Izvjesno je da će se dogoditi veći povratak iz Irske, nego iz Njemačke i Austrije, kaže demograf Jurić
Na predstavljanju Zbornika radova u kojemu je više od 240 stručnjaka istraživalo suvremene migracijske procese, istaknuto je da je cilj raditi na vraćanju iseljenika, što je iznimno važno za gospodarstvo suočeno s deficitom radne snage. No, kako pronaći model privlačenja iseljenika i stranih studenata?
Dr.sc. Andreja Rudančić sa Sveučilišta Libertas rekla je da je odljev visokoobrazovane radne snage veliki hrvatski problem te treba pronaći način kako ga zaustaviti. "Kao turistička zemlja, ako želimo postati visoko kvalitetna destinacija, moramo imati visoku obrazovnu snagu. Moramo raditi na tome da se ljudi vraćaju", kazala je.
Više stranaca
Tome se pridaje sve više pozornosti, no u praksi je to vrlo teško promijeniti. Kao demograf, izv. prof. dr. sc. Tado Jurić podsjeća na njihovo istraživanje iz 2018., objavljeno u knjizi "Gubimo li Hrvatsku?", koje pokazuje da neće biti masovnijeg povratka naših iseljenika iz Njemačke. "Prema studiji, većina odlučuje ostati u Njemačkoj (85 %), a samo ih 15 posto razmišlja o kratkoročnom ili srednjoročnom povratku. Njih 45 posto moglo bi se vratiti kad ode u mirovinu, a za 40 posto to uopće ne dolazi u obzir. No, članovi obitelji, rodbina i prijatelji koji ostaju, mogu biti snažna motivacijska podloga za povratak. Ukratko, o povratku ne treba gajiti velike nade jer se u pravilu, globalno, nijedna iseljenička zajednica nije vratila u većem postotku od 15 posto. Ono što je pak izvjesno jest to da će se dogoditi veći povratak iz Irske, negoli iz Njemačke i Austrije", kaže Jurić.
Prema njegovim riječima, demografska slika Hrvatske bit će preslika situacije u Njemačkoj i Austriji - svaki četvrti stanovnik bit će stranac, kako bi se održao koliko-toliko funkcionirajući zdravstveni i mirovinski sustav. Apsurd je, smatra, u tome što smo mlade "potjerali" iz zemlje kako bismo se otvorili tzv. jeftinoj radnoj snazi iz Azije i Afrike. "Takva radna snaga je, međutim, najskuplja, jer je, prema njemačkim studijama, trošak integracije radnika iz ovih kultura daleko veći od koristi za društvo. Osnovni problem s migracijama u Europi leži u prikrivenoj činjenici da EU svjesno potiče migracije iz periferije u jezgru EU-a. Stoga su migracije prije svega u funkciji kapitalizma i krupnog kapitala, dok među članicama EU-a postoji konkurentska borba za privlačenje mladih. Osnovna funkcija migracija je gušenje i snižavanje cijene rada. Hrvatska danas prati istu politiku koja je 60-ih u Njemačku dovela gastarbajtere. Njemačka se otvorila jeftinoj radnoj snazi kako bi ugušila pobunu sindikata za većim plaćama. Tako ponovno imamo stari oprobani moto: ako nećeš ti raditi za tu plaću, ima tko hoće", ističe Jurić.
Demograf Anđelko Akrap smatra da društvo u cjelini nije svjesno demografskih problema. Kaže kako su se dugo slagali nepovoljni procesi i sada nema dovoljno ljudi za upis na fakultete te se suzilo tržište radne snage. Ono što su demografi predviđali još 70-ih godina 20. stoljeća sada se očituje punim intenziteton, ističe, dodajući kako će problemi "biti sve veći".
Politici nije blisko
Nažalost, oblikovanje demografskih politika, osobito ne kratkoročno, ne donosi političke poene, a to znači ne donosi glasove. Onda to politici i nije tako blisko. Toga su se dosad očito držale i sve vlasti. Na pitanje koliko ima načina da se zaustavi hrvatski odljev visokoobrazovanih mladih ljudi i vrati dio iseljenih, Akrap kaže da se naravno oblikuju mjere ekonomske politike u tom smislu, specifične za pojedino područje. Ima primjera, ističe, iskustva zemalja koje su imale slične probleme, pa pokušavaju privući ljude. "Odljev je uslijedio jer se nisu rješavali problemi egzistencije, od položaja zaposlenika do drugih. Sada se, primjerice, rješava rad nedjeljom, a da se to prije učinilo, sigurno bi bilo bolje. Imali ste snažno opiranje poduzetnika, a sada se ti isti susreću s problemom manjka radne snage, pa se, primjerice u trgovinama, angažiraju studenti, starije žene itd., što se moglo izbjeći. Tamo gdje ima praznih stanova kod nas, opet se mnogi iseljavaju. Problem je za mlade obitelji što je, i tamo gdje imate mogućnost zaposlenja, strašan rast cijena stambenog prostora. Stalno govorimo o tome, ali zato postoje strategije gospodarskog razvoja u koje je demografska politika uklopljena", kaže.
Kada je riječ o privlačenju stranaca, problem je, smatra, što za mnoge Hrvatska može biti samo usputna stanica - došli iz Nepala, Indije ili odnekud drugdje, uvijek će gledati i stremiti prema većim plaćama, "a mi smo onda tek put prema tamo". Problem je, kaže, što još nismo kreirali migracijsku politiku, što se vidi na temelju dugoročne bilance radne snage. "Tu se pravi pomaci još ne vide", kaže Akrap.
Igor Bošnjak
formula
NUŽNO JE KREIRATI MIGRACIJSKU POLITIKU
KADA OPADA SKLONOST POVRATKU
Prema Jurićevom viđenju, Hrvatska se pretvara da joj je stalo do iseljenika, a iseljenici se opet pretvaraju da će se vratiti. Dodaje kako je poznato iz literature da je najtrajniji klišej iseljenika: "Vratit ćemo se jednog dana". Jedina mjera usmjerena na povratak, "Biram Hrvatsku", kaže, strukturno ne razumije motive iseljavanja i dinamizme. "Iseljenici, ako se uopće i vrate, vrate se u kratkom roku od iseljavanja, u pravilu do treće godine i zbog emotivnih razloga ili dubokog poraza očekivanja od zemlje useljavanja. Poslije toga drastično opada sklonost povratku. Kada djeca krenu u školu, nauči se težak jezik poput njemačkog i kad vide da se u domovini nije ništa strukturno promijenilo po pitanju plaća, korupcije i klijentelizma, rijetki se odluče vratiti. Brojke govore za sebe, samo je 111 povratnika iskoristilo tu mjeru, pa ona služi kako bi se dobio privid da se nešto poduzima", kaže Jurić. Kako bi se trendovi promijenili, potrebno je najprije osvijestiti da su migracije rezultat lošeg upravljanja zemljom, a nisu nikakva nužnost. Naime, kaže, iseljenici stječu dojam da su napravili dobar životni potez, ali mnogi ne vide da su tek žrtva loših vlada u svojim zemljama i često eksploatirani od zemlje useljavanja. "Njihovim odlaskom političari su se riješili kritičara, a zemlji je oduzet kapacitet za bunt i promjene ustaljenih koruptivnih i klijentističkih struktura. Potrebno je uvesti univerzalni dječji doplatak od 200 eura po djetetu kao u Njemačkoj te omogućiti rad na daljinu svima koji se žele preseliti iz Zagreba u manje razvijene krajeve", smatra.
Anđelko Akrap demograf
OBLIKOVATI POLITIKU KOJOM ĆE SE ZADRŽATI STANOVNIŠTVO
Hrvatskoj je potrebna strategija gospodarskog razvoja za manje razvijene i depopulacijske prostore, dakle prostore iseljavanja. I tu se problem opet svodi na to da ekonomija mora oblikovati politiku tako da zadrži stanovništvo i privuče ljude na povratak. Od poreznih politika do raznih olakšica. Činjenica je da nam ostaju ti veliki prostori - s tim problemom suočavamo se u Slavoniji u 19. stoljeću, sada se to vratilo jer nije bila razvijena mogućnost zaposlenja izvan poljoprivrede, nije se razvijala visoka tehnologija poljoprivredne proizvodnje i te industrije, ističe Akrap. Nedavno je akademik Ferdo Bašić ustvrdio kako tla Hrvatske mogu hranom vrhunske kakvoće opskrbljivati mnogo više ljudi od onih u Hrvatskoj, sve turiste i namjernike. "Naša je obveza učiniti sve da se to bogatstvo nađe u rukama stručnjaka koji s tlom znaju gospodariti i u ulozi motiva povratka iseljenika na prostore oduvijek poželjne za život", kazao je.
PRAVOM RADNOM SNAGOM DO BLAGOSTANJA
U Njemačkoj nedostaje oko dva milijuna stručnjaka, pa ta zemlja ima nacrt zakona o doseljavanju stručne radne snage, koji će im olakšati dolazak. Najviše im nedostaju stručnjaci u skrbi i informatičkoj tehnologiji te dobri majstori i logističari. "Njemačko blagostanje osigurava se tako da dobijemo pravu radnu snagu", zaključili su. Procjenjuju da im, kako bi se stabiliziralo tržište rada, treba svake godine doći 400.000 stručnjaka. Za one s visokom školom dolazak je moguć i bez znanja jezika, a informatičare primaju i prije završenog fakulteta. Iako se tu najprije radi o stručnoj radnoj snazi za zemlje koje nisu članice EU-a, uz olakšano priznavanje kvalifikacija i diploma (traži se stručna radna snaga s iskustvom), nema sumnje da će se to odraziti i na daljnji odljev stručne radne snage iz nešto slabije razvijenih zemalja EU-a, pa tako i na Hrvatsku, kojoj posljednjih godina ionako nedostaje radnika, osobito stručnih. H