Iduća, 2024. velika je izborna godina, u njoj se poklapaju izbori koji idu u dva različita intervala: parlamentarni, koji su svake četiri godine, i predsjednički, koji se održavaju svakih pet godina. Izbori za Europski parlament, također u 2024., nisu toliko znakoviti, ma koliko status europarlamentarca zvučao kao dobra sinekura - kaže Zoran Pucarić, predavač na Londonskoj školi za odnose s javnošću.

Što karakterizira trenutačni odnos snaga na hrvatskoj političkoj sceni...?

- Ono što je simptomatično jest da vladajuća stranka, unatoč neugodnih skandala, ima jako stabilan rejting. Istovremeno sve više birača iskazuje da država ne ide u dobrom smjeru. SDP se, izgleda, uspio stabilizirati, dapače, posljednja istraživanja pokazuju njegov vrlo blagi rast, a najveći oporbeni zastupnički klub i novoosnovana stranka Demokrati u istraživanjima praktično nisu vidljivi.

Uzimajući sve u obzir, je li realno očekivati prijevremene izbore? Premijer Andrej Plenković poručio je u srijedu da neće biti izvanrednih parlamentarnih izbora i da se u takvim okolnostima, kada je svijet u najvećoj krizi u posljednje tri godine, igrati s izvanrednim izborima može samo netko tko nema nikakvu odgovornost...

- Premda je odluka o prijevremenom raspuštanju Sabora u rukama većine, čini mi se da ove godine ipak nećemo imati izvanredne parlamentarne izbore. Možda je premijer o tome i razmišljao, jer u narativ je uveo i pojam "godina isporuke" - no to što je isporučio (Pelješki most, euro, Schengen) uvelike je zasjenila velika inflacija i rast cijena, koje osjećaju svi građani. Stoga sada gledamo razne krizne mjere prema građanima - subvencije, dodatci, kontroliranje cijena. Utješno je da populizam u Hrvatskoj nikada nije bio jeftiniji; naime, za brojne mjere sada su dostupna EU sredstva, te se nadam da nam se mjere neće razbiti o leđa poslije, kao neke prethodnih vlada.

Svaki mjesec ili dva obznanjuju se ankete o rejtinzima pojedinih stranaka na hrvatskoj političkoj sceni. U svima njima posljednih godina golemu prednost ispred svih ostalih redovito ima HDZ... Kako to objašnjavate, koliko je to stanje realno?

- Rejtinzi stranaka nipošto se ne smiju izravno projicirati na ishod parlamentarnih izbora zbog jednostavnog razloga - istraživanja imaju sasvim drukčija pravila. Naime, rezultati istraživanja raspoloženja birača uvijek imaju napomenu "kada bi Hrvatska bila jedna izborna jedinica" - što se izbora za Sabor tiče, Hrvatska nije i vjerojatno nikada neće biti jedna izborna jedinica. Evo vam nekoliko primjera: prema istraživanjima IDS nikada ne prelazi izborni prag, i to se u rezultatima istraživanja uvijek navodi, no u svim sazivima Hrvatskog sabora uvijek je bilo nekoliko saborskih zastupnika iz te stranke, i svi su uvijek bili izabrani u osmoj izbornoj jedinici. Naravno, kada anketirate uzorak diljem zemlje i iz toga izračunate neki prosjek, IDS ne prelazi prag, no prag treba prijeći u izbornoj jedinici, a ne na razini države. Drugi problem koji istraživanja ne mogu obuhvatiti jest D‘Hondtova metoda, koja se primjenjuje u preračunavanju broja glasova u mandate. Imali smo slučaj, opet u osmoj izbornoj jedinici, da je stranka prešla prag, ali nije dobila ni jedan mandat.

Jedino istraživanje rejtinga koje je do sada uvijek pokazalo visoku pouzdanost predviđanja rezultata izlazne su ankete - jer se rade terenski, na birališnim mjestima.

Korist istraživanja rejtinga stranaka je u promatranju trendova, jesu li pozitivni ili negativni. No trendovi promjena koje vidimo kod naših stranaka uvelike su jako maleni, na razini statističke pogreške.

Što očekivati od predstojećih izbora za Europski parlament, koji su u 2024. prvi? Jesu li ti izbori donekle u sjeni parlamentarnih i predsjedničkih izbora, napose zato što se održavaju u istoj godini...?

- Europarlamentarni izbori provode se "u zadnjoj godini mandata postojećeg saziva" - to je dosta široka definicija, pa se obično ti izbori, zbog ekonomičnosti, "naslone" na neke druge izbore koji se odvijaju u to vrijeme, i koji im onda oduzmu značenje. Naši građani i ne percipiraju previše što je to EU parlament, čime se bavi i koje su mu ovlasti, pa se onda naši nacionalni stranački antagonizmi i podjele jednostavno preslikavaju i na te izbore, nemamo tu sučeljavanja ideja i programa. Bojim se da će u godini predsjedničkih i redovitih parlamentarnih izbora europski izbori biti samo još jedan papir koji će birač na biralištu dobiti u ruke.

U takvim uvjetima iznenađujući rezultati su mogući i nemaju značenje za nacionalne izbore. Ponekad mi se čini da u europske institucije stranke šalju ljude koji im smetaju nacionalno, ali su stranački dovoljno jaki da ih se ne može politički eliminirati na drugi način.

Može li se reći da su sve naše stranke u permanentnoj predizbornoj kampanji, ako je suditi prema onome što sve slušamo i gledamo, i što mediji svednevice prezentiraju javnosti...?

- Svaki obnašatelj javne političke funkcije morao bi biti u permanentnoj kampanji. Morao bi svojim politikama i postupcima osiguravati podršku za sljedeći mandat. Morao bi moći stati pred birače, nabrojiti što je sve pozitivno napravio i zatražiti sljedeći mandat kako bi nastavio u istom tonu. Naravno, to se kod nas ne događa. Naši političari najčešće uopće nemaju definirane politike, improviziraju i gase požare koje izazovu prethodnim potezima. Pogledajte samo skandal oko naknade za roditelje njegovatelje nakon smrti djeteta. Tema je dovoljno osjetljiva i nabijena emocijama da se mora "nježno" odrađivati. No, vladajući su odbili prijedlog iz oporbenih redova, da bi onda premijer morao, pod pritiskom javnosti, povući dijametralno suprotan potez, čak ponuditi i veću naknadu od one koja je bila tražena, kako bi popravio ugrožen imidž vladajućih...

Što se tiče predsjedničkih izbora, čini se kako je Milanović konstantno u predizbornoj kampanji za drugi mandat, s obzirom i na retoriku kojom se koristi u javnim istupima... Vaš komentar?

- Koliko je Milanovićeva politika sustavna, teško je procijeniti jer on nema nikakve izvršne ovlasti. U dijelu u kojem su njegove odgovornosti svjedočili smo stalnom sukobu "s drugim brdom". Ono za što znamo da je kod aktualnog predsjednika Republike sustavno, to je neprimjerena komunikacija. Treba priznati, nekada je takva komunikacija donijela i pozitivne učinke, poput izbora predsjednika Vrhovnog suda, koji ipak donosi i neke pozitivne trendove u pravosuđu, a nekada je izazvala i blokadu daljnjeg postupanja.

Koga će HDZ sučeliti Milanoviću, teško je predvidjeti. Kod odabira ministara vidjeli smo da je HDZ-ov bazen kadra poprilično presušio, a očito su pronašli način kako ignorirati Predsjednika a da cijena tog ignoriranja nije previsoka.

Zaključno, premda je još rano prognozirati pobjednike i gubitnike, donositi neke konkretne zaključke, može li se ipak donijeti nekakva realna prosudba o sadašnjoj hrvatskoj političkoj sceni, parlamentarizmu, lijevim i desnim opcijama (eventualno i trećim opcijama?), kao i centru, u kojem već sedam godina dominira HDZ? Drugim riječima, što će pokazati, ili što bi mogla pokazati, superizborna 2024. godina...?

- Sve su pjesnici davno rekli. Od Preradovića, "Stalna na tom svijetu samo mijena jest.", do Gundulićevih stihova "... tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje". Nastavit će se preslagivanje na sceni uz dvije stalne stranke koje za sada uživaju stabilne rejtinge. Desnije od HDZ-a je gužva i stalno preslagivanje, vrijeme će pokazati. Treći putevi koji su se pojavili, poput Možemo!, imaju problema na lokalnoj razini, jer je teško iz aktivizma prijeći u operativno vođenje i donošenje rezultata. Zato su i lake mete kritičara, uvelike s razlogom. Stoga će im biti teško u kampanjama na državnoj razini opravdati nesposobnost pokazanu na lokalnoj.

U svakom slučaju, mlada smo demokracija, tek nam je 30 i koja, no vremena su burna i izazovna, pojavljuju se nove tehnologije koje donose neka nova pravila, a i neka nova iznenađenja kada nas te iste nove, naizgled bezazlene tehnologije dočekaju nespremne. Također treba pričekati novi izborni zakon, pa ćemo onda moći analizirati i predviđati što će iz njega proizići. (D.J.)