Hrvatski nogometaši u Bursi su uzeli ono po što su i došli. Pobijedili su Tursku i tako nadomjestili onaj nesretni remi protiv Walesa na Poljudu.

Zapravo, sad nam samo još više može biti krivo što smo onako nespretno prosuli pobjedu protiv limitiranih Velšana. No, to je nogomet. Uvijek je spreman prirediti kakvu nepodopštinu. Svega je bilo u Bursi u prvih 20-ak minuta, domaćini nisu bili spremni iskoristiti nevjerojatan nered koji je vladao u našim redovima. Ničim izazvane pogreške dolazile su jedna za drugom, činilo se, zbog prevelike ležernosti. Kao da smo u utakmicu ušli s devizom "lako ćemo", što nam se itekako moglo obiti o glavu. No, srećom, na vratima smo imali Dominika Livakovića koji je bio spreman na sve te "podvale" svojih suigrača i zaustavio je Turke. Istina, zabili su Turci jedan pogodak u toj fazi dok je Hrvatska bauljala po terenu, ali, srećom, on se dogodio iz zaleđa. Nakon 20 minuta napokon smo došli k sebi, odmah poveli i u tom trenutku utakmica je otišla u sasvim drugom smjeru. Hrvatska je zavladala terenom što je već do odmora okrunila i drugim pogotkom, pa je u nastavku susreta više-manje mirno stvari privela kraju.



O važnosti pobjede nad Turskom ne treba posebno raspravljati. No, Hrvatska je u toj utakmici vjerojatno dobila više negoli se trenutačno čini. U Bursi smo vidjeli fantastičnog Josipa Stanišića, u Bursi je vjerojatno rođen novi lider naše selekcije. Mateo Kovačić davno je bio predodređen za tu ulogu, ali život u sjeni neponovljivog Luke Modrića nije mu bio lak. Kao da je išao linijom manjeg otpora, pa se nikako nije uspijevao nametnuti. No, u Kataru, na Svjetskom prvenstvu, Kovačić je bio među našim najboljim igračima, a istim je putem nastavio i na početku kvalifikacija. Ne samo zbog dva pogodka koja je uvalio Turcima, nego i zbog kompletnog garda koji se pokazao u utakmici. Nije mu bilo teško niti lomiti se u obrani kada je gorjelo, vukao je cijelu utakmicu i konačno pokazao kako je sposoban preuzeti dirigentsku palicu reprezentacije od Modrića kada za to dođe trenutak. Kralj Luka je još tu, ali ako se ikada i odluči umiroviti sad će to moći učiniti mirne duše. Ta je spoznaja čak možda i vrednija od same pobjede.

- Nije lako doći u Tursku i pobijediti. Domaćin je imao dobre šanse na početku, a koje smo im mi omogućili nepotrebnim pogreškama, Imali smo malo sreće i sjajnog Livakovića u početku susreta, a nakon toga smo u potpunosti dominirali. Pokazali smo svoju pravu kvalitetu i snagu - rekao je Zlatko Dalić, izbornik reprezentacije Hrvatske.

Uz Kovačića, Livaković je apsolutno bio drugi naš junak u toj pobjedničkoj večeri. Držao nas je iznad vode kada nam je ozbiljno prijetilo potonuće. Ipak, globalno, u tome smo susretu mnogo toga dobrog dobili. Posebno kada je obrana u pitanju, jer s ljudima koje imamo na tim pozicijama možemo biti mirni sljedećih desetak godina. Ono što će Dalić u razdoblju koje je ispred njega morati riješiti jesu napadačka rješenja. Ova s kojima raspolažemo pomalo su potrošena i trebaju nam svježa lica i u tom dijelu momčadi. Ispada kako smo krenuli naopako, jer obično se obrana posljednja mijenja, a mi smo to učinili prvo.



Ono što je dobra vijest za tu potragu za dugotrajnijim napadačkim rješenjima Dalić će imati pola godine mira. Naime, zbog nastupa na Final Fouru Lige nacija u lipnju nećemo imati kvalifikacijskih ispita. U okršajima protiv najvećih konkurenata u skupini uzeli smo četiri boda. Vjerojatno se ne bismo bunili na takav učinak prije tih utakmica, a sada će ostati žal što nam se Wales onako provukao.

- Turska nam je najveći konkurent, najbolja reprezentacija u skupini pokraj nas, no rasplet je još daleko. Bili su nam teži suparnik od Walesa, a nema straha za njih nakon ovakve predstave, imaju kvalitetu, organizaciju i dobre igrače - procjenjuje Dalić.

Start u kvalifikacijama može se ocijeniti pozitivno, samo moramo ostati fokusirani i krajnje ozbiljni i protiv papirnato slabijih suparnika Armenije i Latvije, jer izgubljena dva boda protiv Walesa ne dopuštaju nam novi kiks, posebno ne protiv selekcija tog ranga. No, o kvalifikacijama ćemo opet razmišljati tek u rujnu, a prije toga ćemo pokušati učiniti novi veliki rezultat u Ligi nacija koja nam je dosad bila "nužno zlo".

- Pobjeda protiv Turske mnogo nam znači uoči Final Foura Lige nacija koji nas očekuje u lipnju. Igramo u gostima kod Nizozemske, no Hrvatska pokazuje sposobnost i kvalitetu da se može nositi s najboljim europskim reprezentacijama. Imamo šanse nešto napraviti. Kada smo već stigli do polufinala, pokušat ćemo sve da uđemo i u finale - zaključio je Dalić.

Dobra je vijest što smo u kvalifikacijama praktično nastavili tamo gdje smo u Kataru stali. Ovaj put nismo predugo bili opijeni trećim mjestom na svijetu, a ono što posebno veseli jest to što se sve jasnije vide konture nove Hrvatske. Ima tu još ljudi iz "zlatne generacije" koja je bila druga i treća na svijetu, ali treba imati u glavi proročanske riječi kapetana Luke Modrića koji je dolazak novog igračkog vala najavio riječima: "Možda postanemo i prvaci svijeta". Danas to djeluje pomalo nategnuto, ali tko je vjerovao da će naša reprezentacija na dva Svjetska prvenstva zaredom uzeti medalju? Znate tko? Luka Modrić!