobjedu koju je ostvarila.

- Svi koji me znaju u nevjerici su se čudili kako sam sve to izdržala. Teško mi je uopće objasniti što znači boriti se sam sa svojom psihom, bez tableta, boriti se sa životom i ostati čvrst i jak. Sama za sebe znam reći da sam lavica, a najviše sam i okružena takvim ženama. To su sve majke koje imaju brzu kolotečinu života, koje rade osam sati, a nakon toga trče kući praviti ručak, pospremati, to su žene koje imaju jako malo vremena za sebe, ali dođu kod mene odraditi sat vremena treninga, nakon čega sretne odlaze kući svojoj djeci. To nisu žene koje žele biti body builderice, koje žele imati atraktivnu guzu, nego jednostavno kroz trening dobiju zadovoljstvo kakvo i ja imam trenirajući - govori Ivana, s kojom smo razgovarali u Blue Gymu uoči treninga. Djevojke i žene koje su se spremale za trening nizale su komplimente na njezin račun, i bez velikih riječi bilo je vidljivo da im je ondje vrlo ugodno, da su sve one, kako kaže i Ivana, kolegice, a neke i prijateljice za cijeli život.

- Zaista je tako. Išla sam najprije na to da pomognem sama sebi, da jednostavno zaboravim na bolest i pokušam se okrenuti pozitivnim stvarima. Te su žene bile moja snaga, a ja sam njima bila pomoć. Taj se spoj pokazao kao vrlo uspješan - ističe Ivana.



Dodala je za kraj našeg razgovora kako svatko od trenera ima neki cilj, mnogima je to izvor zarade, ali ne i za nju. Nju pokreću neke druge stvari.

- Novac mi u pogledu treniranja nikada nije bio cilj. Osim osobnog zdravlja koje mi je, naravno, najvažnije, uvijek sam nastojala biti pozitivna i dobra prema drugima, smatrajući kako će mi se to i vratiti. Ako nekome pomognem, i ja ću se osjećati u toj situaciji bolje. Moj primarni motiv kada sam odlučila da ću postati trenerica bio je da svojim primjerom možda pomognem drugima, da vlastitim primjerom pokažem drugima kako je sve moguće - poručuje ova neuništiva Lavica. I zato - vježbajte s Ivanom!