Stranke tradicionalne desnice i ljevice prolaze kroz razdoblje teških izazova. Problemi su znatno veći na ljevici i nastavljaju se na probleme s kojima se stranke ljevice nose već više od trideset godina. Krajem hladnog rata, socijalizam je i među glasačima zapadnih demokracija izgubio legitimitet. Ljevica je na to odgovorila takozvanim Trećim putem - kaže prof. dr. Josip Glaurdić, ravnatelj Instituta za političke znanosti Sveučilišta u Luksemburgu, te dodaje:

- Treći put se, međutim, razbio dijelom na hridima rata u Iraku, a još i više ekonomskom krizom koja je počela 2008. godine. Rastuće nejednakost i nesigurnost, kao i transformacija tržišta rada, ostavile su stranke ljevice - bez obzira na to jesu li se priklonile liberalnoj ekonomskoj politici ili ne - u nezahvalnoj poziciji. Potom je došla i migrantska kriza 2015. godine, koja je dodatno destabilizirala i tradicionalnu desnicu i mi, kao rezultat toga, živimo u Europi političke volatilnosti s potpuno nejasnom budućnošću. Čitav niz novih stranaka i političara upitne privrženosti demokraciji pojavio se na sceni. Stranke tradicionalne desnice su se u svemu tome pokazale snalažljivijima, pri tome koristeći dvije generalne strategije. Neke od njih su moderirale svoje ekonomske i socijalne platforme i okrenule se koaliranju, pogotovo sa zelenim strankama, kao što je slučaj u Austriji, Irskoj, ili u nizu njemačkih saveznih pokrajina. A neke od njih su kooptirale populističke platforme svojih izazivača s desnice i tako se održale na vlasti, kao što je slučaj s Konzervativcima u Britaniji koji su napustili kozmopolitski konzervativizam i postali de facto stranka engleskog etnonacionalizma.

Uzimajući u obzir sadašnja “moderna vremena”, stoji li teza da su “ljevica” i “desnica” anakronizmi iz 20. stoljeća, odnosno da se danas “povijesna borba” vodi između neoliberalizma i demokracije kao takve?

- Izabrali ste dva zanimljiva pola za suvremenu europsku politiku - neoliberalizam i demokraciju. Ne bih se s tim složio. Naravno, veliki problem sa suvremenom demokracijom krije se u načinu na koji se generiraju javne politike i u opravdanom osjećaju velikog broja glasača da političari i njihove stranke prije svega zadovoljavaju interese bogatih. To je znatno veći problem u SAD-u nego u Europi, ali bojim se da i mi sve više idemo tim putem. Suvremeni neoliberalni kapitalizam jedan je od glavnih izvora takvih pojava jer rezultira ekstremnim rastom nejednakosti. Ipak, mislim kako se najvažnija bitka na političkom tržištu u ovom trenutku vodi između demokrata i protivnika demokracije. Za budućnost zapadne demokracije krucijalno je da lijevi i desni demokrati uspiju poraziti i izolirati lijeve i desne antidemokrate. To ne znači da ne postoji čitav niz drugih pitanja na koja političari moraju dati suvisle odgovore, ali rascjep između demokracije i autokracije je, prema mom mišljenju, ipak najvažniji. Jer demokracija je minimum bez kojeg nema slobode.

Gdje su danas ljevica i desnica u Hrvatskoj? Koji su zapravo glavni problemi hrvatske desnice i ljevice danas? Je li problem ljevice i desnice u Hrvatskoj, između ostaloga, i taj što ne mogu proizvesti nekog jačeg, prepoznatljivijeg i autentičnijeg lidera? Grbin u SDP-u, u odnosu na Račana recimo, Penava u DP-u, Tomašević u Možemo!, kao ni neki drugi, čini se da nemaju taj potencijal?

- Ljevica i desnica u Hrvatskoj upravo su tamo gdje i zaslužuju biti. Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. A i svaka politička stranka ima onoliko glasača koliko zaslužuje. Meni je jasno da se voli idealizirati prošlost, ali hrvatska politika od svoje nezavisnosti nije imala jednog političara od međunarodnog formata. Odnosno, možda je imala jednoga, ali se pokazao kao korumpirani kleptoman. U svakoj demokraciji, političari su refleksija biračkog tijela koje ih nominira, a potom i izabire. Meni je veći problem od pomanjkanja snažnih ličnosti činjenica da ni desnica ni ljevica ne generiraju ideje i ne proizvode javne politike koje bi trebale dati odgovore na pitanja s kojima se naše društvo susreće. Sve zapravo izgleda kao pokušaj da se preživi na vlasti i unovči naše članstvo u EU-u. Postoje na sceni, naravno, časne iznimke koje se trude. Ali njih je jako malo. Češći su primjeri onih koji kao da čekaju da im vlast padne u krilo, ili onih koji znaju zaista jako malo i to maskiraju okretanjem prošlosti kako bi se svidjeli onim glasačima koji žive u jednakim zabludama. Naša politika nije proaktivna, a upitno je je li čak i reaktivna, u pravom smislu te riječi. Za jedno rentijersko društvo - to nije ni čudno.

Koliko su europska parlamentarna scena i društvo općenito bez jake ljevice i jake desnice (ne u smislu krajnjeg ekstremizma, naravno), zapravo deficitarni u smislu demokratskog političkog pluralizma? Drugim riječima, kakva je budućnost lijevih i desnih političkih opcija u Europi, uključujući i RH? Vaš završni komentar?

- U Europi imamo čitav niz različitih stranačkih sustava. Negdje nedostaju jake stranke ljevice, negdje nedostaju i klasična ljevica i desnica, negdje su na vlasti ideološki srodne koalicije, a negdje koalicije potpuno različitih stranaka. Sve su to valjani odgovori na izazove s kojima se europska društva susreću - dokle god su te stranke u svojoj osnovi demokratske. Ponovit ću još jednom - najvažniji rascjep za suvremena europska društva je onaj između proponenata i oponenata demokracije. Uspiju li se tradicionalne stranke ljevice i desnice othrvati tim izazovima, a, budimo iskreni, veliku uslugu im je napravio Vladimir Putin svojom invazijom Ukrajine - onda dolazimo do pitanja kako će te tradicionalne stranke uključiti odgovore na druga pitanja s kojima se naša društva susreću u svoje platforme. Taj zadatak prije svega stoji pred tradicionalnim strankama ljevice koje su se do sada pokazale slabo sposobnima za prilagodbu.

U hrvatskim okvirima, vjerujem da će HDZ ostati i dalje jednako sposoban služiti svojem biračkom tijelu i držati desno krilo političkog spektra razjedinjenim. A stranke ljevice će se vjerojatno odlučiti za nekakvu koaliciju na idućim izborima - odnosno, to bi im bilo pametno jer jedino tako bi imali bar nekakve šanse za vlast. Kako će svi oni zajedno proći među biračima, to je u ovom trenutku nemoguće procijeniti. (D.J.)